Evo jedna moja prilično friška provala... Dakle ovako 1.1.2007 između 04 i 05 ujutro sviramo mi tako "Jabuke", umorni od silnih svirki koje smo imali do tada i ja već k'o zombi pjevam "Kad procvatu u proljeće jabuke... (so far so good
) ja se sjetim jedne divne
jabuke...
" I tako ja otpjevao cijelu pjesmu o jabuci kako je "bila ljepša nego bajna vila" i kako "jednog dana šetali smo livadom" i tako...
Nitko (ni dečki iz benda, a ni pijani gosti) nisu skužili moju grešku, ali ja sam odmah skužio i to me nasmijalo da sam poslije te "jabuke" par stihova kroz smijeh otpjevao, a ljudi mislili - "gle kak je dečec dobre volje"...
I tak, vjerojatno vam to ne bu neznamkak smiješno, ali u tom trenutku i specifičnom psihofizičkom stanju ja sam se slatko nasmijao...
Nešto mi se u zadnje vrijeme često događa da provalim neku glupost pa se sam sebi smijem... To je valjda ono, koliko cijeniš sebe (u ovom slučaju (ne)smisao za humor) toliko će te i drugi cijeniti... Malo možda svemu tome kumuje i alkohol. Na jednoj gaži tako ljudi jeli neku ribu, a ja dođem s bendom ljudima za stol i provalim u stilu Zvonka Bogdana - "Evo ove ribe su me motivirale da
napišem sljedeću pjesmu..." i počnem "Ribare"...
Ne znam što mi bi, vjerojatno sam htio reći da su me ribe "inspirirale da otpjevam pjesmu", al' ovak je ispalo kak je ispalo i onda cijelu prvu kiticu nisam mogao doći k sebi od smijeha, a ljudi su me gledali pogledom "čega se ovaj napušio??" I tako meni sa mnom nikad nije dosadno...