Forums  

Go Back   Forums > Tamburaška misao > Philosophia tamburae

Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
  #1  
Staro 10-02-2009, 16:12
PEJIN's Avatar
PEJIN PEJIN je odsutan trenutno
Uporni diskutant
 
Registriran: Mar 2008
Postovi: 759
PEJIN će postati slavan vrlo brzoPEJIN će postati slavan vrlo brzo 111
Uobičajeno sta propustamo u zivotu

Bilo je hladno zimsko jutro. Nedaleko od ulaza u podzemnu železnicu u Vašingtonu jedan čovek je svirao violinu. Izveo je šest kompozicija Johana Sebastijana Baha za 43 minuta. Za to vreme, pored njega je prošlo nešto više od hiljadu ljudi. Većina njih žurila je ka svom radnom mestu.


Tri minuta nakon što je počeo da svira, primetio ga je jedan srednjovečni čovek i usporio korak, pogledao muzičara, pa u svoj sat i otišao. Minut kasnije, violinista je dobio prvu napojnicu. Jedna žena je, i ne osvrćući se ka njemu, u kutiju od instrumenta ubacila nekoliko kovanica. Nedugo potom, jedan mladić se naslonio na zid preko puta violiniste i odslušao deo Bahove partiture u D-molu. Naglo je pogledao na sat i užurbanim korakom nastavio ka željenom cilju. Bilo je očigledno da je kasnio na posao.
Zatim je naišao jedan trogodišnji dečak koji je, iako ga je majka požurivala, zastao i pažljivo promatrao violinistu. Nije se opirao kada ga je majka povukla za ruku, već je mirno nastavio dalje, ne skrećući pogled sa muzičara. I nekoliko druge dece je primetilo violinistu, ali su ih roditelji, i to bez izuzetka, primorali da krenu dalje.
Tokom 43 minuta, koliko je svirao tokom jutarnje špice u metrou, samo šest osoba nakratko je stalo i poslušalo muziku. Dvadesetak ljudi mu je dalo novac, ali niko od njih nije imao vremena ni želje da čuje šta svira. Violinista je zaradio 32 dolara i 17 centi.
Niko nije primetio kada je prestao da svira. Nije se čuo aplauz niti ijedan znak zahvalnosti. Niko ga čak nije ni prepoznao, a bio je jedan od najboljih svetskih violinista. Džošua Bel je tog hladnog januarskog jutra na Stradivarijevoj violini, vrednoj 3,5 miliona dolara, odsvirao najkomplikovanije muzičko delo ikada napisano. Samo tri dana ranije, Bel je nastupio u prepunoj sali čuvene bostonske dvorane. Koncert je bio unapred rasprodat, iako je najjeftinija karta bila skoro 100 dolara.
Ovo je istinita priča. Belov nastup u metrou organizovalo je nekoliko novinara uglednog američkog lista "Vašington post" kako bi saznali nešto više o ukusu i prioritetima svojih sugrađana i na osnovu toga utvrdili kolika je zaista moć njihovog opažanja. Jer, ako nemamo vremena da stanemo i poslušamo svetski poznatog violinistu dok izvodi jedno od najboljih muzičkih dela, koliko drugih lepih stvari propuštamo u životu?
Britanski pisac Džon Lejn, autor bestselera „Lepota beskraja: Umetnost svakodnevnog života“, smatra da je glavni problem savremenog društva nedostatak percepcije lepote koja nas okružuje. On tvrdi da ljudi mogu da je prepoznaju, ali im, u svakodnevnoj borbi za boljim životom, postaje nevažna i daleka.
"Danas, nažalost, pogrešni prioriteti zasenjuju lepotu življenja", kaže Lejn.
Za razliku od njega, novinar Džin Vejngarten, koji je i inicirao ovaj eksperiment, upotrebio je Kantovu teoriju o lepoti i zaključio da ljudi opažaju univerzalno lepo samo u optimalnim uslovima. On, naime, smatra da bi se ti isti ljudi, ukoliko bi samoinicijativno prisustvovali Belovom koncertu, bez dvoumljenja divili njegovoj virtuoznosti. To je potvrdio i nemački muzikolog Teodor Adorno, rekavši da će nam se uvek više svideti koncert, za koji smo uredno platili ulaznicu, nego muzika koju smo tom prilikom čuli.
__________________
pokazi mi staze njene prolaze skrivene.
da je nadjem i upitam dal'misli na mene.
Reply With Quote
  #2  
Staro 10-02-2009, 16:47
sremac's Avatar
sremac sremac je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Feb 2009
Postovi: 70
sremac je na dobrom putu 10
Uobičajeno

