Vrijeme je za na počinak poći
Čekaš me, o crna noći
U zagrljaj svoj opet me primaš
Razne snove za mene imaš
Pjesmica ova baš je glupa
Ne znam zašto slažem je sad
Kao dječarac iz školskih klupa
Zadaćnice sam pisao tad
Zašto sad ovo
Tko će ga znat
Možda samo
Moram ja srat
U stihu sve uvijek
Bolje zvuči
Svaki problem
Manje te muči
Rima se gubi
Vers se krati
Sve je
Kraći
I
kra..
Kraj
P.S. Ne obazirite se na ovaj moj pokušaj terapeutske poezije... Vidio sam u nekoj seriji kako je neki lik pisao poeziju kao oblik terapije, pa evo da i ja probam... Znam i sam da je rima preloša, teme nema, versifikacija nedosljedna i tako to... Al' evo, ovu temu sam otvorio ne znam kad i sad mi je došlo da iskoristim "trenutak za poetski trenutak"...
