View Single Post
  #52  
Staro 23-09-2008, 13:17
_maestro_'s Avatar
_maestro_ _maestro_ je odsutan trenutno
Vrlo opaki diskutant
 
Registriran: Oct 2006
Postovi: 7,635
_maestro_ zrači veličanstvenom aurom_maestro_ zrači veličanstvenom aurom 156
Uobičajeno

Quote:
Originally Posted by zOnZi Vidi Post
Fali raznolikosti

Tambura se ne svira samo na jednom mjestu, i jednom tehnikom. Hrpa tamburaša zabije desnu ruku na jedno mjesto i piči. Da me cijelo selo čuje. Ne kritiziram, samo zapažam. Ne znam kad sam vidio osim kod uistinu rijetkih pojedinaca, da ih sad ne imenujem, uostalom i sami znate na koga mislim, da ta ruka ne miruje na jednom mjestu. Da se igra, mijenja položaj, boju, svira raznoliko i time čini svirku zanimljivom, interesantnom. To je ono što ajmo reć odvaja običnog svirača, od umjetnika.
ajd, drago mi je vidjeti da netko na neki svoj način tvrdi u biti ono isto o čemu se pokušavalo raspravljati i ranije, ali uvijek mi sve to ostaje nekako nedorečeno, nezavršrno.
zonzi ovdje spominje mijenjanje položaja desne ruke kod trzanja, izmjenu možda i više načina trzanja. to je ista ili slična priča koja se odnosila na kontraše koji bi trebali malo rašiiti dijapazon svojih kretnji desnom rukom. pa da dobijemo više od estama i zahvaćanja žica trzalicom isključivo kada se ruka kreće prema dolje.
osim nekoliko roma koji su u tome maheri, izdvojio bih kontraša milenija... momak se poigrava s tim ritmovima, traži... i njegovo sviranje je manje monotono i njemu samom i drugima koji slušaju.
na jednom drugom nivou fali raznolikosti u našim uvjetno rečeno tamburaškim žanrovima. imamo orkestarsko, koncertno tamburanje, imamo folklorno sviranje tambure.
tu ne mislim na onaj pejorativni, podrugljivi način izrečeno "kudovsko" sviranje, kojim se želi podcijeniti svirače, mahom početnike koji tek kreću. takav pojam "kudovsko" sviranje je više puta korišten na forumu u tom podrugljivom kontekstu, valjda u želji da se istakne vlastiti uspjeh "napredovanjem" iz folkloraša u gažera...
folklorni tamburaši su i ladovci, a svi su profesionalci i to u svakom smislu te riječi. folklor je vrlo široko i bogato područje, ima svoj institut i znanstvenike, studije, tako da će malo koji tamburaš koji je iole upoznat s tim materijalom i zahtjevima usuditi se na posprdni način govoriti o folklornom sviranju tambure. oni koji ipak imaju takav stav, ustvari niti ne znaju ništa o tome.


treći vid bi bio ono što zonzi zove "ošini po prašini style"
to je stil s estradnim ambicijama koji je po meni i najproblematičniji, jer nije uopće profiliran niti promišljen.
neki od prašinara čak niti neznaju što neće, a kamoli da znaju što hoće, pa glavinjaju u bespućima tamburaške zbiljnosti, svaštare, cvjetaju od sreće i ponosa ako ih fio pozove u neku svoju emisiju da popuni minutažu. bar se tako osjećaju bliže toliko željenoj estradi.

čak i oni uspješni, poznati, osmišljeni pripadnici estradnog pristupa mi u zadnjih 20 godina toliko liče jedni na druge, da sam siguran kako je neutralnom slušatelju teško razlikovati slušaju li na radiju pjesmu od lola, patrije, slavonija benda.... nije važno, ima ih za nabrajati.
u takvom slučaju jedinu razliku čini boja glasa lead vocala u bendu.
aranžmani su u pravilu ubitačno isti, kao rađeni po jednoj špranci...

na stranu sve to, činjenica je da tom estradnom segmentu tamburaša najviše fali raznolikosti.
oduvijek me je privlačila američka country glazba koja je ujedno i jedna pojava u svjetskim razmjerima. naravno da ne pomišljam uspoređivati produkciju country glazbe i tamburaško-estradne glazbe, nego želim da se uoči raznolikost i brojnost stilova u county muzici.
od onoga za što bi manje upućeni rekli da je neki evergrinski stil tipa sinatre, pa do hilly-billy dilberaja i šunda.
temeljem poznavanja raznolikosti u hrvatskom folkloru, ili šire, folkloru balkana uvjeren sam da postoji ogroman prostor i za raspršivanje, širenje i razvoj tamburaških stilova i raznolikosti u okvirima estradnog tamburanja.
nešto na tom tragu su svojevremeno bili beogradski neki skadarlijski bendovi, koji iako nisu tamburaški, tambura nije strano tijelo. naprotiv, jako paše...
na tom tragu je bio i jimmy stanić, praćen braćom justin (mandolina i gitara, a jimmy je sam svirao kontrabas). oni su izdali seriju od 6-7 albuma na kojima je tako dobro pogođen stari zagrebački purgerski duh i šarm da je to milina za slušati. svojevremeno su bili toliko jaki da je grand slam u vlaškoj gdje su redovito nastupali (ne gažirali!!!) počeo poprimati atribute kultnog mjesta.
u nekim drugim okolnostima, nitko ne tvrdi da je jimmy umjesto mandoline i gitare mogao upotrijebiti basprim ili mali tamburaški sastav.

ali ti spomenuti primjeri nisu svaštarili nego su se držali svog prepoznatljivog stila kojeg su sami razvijali i oplemenjivali. i nikome tko ih je dolazio slušati nije padalo na pamet od njih tražiti da odsviraju šokačko kolo ili maslina je neobrana... jednostavno nisu željeli svaštariti.
eto, želja mi je da se pojave 2-3 tamburaška ili kombinirana sastava koji će proširiti tu tamburašku zonu dejstva...


Quote:
Originally Posted by zOnZi Vidi Post
To je ono što recimo odvaja Branu Pavlovića, jednog basprimaša duge kose,
je, i brane je sa sar e roma napravio zapažen i kvalitetan odmak.
a ovaj duge kose ima i dugačke prste. lako njemu svirati tako kako već svira...

Quote:
Originally Posted by zOnZi Vidi Post
ili onog jednog iz Osijeka šta ga maestro zeza da je uvijek najbolje odjeven na Rapsodiji ()
a šta jest, jest... najbolje odjeven tamburaša (i ne samo u tome najbolji), iako ga je georges ili tamish tako imenovao. ja sam samo prihvatio tu tvrdnju.
da-do, da-do
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit

Last edited by _maestro_; 23-09-2008 at 13:21.
Reply With Quote