Upravo dođoh kući od majstor Jure -
LJUDINA I POL'!
Nešto mi počela prva prva žica blečati kad se svira prazna, dodirivala prvi prag. Pošto se ne razumijem sam, a nemam koga pitati, reko', najbolje odnijeti da tata odmah pogleda, da ne bi poslije bilo belaja.
Meni odmah panika od glasnjače s kojom sam isplašen. Ali evo skoro su mu dvije godine, neće ona više nikud.
Otišao danas poslije posla, kaže, od sutra na dalje ne može i ne zna kad će moći nego ako hoću ostaviti prim i doći po njega večeras u 9! Kako ne bih htio!
Došao u 9, prim spreman, svira kao beba. Žice i dalje "leže" na pragovima. Ma milina!
Eh, da, problem je bio u kobilici, onoj gore, kod mašinica. Promjenjena je.
Pitam koliko, kaže ništa. Ma kako ništa, povuci potegni, neće čo'ek novce
Pa reko' daj bar žica, valjda uzima nekakvu naknadicu što ih prodaje, ali - avaj! Nema žica!
Što reći, kad narastem želim biti majstor Jura