kad je riječ o požegi ili bilo kojem drugoj priredbi gdje nastupaju različiti tamburaški sastavi uvijek se ide na rješenje tipa 2x8 mikrofona, a to nije dobro rješenje.
jednostavno zato što svaki svirač drugačije svira, svaki ima drugačiji instrument, trzalicu, svaki bend drugačije ima postavljenu svoju dinamiku i još svašta drugačije. a oni postave 1 razglas, memoriraju postavke, možda u nijansama naknadno korigiraju nešto, ali najčešće ni to.
dvije situacije sam imao koje su karakteristične. obadva put su tonmajstori bili profi.
- hnk, nastup desetak najboljih zg kudova s tamburašima i plesačima-pjevačima. hnk u principu uopće ne zahtjeva aktivni razglas, možda nešto diskretno i pasivno jer se sve lijepo čuje uživo, pogotovo ako svirači stoje na vanjskom dijelu pozornice. međutua, režiser je orkestar zabio u gluhi dio u dubini pozornice i razglas je bio nužan. tonci su postavili sve prema prvom orkestru koji je bio na tonskoj probi i otišli na kavu. kad je prestava krenula, dvorana se napunila publikom i razglas je bilo pretiho postavljen, ali tonci su i dalje bili na kavi. vratili su se usred predzadnje točke i pojačali vol.
- nastup benda sitni sati u babinoj gredi, uz još puno drugih poznatih sastava. tv ekipa snima, emisija tipa lijepom našom. čak je i uvodić vodio program. full playback. dao sam toncu dat kazetu i mi smo to odradili. sve ok.
međutoa, kad sam nakon par dana gledao snimku tog događaja na tv bilo mi je nešto čudno. na kraju sam skužio da je od naše stereo snimke na tv mono mrežu ušao samo lijevi kanal. desni kanal=0, balans sredine=0 tonci, profesionalci =0 ...