10.
Duetsko radio-pevanje i „duetomanija”
Zvanični dueti pre Drugog svetskog rata na Radio Beogradu nisu mnogo poznati, a pretpostavlja se da ih nije bilo mnogo. Pominje se duet sestre i brata Lele Đorđević i Sime Begovića, šefa tadašnjeg narodnog orkestra, koji su pevali makedonske narodne pesme, a pojavio se i dečački duet Milorad Vasiljević – Dušan Đorđević s dalmatinskim pesmama. Oni su karijeru nastavili i posle rata, a zbog svoje popularnosti zvali su ih „srpski Dalmatinci”. Ostali dueti iz predratnog perioda bili su samo jednostavan spoj dvaju pevača koji za određenu priliku izvode prikladan repertoar. Dueti koji su trajali i bili popularni na Radiju javili su se tek nakon 1945. godine.
Duet sestara Radulović, Vere (1925) i Nade (1931, udata Jovanović), pojavio se 1949. godine na Radio Beogradu 2. Nakon što je ta stanica 1950. godine zatvorena, pevači koji su želeli da pređu na Radio Beograd, morali su da ponovo polažu audiciju. To nije važilo i za ovaj vrsni duet, koji je za samo godinu dana već bio vrlo popularan i afirmisan, a one su primljene da rade i kao službenice sa stalnom platom. Repertoar dueta Radulović–Jovanović činile su pesme iz Šumadije, Vojvodine i starogradske, varoške pesme. U vreme najstrože zabrane pevanja komponovanih narodnih pesama na Radiju, one su na mala vrata donosile te pesme lukavo govoreći da su ih čule i naučile u nekom selu. Svakako, u pitanju su bile kvalitetne i u narodnom duhu pisane pesme koje su ličile na izvorne i to je moglo da prođe.
Duet Radulović–Jovanović bio je i ostao najbolji srpski duet koji je ikada pevao na ovim prostorima. U svom repertoaru nikada nisu imale lošu pesmu, bilo izvornu bilo komponovanu. Snimile su preko 150 trajnih snimaka u Radiju, sa svim ansamblima i orkestrima, a većina njih našla se i na gramofonskim pločama. Učestvovale su na mnogim takmičenjima i gostovale širom Evrope i SFRJ, a pevale su preko 30 godina i dobile status istaknutih umetnica. Nakon smrti Đorđa Karaklajića (1912–1986), idejnog tvorca ženske pevačke grupe „Šumadija”, Nada je preuzela vođstvo nad tim sastavom i bila na njegovom čelu sve do 1991. godine. Sestre Vera i Nada danas su penzionerke i žive u Beogradu.
Duet Svetlana Kondić (1939) i Gavrilo Gavrilović (1938–2007) nastao je sasvim slučajno, a i danas se svrstava u najbolje mešovite duete kod nas. Samostalno su pevali u beogradskim kulturno-umetničkim društvima još kao srednjoškolci, a u duet ih je 1956. godine spojio Ivan Cenerić, klarinetista u Carevčevom orkestru i korepetitor ovih društava. Na Radio Beograd doveo ih je tadašnji urednik za narodnu muziku i šef Seksteta Dušan Radetić (1923–1967). NJihova aktivna pevačka karijera trajala je svega pet godina, jer su se posvetili studijama i poslu, a pevanje im je bilo najveća ljubav. NJihov najveći doprinos narodnoj muzici bio je u tome što su oživeli i od zaborava sačuvali mnoge pesme iz Makedonije, kao i iz Leskovca i južne Srbije, iz zapisa etnomuzikologa Miodraga Vasiljevića (1903–1963). Nastupali su u svim krajevima tadašnje zemlje, a u zvučnom arhivu Radija i danas se čuva 30 njihovih trajnih snimaka. Svetlana Kondić-Kaurin danas je penzionerka i živi u Beogradu.
Duet Živke Milošević (1928–2002) i Jelene – Lele Aleksić (1929–2007) nastao je 1960. godine, sasvim slučajno. Otkrio ih je Pančevac Maksa Popov (1910–1973), šef Tamburaškog orkestra Radio Beograda i korepetitor beogradskog KUD-a „Polet”. Na jednoj probi, dok je Živka pevala, Lela (rodom Pančevka) sedela je pored Makse i pevušila drugi glas. Kada je Maksa to čuo, oduševio se i odveo ih je na Radio. Tada počinje blistava karijera dueta Milošević–Aleksić. NJihov repertoar bile su pesme iz Srbije i Vojvodine, pogodne za dvoglasno pevanje, kao i mnogo komponovanih narodnih pesama, ali nikada nisu prešle granicu da bi bile okarakterisane kao pevačice lakih nota i šund pesama. Aktivno su pevale preko 30 godina i za sobom ostavile više od sto trajnih snimaka, kao i gramofonskih ploča u produkciji PGP RTB-a, gde su ih nazivali „zlatne koke” jer je svaka njihova ploča bila prodata u zlatnim tiražima (100.000 komada).
Kada je reč o duetima iz perioda posle Drugog svetskog rata, treba napomenuti da ih nije bilo mnogo, pa su za potrebe programa spajani pevači-solisti. U tu grupu svakako spada duet sestara Živke Đurić i Gordane Runjajić, koje su prvo pevale ciganske pesme, a kasnije i srpske i starogradske. Bratsko-sestrinskih dueta bilo je još nekoliko: za makedonske pesme sestre Mavrovske (Dragica i Dafinka), za vojvođansku pesmu sestre Milošević (Slobodanka i LJiljana), a za pesme iz šumadijsko-jaseničkog kraja braća Tanasijević (Petar i Dragan). Svi ovi dueti bili su popularni, što je izazvalo „duetomaniju” koja je kasnije prerasla u trend, pa su pevači spajani nasumično i bez vođenja računa o harmonijskom slaganju glasova. Želja za zaradom od pevanja bila je jača i veća od želje za očuvanjem tradicije, što se i u ovom segmentu može čuti preslušavanjem pesama tih „novokomponovanih” dueta nastalih na ovaj način, koji se ne mogu ni porediti s pravim radio-duetima.