View Single Post
  #43  
Staro 22-09-2008, 16:37
Vedran's Avatar
Vedran Vedran je odsutan trenutno
Opaki diskutant
 
Registriran: Feb 2008
Postovi: 1,619
Vedran će postati slavan vrlo brzoVedran će postati slavan vrlo brzo 141
Uobičajeno

Quote:
Originally Posted by _maestro_ Vidi Post
dakle... elem... allora

...

ne mislim pri tome da je svejedno na čemu sviramo, da su u krivu oni koji su emotivno vezani uz svoj instrument. naravno da svaki svirač treba tražiti i naći nešto na čemu će moći kvalitetno prezentirati svoje sviranje, da i on sam bude zadovoljan, ali mislim da težište pomičemo na krivu stranu.
Ponavljanje je majka znanja. Na instrumentu koji je tek na početku evolucijskog puta, teško se može tražiti tehnička perfekcija u izvedbi, a upravo u tome vidim stup napretka. Da bismo mogli izreći određenu emociju, moramo biti tehnički spremni za takav pothvat, a da bismo iskreno interpretirali ili improvizirali (korištenjem tehnike sviranja), moramo osjećati. Dakle ovdje se radi o simbiozi tehnike sviranja, odnosno tehničke usavršenosti instrumenta, i ljudske emocije. Dakle, ovdje je zapravo pitanje koliko smo sposobni osjećati. A s druge strane, pitanje možemo li i imamo li na čemu izraziti taj svijet emocija.

Istaknuti pojedinci se ističu upravo time što su sposobni izražavati svoje emocije, i u svijetu vrhunske glazbe (dakle pričam o svim onim ljudima koji se godinama školuju na nekom instrumentu, da bi na kraju mali broj njih uspio naći svoje mjesto na svjetskoj sceni), a na kraju i koliko su kompleksni u svojim emotivnim stanjima. Bijes svatko može izraziti, primjerice bezumnim lupanjem po tipkama klavira. Ali izraziti zabrinutost majke, ili želju za cigaretom...

Na kraju, mislim da nije poanta glazbenog izražavanja egzaktno izražavanje osjećaja, tako da publika može imenovati emociju koju interpretator izražava, nego je snaga emocija u tome što donosi obojanost izvedbi. Tako uvijek ostaje osjećaj zvučnog misterija, da je nešto ostalo zatajeno, ali da je ipak sve rečeno, samo to ne čujemo, ne možemo poruku formulirati kao konkretnu misao, nego tek kao blagu slutnju. I što smo sami kompleksniji, odnosno emocionalno zreliji i inteligentiniji, to je širi spektar mogućnosti onoga što će glazba može potaknuti u nama.

Ovo bih rezimirao u jednu misao: čovjek glazbeno napreduje onoliko koliko osjeća glazbom. Ostaje na svakome da definira za sebe pojmove "glazbenog napredovanja" i "osjećanja glazbom". Jedino je more osjećaja dovoljno promjenjivo i nepredvidivo da bi omogućilo pojedincu neprestanu kreaciju.

Quote:
Originally Posted by _maestro_ Vidi Post
kao neka paradigma ovoga o čemu pišem može poslužiti i projekt kojeg je pokrenuo graditelj marinko žeravica. čovjek je uložio svoja sredstva, vrijeme, trud na organizaciju orkestra zvonari koji svira isključivo na njegovim instrumentima.

...

lošem sviraču ni najbolja tambura ne može pomoći baš nimalo.
šta vi mislite?
Zar nije ova interpretacija upravo "pomak težišta na krivu stranu"? Zar se time i s promatračke strane ne poručuje da smo mi, koji sviramo u tom orkestru, nevažni po vlastitom izboru? Mene u orkestru drži upravo to što mi se sviđa ton orkestra, što imam priliku raditi s nekim poput Makara, što dečki dobro sviraju, što služimo jedni drugima kao poticaj, i što je meni najvažnije - što napredujem unutar orkestra.

Više puta mi se događalo da sam se osjećao nedorastao za orkestar, pogotovo kada bi trebalo odsvirati dosta zahtjevne dionice nekoliko puta zaredom bez greške. Znalo mi se događati da odem upravo u smjeru koji se ne tiče same tambure, same svirke, odnosno same glazbe, da zaboravim zbog čega sam u orkestru, pa čak i da zabrljam. I unatoč svemu, Marinko mi nikada nije dopustio da samo odustanem, nego me uvijek iznova bodrio. Ne znam koliko je važno je li to radio zbog orkestra i svojih tambura, ili zbog mene, ali znam samo da sam iz takvih situacija izlazio iskusniji i rekao bih bolji.

Trebalo mi je dosta vremena da uvidim kolika je Marinko faca, jer je uspio kroz jedan orkestar ukomponirati i izradu vrhunskih instrumenata (o ovome sudim prema mogućnostima koje mi omogućuju ti isti instrumenti), usavršavanje i školovanje nas neškolovanih, sviranje (po mom sudu) dobre glazbe, praizvedbe Makarevih djela, i na kraju stvaranje prijateljstava između članova orkestra. Ako ovo nije evolucijski korak u svijetu tambure, ne znam onda što jest.
__________________
Moj blog: The Third Side of the Pick

Last edited by Vedran; 22-09-2008 at 16:58.
Reply With Quote