Quote:
Originally Posted by ruda
tambura mora imati ovakav ton:
mora biti glasna, mora imati dubinu, mora imati i visinu, visoki tonovi moraju biti reski, ali ne baš uvijek, duboki neki puta ne smiju biti preduboki
ne smije biti pretvrda, ali ni premekana, ne smije biti preteška, ali ni prelagana
mora imati toplinu, ali mora i "explodirati" ako ju pričepiš
vrat mora biti brz zbog rumunjskih kola i mađarskih čardaša i ne smije biti ni preširok ni preuzak, a bogami ni pretanak ni predebeo....menzura mora obavezno biti 395mm jer takvu je radio Bocan
kad se prikopča na razglas, ton mora biti identičan tonu kakav je i prilikom sviranja na "suho"
da bi se dobio dobar ton, jako su važne i žice....najbolje su one koje dugo traju, a nisu skupe, koje ne rđaju, tak da ih ne treba brisati poslije svirke....i naravno, ne smiju često pucati....najbolje su one koje puknu nakon godinu dana svirke
i na kraju:
boja je zapravo najbitnija....najbolje da je crna jer svi dobri tamburaši sviraju crne...crna tambura svira sama, ma ne da svira, pjeva....crne su mrrrrrak
|
Quote:
Originally Posted by KDL
...Ne mogu vjerovati da neki na forumu još uvijek dijele tambure na glasne i tihe, crne i bijele, teške, lagane, itd.!?!?!?!?
|
Quote:
Originally Posted by KDL
... Ja sam samo htio reći da ima puno bitnijih stvari od boje instrumenta, njegove glasnoće, ili čega već ne, ...
|
Quote:
Originally Posted by Majstor Tolj
ma prijatelju kada je u pitanju "BOJA" to se u mojoj disertaciji uopće nije odnosilo na boju laka ili bajca nego baš onaj ustaljeni izraz "boja tona"....
|
Jel se to samo meni čini da se
ruda za**bava, a vi zagrizli ko da je rekao ne znam kakvo svetogrđe!?
Doduše, men se čini da je
ruda s tom **bancijom donekle i u pravu, jer sam i sam doživio da čovjek nije htio tamburu jer je bila žuta a on je htio crnu, kao i slučaj da ga tambura nije zanimala jer nije Bocanova, bez obzira što je ova bila 6 x bolja od svakog Bocana.
Majstore Tolj, stvarno je za svaku pohvalu što Ti, kao proizvođač, težiš tome da napraviš tonski što kvalitetniji instrument.
I iako ima istine i u tome da je dobar TON donekle individualna stvar, a osim toga, teško je ton opisati riječima, ipak bi se mogla napraviti neka skala, a po mom mišljenju i iskustvu - išla bi otprilike ovako:
mladi svirač u KUD-u ili orkestru svira najčešće neku staru Muz.nakladu, Katulića, Đuretića, Gilga (ne mislim, naravno, na novu Gilgovu seriju) i sl... u to vrijeme Bocan mu je kraj svijeta, jer u selu ili KUD-u svi stariji svirači koji drže do sebe imaju Bocana, pa od prvih zarada na gaži i on kupuje Bocana, . Oni još bolji svirači možda imaju i Kudlika, pa Kudlik postaje slijedeća stepenica... U međuvremenu čovjek/svirač, malo i sazrije, pa skuži da postoji i pokoji instrument relativno nepoznatog Zarića, ili Franjića, Jurkovića, Rajkovića, možda Kosa ili npr. Tolja (itd, itd...) koji bolje zvuči čak i od njegovog Kudlika.
Na kraju skale bi, naglašavam - po mom mišljenju, bili Torma, Trupel, S.Beli i u zadnje vrijeme novi Gilg, i M. Jajić - basprimovi, Torma čela, Torma i Kudlik, ponekad i Bocan - kontre, Gezovi primovi, kod begeša je najteže reći jer su najbolji - najčešće prerada kontrabasa, ali ima i dobrih Kudlikovih itd... Najbolji NOVI bas koji sam vidio u zadnje vrijeme napravio je (3-4 komada) uglavnom nepoznati majstor Marjanović! A navodno i Budin (Jurin) "lavić" jede malu decu..
Sad sam i ja odužio kao i poštovani Majstor
...evo da rezimiram: Majstore, mislim da ćeš se najviše približiti "njegovu veličanstvu TONU" ako proučiš instrumente u vlasništvu što većeg broja kvalitetnih svirača. Nije to uvijek i 100% garancija, uvijek ima i iznimaka - dobrih svirača s tek prosječnim instrumentom (npr. Šuša, Jinx), ili tek prosječnih tamburaša s odličnom tamburom (npr, ja
), ali u prosjeku je tako nekako... A oko toga tko je dobar, odličan ili vanserijski svirač ćemo se, vjerujem, ipak lakše složiti.
Živili!