Evo gotovo je. Radi se o razvoju kvintnih tambura. Ovaj put je moralo (nažalost) biti i malo političkih aktivnosti glavnih aktera jer su bila takva vremena (2. svj. rat) ali sve je na osnovu arhivske građe pa bi trebalo biti objektivno.
Alphonse M. Gutschy i Jeronim Lukić – tamburaški reformatori
Pišući o zagrebačkim glazbalarskim obrtima i počecima industrijske proizvodnje glazbala, poglavito onima u koji su izrađivali omiljeno narodno glazbalo tamburu, naišao sam na zanimljivu izjavu iz 1897. o negrađenju „pregrađenih“ Gutschyjevih tambura, potpisanu od četiri najznačajnija graditelja glazbala Terezije Kovačić iz Tvornice tambura Terezije Kovačić , Andrije Cara iz Radionice tambura Andrije Cara, Tomaya i Tkalčića iz Trgovine Tomay i Tkalčić i Janka Stjepušina iz Prve sisačke rukotvornice tamburah. Izjavu je inicirao Milutin pl. Farkaš tadašnji tajnik Hrvatskog glazbenog zavoda u zagrebu i veliki promicatelj tamburaške glazbe. Nakon pronalaska ove izjave zapitao sam se kakve su to pregrađene tambure,tko je Alphonse Gutschy i zašto su izazvale takvu reakciju javnosti? U početku, kao i inače imao sam samo kratku biografsku bilješku da je Alphonse skladatelj i glazbenik iz Siska koji je uveo prvi u Hrvatskoj svoje dvoglasne kvintne tambure u vrijeme najveće zastupljenosti tambura Farkaševog sustava. Priču o reformatorima tamburaškog sustava, počeo bih, bogatim životopisom Alphonsa Michaela Gutschyja.
Alphonse Michael Gutschy (13.9.1872. Sisak – 29.3.1948. Zagreb) rodio se u poznatoj liječničkoj obitelji Gutschy u Sisku .Široj javnosti puno su poznatiji braća Franjo (r.5.3.1869.) liječnik interne medicine u Bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu i Ljudevit (r.18.10.1874.), zaslužni mikrobiolog, osnivač Mikrobiološkog zavoda u Zagrebu i prvi urednik dugovječnog časopisa Priroda. Osim već navedene braće imao je i brata Antuna mlađeg (7.2.1867.) koji je također bio liječnik, Alojza (r. 13.2.1865.), sestre Adelu (r.7.3.1860.), Aleksandrinu (r.19.10.1862.) i Mariju Magdalenu (r.12.9.1870.), te rano preminulu braću Karla (r.21.4.1876.) i Antona (r.18.9.1863.). Alphonse je tambure svirao sigurno već 1885., a vjerojatno se s njima susreo u Sisku koji je sa okolnim mjestima bio kolijevka izrade prvih tambura u sjevernom dijelu Hrvatske. Maturirao je 1889/1890 u Kraljevskoj velikoj gimnaziji na Gornjem gradu u Zagrebu. Alphonse je nakon mature upisao Visoku tehničku školu u Grazu 1890. gdje je studirao do 1895. Upravo mu se na studiju prvi put javila ideja o drukčijem tamburaškom sustavu. Kako Gutschy u Hrvatskoj tamburici iz 1940. sam kaže: „God. 1890. na tehničkim studijama u Grazu nas se je nekolicina članova iz glazbene sekcije društva „Hrvatska“ udružila privatno u tamburaški klub, pa su tu nikle prve ideje, da se tambura usavrši s obzirom na opseg glasova; ugodbom da se na njoj poluči veća tehnička mogućnost…“ O detaljim njegovog novog sustava bit će riječi nešto kasnije. Za vrijeme školovanja u Grazu, Alphonse M. Gutschy podučavao je nadvojvotkinju Infantu Blanku(suprugu Leopolda Salvatora od Austrije) sviranju mandoline. Gutschy je pohađao u vrijeme studija u Grazu i Narodni zemaljski glazbeni zavod u Zagrebu (danas HGZ) kod poznatih učitelja violine Gjure Eisenhuta i Romana V. Mosera i slovio je kao izrazito darovit učenik. Narodne novine 1890. o njemu pišu: „Chopinovu „Prelude et Polonaise“ izvadjao je na guslah abiturient g. Alfons Guči tolikom vještinom i umiljatošću da ga svakako moramo ubrojiti medju naše najbolje guslare. Njegov lučac vodi ljubav i odanost za glasbu, a u tih svojstvih već leži polovina uspjeha. Tehnika mu je dotjerana, ton mekan, potez siguran i jak. Njegovi prelazi ne samo da su čisto izgladjeni, već i odaju pravog muzikalnog ciseleura. Gosp. Gj. Eisenhut se može ponositi ovim učenikom, koji bi mu na najveću slavu bio, kad bi se posve posvetio glasbi.“ Osim klasične glazbe veliki dio svog djelovanja posvetio je tamburaškoj glazbi. Godine 1895. za vrijeme službovanja u Sisku i Zagrebu Gutschy predlaže kako sam kaže „…cijelu reformu s izrađenim tamburama (vlastitom rukom) i mono kordom, pomoću kojeg sam ustanovio duljine vrata ev. razmak od petlje do konjića sa rukopisom svoje velike tamburaške škole…“ Pouzdano je da je Alphonse M. Gutschy sam izrađivao tambure ,no nažalost, zbog nedostupne arhivske građe u Sisku nisam u mogućnosti sa sigurnošću reći je li položio majstorski ispit i imao svoj obrt. 1897. u Sisku izdaje svoju opsežnu knjižicu „Kako su si pregrađene tambure prodrle put u javnost“ koja izaziva podijeljena mišljenja u tamburaškim krugovima i izrazito oštre kritike njegova glavnog oponenta Milutina pl. Farkaša. 15. lipnja 1901. Alphonse se u Sisku vjenčao za prvu suprugu Anu rođ Hanzlovsky iz Arada u Rumunjskoj. Imali su sinove Vjekoslava, Aleksandra i Alphonsa mlađeg, sin Anton umro je kao dijete. Obitelj Gutschy živjela je u prekrasnoj
|