Drago mi je da si ubacio ovaj članak. Strašno zar ne?
Pogotovo kad se setim kako je u isto vreme zatrovan ukus ljudi sa kojekakvim smećem kojim nas bombarduje većina popularnih televizija i slični. ....kuda ide ova zemlja....
__________________
..."Da l' još živi stari cigan idu l' momci na sela i prela. O svemu mi piši mati, samo o njoj nemoj mi pisati."...
Reply With Quote
  #3  
Staro 10-02-2009, 16:54
tamburix's Avatar
tamburix tamburix je odsutan trenutno
Uporni diskutant
 
Registriran: Nov 2006
Postovi: 712
tamburix će postati slavan vrlo brzo 55
Uobičajeno

Da, čuo sam nedavno tu priču... baš interesantno!
Evo ovdje i kratka snimka toga na youtube i ovdje na stranicama Washington posta koji je to i organizirao.
__________________
ˇıɔou od oǝʌoɹd ɯɐs ǝuɐp ǝɾןoqɾɐu ǝɾoʌs
Reply With Quote
  #4  
Staro 10-02-2009, 21:27
bozobks's Avatar
bozobks bozobks je odsutan trenutno
Diskutant
 
Registriran: Jun 2007
Postovi: 166
bozobks je na dobrom putu 10
Uobičajeno

odlična priča!
__________________
Da me nije redom bi sve kavane propale, kom bi pjesme pjevali, kom bi zore svitale.... TZD
Reply With Quote
  #5  
Staro 10-02-2009, 21:54
stevanbeli's Avatar
stevanbeli stevanbeli je odsutan trenutno
Diskutant
 
Registriran: Jan 2008
Postovi: 231
stevanbeli će postati slavan vrlo brzo 52
Uobičajeno

"Život teče u laganom ritmu, tamburaši .................." ?????????????????????

Priča je fantastična.

Nekad mislim da mi djeca brzo odrastaju. Ne mogu ih se nagledati. Kad god sam u prilici usporim malo jer želim što više vremana provesti s njima.

Tempo života je brz, ali mislim da svako može nešto učiniti za sebe da makar na trenutke uživa u malim stvarima.

Pozdrav svima!
Reply With Quote
  #6  
Staro 11-02-2009, 13:03
rajna rajna je odsutan trenutno
Diskutant
 
Registriran: Jan 2009
Postovi: 224
rajna je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Često...prečesto se dogodi da nas u životu mora nešto jako prizemljiti , i tek onda usporimo i primjetimo svijet oko sebe...i zaista počnemo sa ushićenjem živjeti svaki novi dan.I onda nam nije teško otići poslušati omiljene tamburaše u Požegu, Zagreb, na Krnjaš ili Suboticu.(rijetkim sretnicima to nikada nije bio problem)...ma koliko se to činilo suludo iz perspektive nekog razumnog....I onda želimo sve što znamo i volimo prenijeti i usaditi onima koje volimo...neki imaju sreću kažem da ih nešto na trenutak baci i otvori oči....dok velika većina prođe cijeli život zatvorenih očiju...nažalost...a život je tako lijep i tako...jedan...
__________________
Moja se duša zaplela...tebi u žice tamburo....
Reply With Quote
  #7  
Staro 24-02-2009, 22:28
Joza's Avatar
Joza Joza je odsutan trenutno
Član
 
