#41
|
||||
|
||||
Ja sam ostala iznenađena nakon nastupa u Italiji neki dan, nije bilo ni mrvička treme, a prvi puta smo svirale na razglas, mislim, ne računajući svirku s orkestrom ... kad smo tu kod nas nastupale prvi puta javno, tresla sam se ko šiba na vjetru, a sad, ništa, ko da sviramo na probi kod kontrašice doma ... još me lovio napadaj smijeha jer je kontrašica srušila svoje note kad se dizala ... nisam smjela ni jednu pogledat jer bi prasnula u smijeh.. a možda je i činjenica da su se ljudi do našeg nastupa već prorijedili i da nisu bili direkt pred pozornicom doprinjela opuštenosti ... ko će ga znat ... ili je kriv mikrofon ...
__________________
...kad kraj mene nisi ti, kad me plaše vjetrovi, ja bi htio da si tu, na mom toplom ramenu, da mi kažeš čuvam te, kad si sa mnom, ne boj se .... |
#42
|
||||
|
||||
Quote:
Je, ovo (prekidanje nakon neuspješnog "kretanja") se nama (orkestru) desilo kad smo bili na RVG-u prije ohoho godina... Malo smo se pogubili i znam kak se na kazeti čuo moj smijeh kad sam vidio dirigenta kako klima glavom i maše da stanemo... Al' drugi put kad smo krenuli je bilo bolje...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#43
|
||||
|
||||
ja mislim da je to stvar iskustva... drugo nije ništa... a mi nemamo gdje steći iskustvo... naime, ja sam stvarno nastupao mnogo, što sa zborom, što sa orkestrom,što sa ovim ili onim... ali s tamburašima, malo iskustva... pogotovo na jednom memorijalu... sama pomisao na to da se svira u čast Hrvoju Majiću je za mene jedan poseban doživljaj... a kamoli to da npr. u publici svi sad očekuju od tebe nešto ono.... ja sam prošle godine svirao na koncertu u HGZ - u na ciklusu virtuoso s Fortuna komornim orkestrom... to je isto bio show... jedva sam ja to preživio... počne ti se u glavi vrtiti ono: ...ne smijem sad zajebat... i čim se to pojavi gotov si, a kamoli kad jednom pogriješiš... jedna greška vodi u drugu, i što više griješiš, gore ti je u glavi i ono... ma užas...
__________________
šaka, nos, PATOS |
#44
|
||||
|
||||
Kad sam pohađo glazbenu školu, i svirao solo koncerte, nastupe, sa klavirom (tipa Marka Bertića na Memorijalu), taj jedan nastup mislim da mi je odnio 7 godina života, kolko bi ja imo tremu, kolko bi se treso i bojao sam sebe...najgore je bilo sjest pred na stolac pored klavira sam na pozornici...i joooj..."pune gaće", ali sta se nastup bližio kraju to bi prsti lakše išli po tamburi...
Za razliku od tih "duet" nastupa, sa bendom, orkestrom, zborom, folklorom, komornim sastavom...nikad nisam imao tremu..možda neku malo, al tolko malu da se sad nebi mogo ni sjetit nekog posebnog trenutka. Patos: bas sam neki dan našo sliku Ansabla fortuna pa nek se i on istakne negdje ovdje da se vidi da je i taj ansambl postojao, kratko..al je Picture1.jpg
__________________
....Da su mi noći duže, ljepše bi mi prolazili dani... |
#45
|
||||
|
||||
je, istina je i potpuno razumljivo da je puno veća frka odraditi nastup u duetu ili triu nego u većem orkestru. na memorijalu su bertić i zonzi imali teži zadatak od ostalih. (ni adminu i žiži nije bilo svejedno )
kad izađeš sa solo instrumentom pred publiku, kao da si gol izašao. svaki zvuk se čuje.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
#46
|
||||
|
||||
E upravo tako...ja se uvijek divim solistima...svaka čast, al meni je uvijek draže skupno muziciranje!!!
Maestro...Prva točka na memorijalu je isto bila u "triu", jeste imali tremu?
__________________
....Da su mi noći duže, ljepše bi mi prolazili dani... |
#47
|
||||
|
||||
Quote:
note koje sam okretao su bile sve išarane olovkom, prekriženi dijelovi koji se trebaju preskočiti, ali bilo je i pošaranih dijelova koji se ne preskaču, tako da... malo nelagodno. mislim da s moje strane nebi bilo u redu da sam odbio njihovu zamolbu, jer živim u uvjerenju da želim pomoći mladim tamburašima, na razne načine. a bertić je mladi tamburaš i itekako je zaslužio da mu se pomogne, pa makar i ovom sitnom uslugicom.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
#48
|
||||
|
||||
Quote:
__________________
Uspomena na jedno vrime koje se nikad ponoviti neće... |
#49
|
|||
|
|||
glede&unatoč
Prije nastupa dosta frkovito i stresno, pred sam nastup "pametni" zonzi 'oće vrtit note, a odmah drugi je on
I ja ga "mrko" zamolim da ne sere, pa sunce mu kalaisano ako Vinkovčanin nemere nać notnog okretača... I velim mu da nazove Maestra i da ga lijepo zamoli, ja neću!!!! I maestro odvrti note Skoro bez greške A pizdarija je u triu... |
#50
|
||||
|
||||
|
#51
|
||||
|
||||
Samo da se pohvalim da sam jučer u Lisinskom jako dobro kontroliral tremu i baš sam zadovoljan kak smo otpjevali i odsvirali stvari koje smo izveli... Samo se treba opustit, zaboravit da je pred tobom cca 1000 ljudi i da je live prijenos na radiju i laganini k'o da sviraš za frendove kod nekog doma...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#52
|
||||
|
||||
Evo već me lagano hvata trema da nekaj ne zajebem sutra kod Rubale pa mi je malo laknulo kad sam pronašao ovu temu i podsjetio se da i drugi ljudi imaju tremu i pročitao koji savjet kako da se probam riješiti treme... Ak nekaj zeznem sutra, najte zameriti, to je od treme.
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#53
|
||||
|
||||
trema
Quote:
|
#54
|
||||
|
||||
Ja sam (bila) veliki trtaroš za vrijeme studiranja i to samo na usmenim ispitima. Jednom mi se profesor čak i nasmijao i rekao da, da me pitao kako se zovem, najvjerovatnije ne bi znala odgovor. Došla sam do te granice da sam skoro povratila usred usmenog. Što se tiče svirke, ne mogu se sjetiti niti jedne jedine treme. To sam oduvijek radila s guštom i nikad nisam imala problema s tremom. Ni u dvoranama, ni na kirbajima, niti bilo gdje dalje.
__________________
Pametnom savjet nije potreban, budali ne koristi. |
#55
|
||||
|
||||
Hvala, hrvoje111 i Sandra, jako ste mi puno pomogli da se riješim treme... Ha, ništa, kako bude - bit će!
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
|