|
|
#2
13-09-2007, 23:08
|
|||
|
|||
a ja osobno mislim da postoji više vrsta laži....
...... sve ovisi o situaciji u kojoj se dotična osoba nalazi....ljudi lažu iz koristoljublja,lažu zbog straha od nekoga ili nečega,lažu da ne povrijede nekoga ili jednostavno lažu zato što nemaju svoga nikakvog života pa ga jednostavno poušavaju učiniti ljepšim i zabavnijim.... .................................................. .................................................. ... jedino opravdan razlog zašto se možda smije i može slagati je kada je stavrno iječ o nečijem životu..... |
|
#5
14-09-2007, 07:58
|
||||
|
||||
|
...
copy/paste
Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Svatko slaže barem jednom u životu, tako tvrde psiholozi. Ponekad ljudi lažu bez određene namjere, pokušavajući se zaštititi od emocionalne boli. Općenito pravilo glasi: gdje je laž, tu je i strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu. Na pitanje može li se laž od saveznika u društvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan. Dva su čimbenika koja, posebno jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima vrlo opasna. Prvi je učestalost kojom se njima koristi, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva. Drugi čimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje. Kad se premaši granica, stručnjaci govore o "perverznim osobnostima" – to su one koje neprestano prekoračuju granicu između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg. Ovisno o razlozima i cilju razlikuje se više vrsta laži: narcisoidna, sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih; histrionska, to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog manjka privuklo tuđu pažnju; bolesna, glumljenje bolesti ili čak samoranjavanje kako bi se potakla briga drugih… Opazi li se da se prelazi granica i da se nije moguće vratiti, najbolje je što prije se obratiti stručnoj osobi, psihologu ili psihijatru. Isto vrijedi i za djecu. Ako mnogo lažu u trećoj, četvrtoj ili petoj godini, to nije razlog za zabrinutost, no rade li to sa 10, 11 ili 12 godina i na donekle čudan način, to je već znatno opasnije. Nije nužan poligraf da bi se otkrilo lažljivca. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova:
Iz ovog zadnjeg je vidljivo kako se u raspravama na Internetu može lagati bez da ga se može otkriti iz neverbalnih znakova osim ako čovjeku nije poznat sadržaj ili događaj koji se spominju. Možda je i to razlog popularnosti tog mrežnog medija, odnosno mogućnost prikazivanja sebe onako kako bi htjeli izgledati, odnosno kako je tko shvatio da društvo misli da je mainstream(ili idealna slika) odnosno uspješno/ispravno/pravilno/isl. Makar mislim da bi analiza dovoljnog broja tih lažnih prikaza sebe iscrtala sliku osobnosti različitu od one koju je autor htio stvoriti. Makar pročitao sam na nekom _maestrovom_ postu kako se on, Šljivac i još netko jako različito sjećaju nekih istih događaja od prije 12(20,sto) godina pa bi i jedan drugog mogli u nekim slučajevima optužiti za laganje, makar za govorenje neistina.  Dali bi pitanje teme za ovaj forum trebalo biti: Zašto tamburaši (kao podvrsta ljudi ) lažu?...lažu da dobiju gažu... 
__________________
...i če mi je teško popevka zvoni.... |
 |
|
|
2
You are busted!
Linearni Mod
