eto mogu biti i četveroglasne. Kvinta i kvarta su opći muzički pojmovi, pa stoga nije pogrešno s folklornog stanovišta odlučimo li se za jedne ili druge. Inače udešavanje u jednom ili drugom razmaku ima svoje dobre i loše strane…“ Njegove tambure su zadržale kruškolik i tikvast oblik koji se smatra izvornim i nježnijeg su zvuka nego srijemske kvartne tambure oblika gitare koje su danas najzastupljenije. Već je 1945. troglasni kvintni sustav prihvatio Tamburaški orkestar Radio Zagreba, a i njegov današnji nasljednik Tamburaški orkestar HRT-a, kao jedan od rijetkih orkestara koji danas koristi troglasne kvintne tambure. Tako se danas sustav koji je 1895. uveo Alphonse M.Gutschy (kasnije 1935. doradio Jeronim Lukić), kao i u slučaju Farkaševog, danas zove po njegovu najvećem zagovorniku Slavku Jankoviću. Osim ovdje navedenih reformatorskih sustava: Gutschyjevog, Gutschy-Lukićevog i Jankovićevog sporadično se, u Hrvatskoj , javlja još nekoliko ne toliko poznatih reformatora poput Josipa Rohbachera iz Osijeka sa svojim četveroglasnim kvintnim „banjolinama“ i Ivana Barešić iz Bjelovara s pregrađenim Farkaševim tamburama. Usporedo se u Americi kod naših emigranata javljaju Petersime sustav (po Iri M. Petersimeu iz Gettysburga u Ohioju) kojeg je osmislio tamburaš Adolph Franić iz Fort Recoveryja u Ohioju i Američki sustav kojeg je osmislio Rudolph Cernkovich (1889 - 1967) iz Bradleya u državi Michigan.
S obzirom na bogat društveni život obitelji glavnih aktera priče o tamburaškim reformatorima, htio bih napisati pokoju zanimljivost iz njihovih života. Alphonse Michael Gutschy rođen je 1872 u Sisku u poznatoj liječničkoj obitelji. Glava obitelji bio je dr. Anton Gutschy stariji (22.5.1831.Šatav, Češka – 18.12.1900. Sisak) koji je došao u Hrvatsku iz Češke. Antonov otac Ignac nastanio se oko 1826. u mjestu Šatav pokraj Znojma u Češkoj gdje je vodio postolarski obrt. Kako piše Anton stariji : „Na osnovu svoje marljivosti ubrajao se medju najbolje situirane stanovnike Šatau-a jer je posjedovao osim svog obrta i gospodarstvo (poljoprivredno imanje) tj. vinograd nasljedjen od svog oca, te još jedan vinograd, kao miraz, dva jutra (joch) zemlje uz Ľ jutra dokupljenog polja. Nas djecu uputio je u našu prilično dobru seosku školu, a mene i mog brata Aleksandra dao je podučavati u pjevanju i sviranju na violini.“ Anton je, nakon što je doktorirao u Beču 1857., zaposlen u rudniku poduzeća Tryove. Čini se da su se rudnici nalazili na Trgovskoj gori na granici s Bosnom. Nakon toga je prešao raditi kao liječnik (kasnije i ravnatelj) u bolnicu u Sisku gdje je izvodio 1860-tih uspješne operacije u eter narkozi. Prvi je predsjednik podružnice liječničkog zbora u Sisku osnovanog 1876. Anton Gutschy stariji umro je u Sisku 1900. Obitelj Gutschy živjela je u Sisku u poznatoj Gutschyjevoj kući na današnjem Šetalištu Vladimira Nazora 9. Kuća je jedan od najvrednijih primjeraka njemačkog renesansnog neostilskog oblikovanja u Sisku a izgrađena je 1880-tih. Danas je kuća, nažalost, u zapuštenom stanju. I danas se stariji stanovnici Siska rado sjećaju ove cijenjene liječničke obitelji iz koje potječe Alphonse. Po svojim znamenitim stanarima zanimljiva je i Alphonseova Villa Gutschy na Josipovcu 20 (danas Ivana Gorana Kovačića 20). Vilu je po Alphonseovim nacrtima 1906. izgradio poznati poduzetnik Jaroslav Kralik. Tu je između 1912. i 1913. stanovao Antun Gustav Matoš i mnoštvo bohema ondašnje Moderne. Tako pjesnik Janko Polić Kamov 1910. piše : „…na „našem brijegu“ gdje smo svi tako lijepo i bohemski živili“, misleći na Vilu Gutschy. Janko Polić Kamov stanovao je s bratom Nikolom u Vili Gutschy kod Mije Radoševića (kuća je imala nekoliko stanara). U članku „Soba s balkonom“ u zagrebačkom Narodnome listu iz 1957. piše da je Kamov „na hodniku pred sobicom čuvao čitavu malu nakladu „Ištipane hartije“. U članku iz 1954. u Vjesniku u srijedu piše: „U kući broj 20, u prvom katu, u sobi s balkonom stanovao je Matoš prije prvog svjetskog rata. U bašti ispod Matoševa prozora cvjetao je jorgovan, čulo se dozivanje vlakova iz nizine, a autor pjesme koju objavljujemo - rada dvanaestogodišnji dječak - stanovao je u susjedstvu i vidio svakoga dana, kako se Matoš vraća kući iz redakcije. Bio je već bolestan, malo pogurena lika, a govorio je tiho gotovo šapćući. Mnogo Matoševih feljtona, polemika, pa i pjesama nastalo je u toj sobi s balkonom, okruženoj samim baštama i šumom. Taj dvanaestogodišnji dječak bio je naš pjesnik Vjekoslav Majer koji se družio s Alfonsom Gutschyjem. Vjerojatno se ipak radi o sinu Alphonsea Michaela Gutschyja koji se isto zvao Alfons (1902-1970), a izučio je glasovir i isti podučavao u svojoj muzičkoj školi u Badalićevoj ulici 16. Kod njega je glasovir učio naš poznati dirigent i skladatelj Bruno Bjelinski. Kako bilo, Vjekoslav Majer je u Vili Gutschy upoznao suprugu Zorku Martinović koja piše: „U vili na Josipovcu broj 20. upoznala sam svoga muža. Soba za muziciranje u obitelji Gutschy…“ Alfons Gutschy mlađi
|