je imalo dječji tamburaški zbor, mješoviti pjevački zbor, pjevače soliste i kazališne dobrovoljce, a svi članovi su od izgradnje imali pristup domu. ROTD Slavulj slovio je kao jedno od najaktivnijih društava 30-tih i 40-tih godina 20.st. Nakon 1945., što zbog rata, što zbog smrti zborovođe i pretpostavljam povezivanja uz političku aktivnost njihovog zborovođe, društvo se vjerujem razišlo. Na mjestu Tamburaškog doma ROTD Slavulj izgrađena je nakon 1945. autocesta Bratstvo i jedinstvo.
Razilaženjem ROTD „Slavulj“ završio bih rad o hrvatskim tamburaškim reformatorima Gutschyju i Lukiću, o kojima nikad dosad ozbiljnije nije pisano. Njihova ustrajnost i principijelnost nije bila dovoljna da javnost u potpunosti usvoji njihove reforme premda su bile potanko razrađene i doprinosile razvoju tamburaške glazbe i kulture 18. i 19. stoljeća. Nažalost, danas još uvijek ne postoji standardizirani tamburaški sustav niti katedra tambure na Glazbenoj akademiji. Većina zabavnih sastava i poznatih tamburaških orkestara koristi srijemski kvartni sustav tambura, rijetki koriste Jankovićev kvintni sustav (najpoznatiji primjer je Tamburaški orkestar HRT-a), a iznimno su rijetko u uporabi stare „farkašice“. Ipak, siguran sam da je i Gutschyjeva i Lukićeva reforma doprinijela razvitku tambure , koji traje do današnjih dana.
LITERATURA
A.V. 1939. „Koncerat i zabava željezničarske organizacije u Zagrebu“ Sv. Cecilija. XXXIII/2: 52
Canić, Josip. S.a. Iz naroda za narod. Za pregradj. tambur. sustav obradio: A.M.Alfons Gutschy Op. 51. Sisak
Celić, Mirko. 1938. „Prva glavna skupština Hrvatskog Tamburaškog Saveza“ Hrvatska tamburica. III/ 12: 87-89
Celić, Mirko. 1939. „Osnutak prve tamburaške župe sa sjedištem u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/ 3-4: 19-20
Celić, Mirko. 1939. „Prva skupština hrvatske tamburaške župe u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/11-12: 70-7
Dundović, Josip. 1909. Adresar sveobći stanbeni obavjestnik svih oblastih, ureda, društava, zavoda, tvorničara, trgovaca, obrtnika, kućevlastnika i inih stanovnika slobodnog i kralj. Glavnog grada Zagreb. Zagreb: Knjigotiskara Vilima Eisenstädtera
Dobronić, Antun. 1901. „Stare i nove tambure“ Narodni list. XL/96: 1. XL/97:1
Eisenstädter, Vilim. 1911. Adresar slob. I kr. Glavnoga grada Zagreba. Zagreb: Tisak Nakladne tiskare Vilima Eisenstädtera
Farkaš pl., Milutin. 1898. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Dionička tiskara
Farkaš pl., Milutin. 1898. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Dionička tiskara
Farkaš pl., Milutin. 1901. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, C.Albrecht (Jos. Wittasek)
Farkaš pl., Milutin. 1903. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Dionička tiskara
Ferenc, Mitja. Kužatko, Želimir. 2007. Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji. Zagreb: Počasni bleiburški vod Zagreb
|