baš sam uživao čitajući ovo sve.
naime, ja sviram tek desetak godina (što, za moje godine nije nešto puno, mogao sam i ranije počet), tako da mi je još uvijek zanimljivo, lijepo, volim tu vrstu borbe, oči u oči, oči u dekolte, oči u novčanik.....
imam, fala Bogu, odličnu ekipu. svirka počinje sat vremena prije na kavi, a tako i završava, uglavnom zajebancijom.
imamo klijentelu koja voli da ih iznenadimo nekom novom pjesmom, drugačijom, pa onda moraš imat probe.
volim ići na neke druge fešte, volim slušat druge ljude, pogotovo ako su dobri. kad sviraju oni drugi, isključiš se, i ćao.
rado bih analizirao kako ko svira, al ne znam. tek sad sam krenuo na solfeggio, pa mi je još od svega toga zbrka u glavi (kako sam već rekao, mogao sam i ranije).
volim okupljanja tamburaša, zajedničke svirke, neobavezne. ljetos je bila jedna takva kad mi se dijete rodilo, pa mi se svidjelo, ja bih to ovo ljeto ponovio opet.
volim kad mi netko drugi dođe u zamjenu u bend, da malo proljudikamo prije i poslije svirke, pogotovo ako je iz nekog drugog grada.
mislim da ogromnu ulogu u toj cijeloj priči ima bend. odnosi između ljudi u bendu i tako to. mi smo svi neki kumovi, jamci... ne moš se posvađat ni da oćeš, u stvari ne smiješ, jebi ga, neće ti kolega nastavit otplaćivat kredit
eto, po običaju, izgubio sam nit. al, shvatili ste što htjedoh reći.