View Single Post
  #44  
Staro 22-09-2008, 18:23
zOnZi's Avatar
zOnZi zOnZi je odsutan trenutno
Uporni diskutant
 
Registriran: Apr 2006
Postovi: 953
zOnZi je na dobrom putu 32
Uobičajeno

Ja ću se samo nadovezati na priču o tonu...Tambura ima ton, ili spektar tonova, otprilike takav kakav ima. Da sad ne ulazim u preveliko filozofiranje, uhvatit ću se za čistu praksu...

Mnogo puta sam vidio izvrsne tamburaše, praše oni sve u 16, ali pomalo su monotoni, dosadni, koliko god se to prašilo, al' nešto fali. E sad šta to fali??

Fali raznolikosti

Tambura se ne svira samo na jednom mjestu, i jednom tehnikom. Hrpa tamburaša zabije desnu ruku na jedno mjesto i piči. Da me cijelo selo čuje. Ne kritiziram, samo zapažam. Ne znam kad sam vidio osim kod uistinu rijetkih pojedinaca, da ih sad ne imenujem, uostalom i sami znate na koga mislim, da ta ruka ne miruje na jednom mjestu. Da se igra, mijenja položaj, boju, svira raznoliko i time čini svirku zanimljivom, interesantnom. To je ono što ajmo reć odvaja običnog svirača, od umjetnika. To je ono što recimo odvaja Branu Pavlovića, jednog basprimaša duge kose, ili onog jednog iz Osijeka šta ga maestro zeza da je uvijek najbolje odjeven na Rapsodiji (), od ostatka ekipe. Evo, sad sam i imenovao. A to se direktno odnosi na priču TON= SVIRAČ+INSTRUMENT.

Svirač je taj koji daje smisao svemu tome, bez obzira na to kakav instrument on svirao. O tome je i Georges pričao kad je spominjao Branu Pavlovića, a u vezi s instrumentom koji je svirao. Nikako mu nije bilo jasno kako je mogao izvuć takav ton iz tambure koja na prvi pogled izgeda i zvuči prosječno. Hvala Bogu imamo dosta jako dobrih majstora graditelja, i za primove, i za bračeve, i za kontre, baseve, čela...Ljudi, oni su svoj posao napravili, ostalo je na nama...

Last edited by zOnZi; 22-09-2008 at 18:32.
Reply With Quote