[nmajzec]

Fata i Mujo se bude u sred olujne noći, u tri ujutru, zbog žestokog lupanja
na vrata njihove kuće. Pitajući se ko bi to mogao biti u to gluho doba, još
po takvom kijametu, Mujo otvara vrata da bi pred njima našao pijanca kako se
klati, u sred kiše koja ga šiba sa svih strana, i moli ga da ga malo -
pogura.
"Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata, "tri je ujutru, čovječe!" i
zalupi mu vrata pred nosom, vrativši se u krevet.
"'Ko je bio?" pita Fata.
"Ma neki pjanac, koji traži da ga poguram" odgovori Mujo.
"Jesi mu pomogao?" opet pita Fata.
"Nisam, nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!"
"Sram te bilo", naljepi ga Fata. "Zar se ne sjećaš, kad smo prije jedno dva
mjeseca bili kod Sulje, kad smo se vraćali i kad su ti kola crkla po onoj
kišurini i u onoj zabiti, da se ona dvojica frajera nisu zaustavili da te
poguraju, nikad se mi ne bi odande izvukli. Sad kad nekom treba pomoć, ti
okreneš leđa!"
Zamisli se tu Mujo, pa i malo postidi, i na kraju se obuče, obuje, i pođe
dole, te se prodere u mrak i kišu: "Halo, jesi li još uvijek dole?"
"Jesam", dolazi odgovor natrag.
"Treba li te još pogurati?" pita Mujo u mrak.
"Treba, hvala lijepo!" dolazi nazad odgovor.
"A gdje si?" pita opet brizni Mujo.
"Evo me na ljuljački" odgovara pijanac...