obrisao sam offtopic o mandušiću vuku. i desetercu.
činjenice s foruma:
imamo stotine i stotine slika tambura, a jedva desetak slika nekakvih notnih primjera, od kojih sam više od pola ja stavljao.
pitanje je ko tu nije normalan, ja ili svi ostali.
je li toliko pridavanje važnosti samom instrumentu kretanje sviraca linijom manjeg otpora, nesvjesno prebacivanje odgovornosti za uspjeh sa sebe na instrument?