ma kakav apsolutni sluh... nije o tome riječ, nego o čisto zanatskom dijelu sviračkog posla. štimanje instrumenata. po nekom zadanom tonu, recimo, znaš koja žica je točna, pa ostale uskladiš prema njoj. bez štimalice s lampicama, kazaljkama, brojčanicima...
kako radim sa djecom, vidim ih kad oni štimaju svoje tambure. gledaju u onu kazaljku ko u na znam šta, umjesto da vježbaju uho istovremeno prateći kazaljku i slušajući... pa ih upozoravam, da i uho koriste dok se naštimavaju, umjesto da se gotovanski prepuste blagodatima tehnike.
e, sad, u tom kontekstu sam se pitao, da li možda i netko od iskusnijih tamburaša radi kao ovi moji klinci, da prati samo kazaljku, a pri tom ne prati promjene uhom... na to me potaknuo puca mi žica post, gdje kaže da otkad štima na štimalicu sve mu je teže na uho.
šta mi se jednom dogodilo, vrlo je simptomatično: prije probe sam dao štimalicu klincima da svaki naštima svoj instrument. oni su je uključili i počeli... ja sam bio u drugoj prostoriji i kad sam se vratio, skužio sam da su oni sve žice spustili za skoro 1/4 tona, jer je temeljna frekvencija štimalice greškom bila postavljena na 428 Hz umjesto 440 Hz.
da su oni slušali dok su naštimavali, čuli bi sigurno. jer je istina svatko ko ne čuje razliku 440 i 442 Hz ima problem sa sluhom. a oni nisu primjetili pomak na 428 Hz.
da pojasnim ovo "čuti razliku između tonova 440 i 442 Hz": uzmeš a brač koji ima duplu prvu žicu. jednu od tih duplih naštimaš na 440, drugu na 442 Hz. svatko sa sluhom čuje da te žice kad ih sviraš skupa ne štimaju. znači, ne govorim apsolutnom, nego o relativnom sluhu.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|