tamburice sitnim glasom udaraše,
moje malo srce poharaše.
strune me k sebi zovu,
svojim zvukom misli mi isprepliću.
jedna misao uvijek je jasna!:
nek mi tambura zauvijek ostane glasna!
.................................................. .....
a malo eto mojih misli
i da...tambura mi je droga...i s ponosom mogu reći da sam neizlječeni ovisnik o njoj
nema spasa za mene..a-a. jok!:P