[rajna]

Često...prečesto se dogodi da nas u životu mora nešto jako prizemljiti , i tek onda usporimo i primjetimo svijet oko sebe...i zaista počnemo sa ushićenjem živjeti svaki novi dan.I onda nam nije teško otići poslušati omiljene tamburaše u Požegu, Zagreb, na Krnjaš ili Suboticu.(rijetkim sretnicima to nikada nije bio problem)...ma koliko se to činilo suludo iz perspektive nekog razumnog....I onda želimo sve što znamo i volimo prenijeti i usaditi onima koje volimo...neki imaju sreću kažem da ih nešto na trenutak baci i otvori oči....dok velika većina prođe cijeli život zatvorenih očiju...nažalost...a život je tako lijep i tako...jedan...