bio je najstarijii sin, uz srednjeg Aleksandra (1906-1980) i najmlađeg Vjekoslava (1909-2000), u obitelji Ane i Alphonsea Michaela Gutschyja.
Jednako tako bogat životopis imao je i Gutschyjev partner u reformiranju tamburaškog sustava Jeronim Lukić. Istaknuo bih njegovo djelovanje u Roditeljsko omladinsko tamburaškom društvu Slavulj sa zagrebačkog Trnja. Društvo je osnovano, kako sam već spomenuo, 21.7. 1935. godine. Vodio ga je, koliko mi je poznato, od početka do kraja Jeronim Lukić. Zametak društva potječe iz 1925. kad su se zvali „Dječji tamburaški zbor iz Trnja“, zatim su nastupali pod okriljem HPD-a „Triglav“, zatim kao „Dom i škola“ i najzad ROTD „Slavulj“. Prvi nastup pod imenom“ Dječji tamburaški zbor iz Trnja“ imali su u Trnjanskoj školi 1925. Društvo je imalo zapažene nastupe na mnogim manifestacijama, samostalnim koncertima, radio emisijama i mnoge turneje. Cilj društva bio je skupljati mlade od četiri godine nadalje i njihove roditelje kako bi ih usmjerio prema glazbi i otrgnuo surovom životu zagrebačke periferije. U početku je prostor za vježbanje bio u društvenim prostorijama u Trnjanskoj cesti 90. Ono što je najvažnije, prvi put je u cijelosti primijenjen troglasni kvintni sustav Gutschy 1895-Lukić 1935. Neki instrumenti su bili prerađene „farkašice“ vjerojatno različitih majstora, a pouzdano znam da je bilo dosta posebno izrađenih tambura Gutschy – Lukićevog sustava. Jedan takav rijedak primjerak bisernice uspio sam nabaviti za unuka Alphonsa M. Gutschyja. Instrument je kratke menzure, leđa su kopana od jednog komada drva (kao Farkaševi bračevi), a majstor je mandolinske mašinice prilagodio prepilivši jednu mašinicu tako da dobije po tri žice sa svake strane glave. Tijelo i vrat su od javora, glasnjača od smreke, štitnik glasnjače i hvataljka su od palisandra sa sedefnim ukrasima. Na dnu glasnjače između žičnjaka i konjića utisnut je užareni žig KVINTNI SISTEM GUČI 1895 – LUKIĆ 1935 ZAGREB (TRNJE). Zvuk je nalik napolitanskoj mandolini ali je nešto prodorniji, pogotovo na tanjim žicama. Ugađa se u tri dvostruka glasa g, d, a gledajući od debljih prema tanjim žicama. Izrada je kvalitetna jer je ovaj primjerak izradio poznati zagrebački majstor Andrija Sinković (inače najpoznatiji po cijenjenim tamburaški basovima). ROTD Slavulj imalo je i glumačku sekciju koja je izvodila predstave i igrokaze,a vježbali su i plesove. Pod imenom ROTD Slavulj prvi put je samostalno službeno nastupilo 17.11.1935. u Jeronimskoj dvorani na Trgu Kralja Tomislava 2, ali i prije toga su gostovali kod različitih društava. Koncert je imao vrlo pozitivne kritike u ondašnjem tisku. Ulaznice su se mogle kupiti u trafici na Trnjanskoj cesti 62 i blagajni dvorane. Istaknuo bih zajednički tamburaški koncert u Zagrebu 27.11.1938. nakon prve redovite glavne skupštine Hrvatskog tamburaškog saveza, koji se održao u Hrvatskom glazbenom zavodu, a na kojemu su osim „Slavulja“ nastupili: TZ Hrvatskog trgovačkog društva „Merkur“, TZ Hrvatskog katoličkog djetićkog doma,TZ Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, TZ Hrvatskog pjevačkog društva „Radić“ i Hrvatski tamburaši orkestar „Zajc“. Na idućem zajedničkom nastupu zagrebačkih tamburaških zborova, održanog 7.5.1939. u HGZ-u, osim ROTD „Slavulja“ i zborova koji su već nastupili na prethodnom koncertu nastupaju: TZ Hrvatskog omladinskog tamburaškog i pjevačkog društva „Naša nada“, TZ organizacije HSS VIII. izbornog kotara Kanal-Sigećica i TZ Zadruge kućnih pomoćnica. Jedan od najznačajnijih događaja u djelovanju ROTD „Slavulj“ je svečano otvorenje vlastitog doma 12.3.1939., kao prvog tamburaškog doma u Zagrebu, u Ukrinskoj 31 na Trnju (ugao Ukrinske i Usorske. Još je na skupštini društva 1938. donesen zaključak o dizanju beskamatnog zajma, nakon toga je ishođen desetgodišnji najam zemljišta, a već krajem godine je drvena prizemnica dobila krov i uređena je za rad. Svu brigu oko ishođenja dozvola i izgradnje doma, pa i zidarske i tesarske radove, je preuzeo osobno zborovođa i osnivač društva Jeronim Lukić. Dom je svečano otvoren pod pokroviteljskom društva „Hrvatska žena“ na čelu s gđom. Jelisavom Horvat i predsjednicom gđom. Marijom Kumičić. Uprava je nakon toga organizirala svečani koncert, a svaku nedjelju popodne organizirali su čajanku za članove i prijatelje društva. ROTD Slavulj osim skladbi svojih pokrovitelja Jeronima Lukića i Alphonsa Gutschyja izvodilo je redovito skladbe najpoznatijih tamburaških skladatelja poput: Roka Šimunacija, Đure Prejca – Ratkajskog, Augustina Gostničara, Luka Paljetka,Vjekoslava Mutaka, Vinka Vodopivca,Milutina pl. Farkaša,Milana Stahuljaka, Josipa Canića, Vilka Novaka i dr. ali i poznate klasične skladatelje poput Bedricha Smetane, Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca i drugih. Posveta Tamburaškog doma ROTD „Slavulj“ održana je 6.8.1939. Dom je posvetio trnjanski župnik Dragutin Kociper koji je održao pozdravni govor o važnosti glazbe za razvoj mladih. Nakon toga govorila je gđa. Terezija Blažeković u ime pokroviteljica Društva Hrvatska žena. Sudjelovalo je nekoliko tamburaških društava. Do 1939. ROTD Slavulj
|