tabulaturi (sopran, mezzosopran, alt, tenor I., II., bas I., II.“ Nakon susreta s Jeronimom Lukićem 1934. godine Alphonse Gutschy je uveo i treći glas u svoje pregrađene tambure i sustav je 1935. dobio ime „Guči-Lukić“. U istom članku u Hrvatskoj tamburici Alpohnse Gutschy odgovara argumentirano na nedavne kritike Božidaru Široli, Milutinu Farkašu, Milanu Stahuljaku, Josipu Rohrbacheru, Vilimu Pernjaku, gospodinu Franji Kramariću,Josipu Stanojeviću i Mirku Celiću koje su izašle u prethodnim brojevima ovog lista,a zbog ograničenosti prostora neću ih citirati. Valja istaknuti da Alphonse Gutschy predstavlja cijeli tamburaški zbor (ROTD „Slavulj“ iz Trnja) sastavljen od tambura 1935. unaprijeđenog Gutschy-Lukić sustava. Dosta je kritika na račun „izvornosti“ oblika tambure na koje Gutschy odgovara anegdotom: „…da treba uzdržati glavno obilježje tambure, kako u narodu postoji riješio sam to već g.1890 i potvrdio mi je to i g. F. Kuhač, dapače, kad sam mu pokazao Farkaševu bisernicu oblika gitare i moju oblika dangube, bacio je u kut sobe tu „gitaricu“ i da mu više takva što ne donesem (Uskrs, 1895.) Baš tu Farkaševu bisernicu, za koju on tvrdi, da su vjerne ostale pučkom obliku, su izrod, kopija gitare, jer tek oko 1880. počeo je seljak takve graditi po uzoru ondašnjih graditelja Andr. Cara i Stj. Kovačića.“ O graditelju Andriji Caru već sam ranije pisao (KAJ, 2013. br.3), a pretpostavljam da se ovdje radi o Mati Kovačiću, prethodniku i prvom suprugu Terezije Kovačić iz slavne Tvornice tambura Terezije Kovačić, o kojoj sam također, pisao (Hrvatska revija, 2010. br1). Ipak možda postoji i graditelj Stj. (pretpostavljam Stjepan) Kovačić ali u istraživanju na njega još nisam naišao. Važno je još jednom naglasiti da je Gutschy sam gradio tambure jer piše: „…kad sam u svojoj radionici u Sisku sagradio prve tambure…“ i „Sve stvari koje se tiču graditelja,a ne reformatora. Da ovaj potonji mora ujedno ne samo dobro potkovan glazbeno naobražen teoretičar komponista i svirač, kojeg umjetničkog instrumenta biti pa oko 30-40 god. u orkestru sjedjeti i znati, što se od solo i od orkestr. instrumenta zahtjeva, već mora i sam znati alatom kraj blanjalske klupe i škripca (Schraubstock) baratati i samopregornom strpljivošću s monokordom ustanoviti prema visini ugodbe debljinu žica, a ovu odgovarajuću udaljenost od petlje do konjića i t.d. Sve to možete kod mene vidjeti i rezultat 40 god. u mojim tamburama. (Sextet: bisernica, šara, brač I., II., III. i IV.) Opseg glasova gudačkog kvarteta, a svi sviraju većinom u I. položaju, ne bore se sa skakanjem po hvataljci i t.d.“. Zanimljivo je da je Alpohnse Gutschy imao i inovativno rješenje za označavanje polja (odnosno tonova između pragova tambura) kako bi pojednostavio manje obrazovanim sviračima snalaženje na hvataljci: „…Kockanje je riješeno, jer je kromatički, a pregleda radi diatonički glasovi iz bijele kovine, dočim kromatički povišeni iz žute. Pregled položaja sa 2 krupna i 3 sitna oka iz sedefa.“. Na kraju svog izlaganja Alphonse Gutshcy piše: „Jest gg. reformatori na papiru, sve se da lahko napisati ali provesti satove, cijele dane kušati kraj blanjalačke klupe i bravarskog škripca, samo kopanje na jednaku debljinu stijena tokarskim cirklom ispitati, a kockanje po 10 puta za jednu vrst monokordom ispitati, a to je ipak malo veća muka nego pisanje prijedloga i zadovoljstvom reći: „Domovina i čast je spašena!“,a praktični rezultat prepustiti sudbini.“ U Hrvatskoj tamburici u broju 7-8 iz 1940. objavljen je članak gospodina L. Zagorskog koji je ukratko sažeo anketu „O tamburaškim sustavima“. U njemu su opisane sve pozitivne i negativne strane onovremenih tamburaških sustava (Farkaševog, Gutschyjevog, Srijemskog i Rohrbacherovog) kako su ih opisivali sudionici ankete. Tako za Gutschyjev sustav autor piše: „Našim tamburašima uz spomenute sustave: Farkašev i srijemski manje je poznat tzv. Gučijev sustav. Reformator Guči nije dirao u oblik Farkaševih bračeva, samo je izrađivao veći trup te je sve tambure kromatički (skroz) kockao i ugodio u dva glasa. Zagorski o Gutschyjevom sustavu prenosi zaključne riječi gospodina F.Bertića koji piše da: „..taj sustav, ako i ne potpunoma, ipak u velikoj mjeri uklanja glavne nedostatke Farkaševa sustava i sposoban je da se njime izvode i kompozicije umjetničkog stila. Na koncu svog izlaganja pisac kaže: „Moje je konačno mišljenje i prijedlog, da početnici i amateri ostanu kod Farkaševa sustava, a napredniji zborovi, da postepeno pređu na Gučijev sustav.“ Zagorski na kraju svog izlaganja sažima ovako: „Razmotrimo li sve, što je u anketi izneseno i predlagano, vidjet ćemo, da Hrvatski Tamburaški Savez stoji pred velikom i teškom zadaćom. Težom tim više, što je u odgovorima na anketu toliko površnosti i neozbiljnosti. Bilo bi uistinu potrebno da se održi jedna uža smotra - kako je to bilo na saveznoj skupštini zaključeno - na koji bi nastupili tamburaški zborovi s raznim sustavima tambura, a toj smotri bi prisustvovali tamburaši i ostali glazbeni stručnjaci. Samo praktičkim putem moći će se ovo teško pitanje riješiti. Na potpuno zadovoljstvo ne će biti riješeno, ali će ipak biti otvoren put daljnjem usavrš
|