Registriran: Feb 2007
Postovi: 15
Joza je na dobrom putu 10
Uobičajeno

hehe...fora prica,mada i nije tako otuzna sama po sebi...to je bio super eksperiment!!! sad samo ovisi o covjeka do covjeka tko kako gleda na to! ili sto je naucio iz svega toga hehe.
Reply With Quote
  #8  
Staro 12-11-2018, 15:27
hiron1's Avatar
hiron1 hiron1 je odsutan trenutno
Član
 
Registriran: Jul 2017
Postovi: 19
hiron1 je na dobrom putu 20
Uobičajeno Kreisler

Quote:
Originally Posted by PEJIN Vidi Post
Bilo je hladno zimsko jutro. Nedaleko od ulaza u podzemnu železnicu u Vašingtonu jedan čovek je svirao violinu. Izveo je šest kompozicija Johana Sebastijana Baha za 43 minuta. Za to vreme, pored njega je prošlo nešto više od hiljadu ljudi. Većina njih žurila je ka svom radnom mestu.


Tri minuta nakon što je počeo da svira, primetio ga je jedan srednjovečni čovek i usporio korak, pogledao muzičara, pa u svoj sat i otišao. Minut kasnije, violinista je dobio prvu napojnicu. Jedna žena je, i ne osvrćući se ka njemu, u kutiju od instrumenta ubacila nekoliko kovanica. Nedugo potom, jedan mladić se naslonio na zid preko puta violiniste i odslušao deo Bahove partiture u D-molu. Naglo je pogledao na sat i užurbanim korakom nastavio ka željenom cilju. Bilo je očigledno da je kasnio na posao.
Zatim je naišao jedan trogodišnji dečak koji je, iako ga je majka požurivala, zastao i pažljivo promatrao violinistu. Nije se opirao kada ga je majka povukla za ruku, već je mirno nastavio dalje, ne skrećući pogled sa muzičara. I nekoliko druge dece je primetilo violinistu, ali su ih roditelji, i to bez izuzetka, primorali da krenu dalje.
Tokom 43 minuta, koliko je svirao tokom jutarnje špice u metrou, samo šest osoba nakratko je stalo i poslušalo muziku. Dvadesetak ljudi mu je dalo novac, ali niko od njih nije imao vremena ni želje da čuje šta svira. Violinista je zaradio 32 dolara i 17 centi.
Niko nije primetio kada je prestao da svira. Nije se čuo aplauz niti ijedan znak zahvalnosti. Niko ga čak nije ni prepoznao, a bio je jedan od najboljih svetskih violinista. Džošua Bel je tog hladnog januarskog jutra na Stradivarijevoj violini, vrednoj 3,5 miliona dolara, odsvirao najkomplikovanije muzičko delo ikada napisano. Samo tri dana ranije, Bel je nastupio u prepunoj sali čuvene bostonske dvorane. Koncert je bio unapred rasprodat, iako je najjeftinija karta bila skoro 100 dolara.
Ovo je istinita priča. Belov nastup u metrou organizovalo je nekoliko novinara uglednog američkog lista "Vašington post" kako bi saznali nešto više o ukusu i prioritetima svojih sugrađana i na osnovu toga utvrdili kolika je zaista moć njihovog opažanja. Jer, ako nemamo vremena da stanemo i poslušamo svetski poznatog violinistu dok izvodi jedno od najboljih muzičkih dela, koliko drugih lepih stvari propuštamo u životu?
Britanski pisac Džon Lejn, autor bestselera „Lepota beskraja: Umetnost svakodnevnog života“, smatra da je glavni problem savremenog društva nedostatak percepcije lepote koja nas okružuje. On tvrdi da ljudi mogu da je prepoznaju, ali im, u svakodnevnoj borbi za boljim životom, postaje nevažna i daleka.
"Danas, nažalost, pogrešni prioriteti zasenjuju lepotu življenja", kaže Lejn.
Za razliku od njega, novinar Džin Vejngarten, koji je i inicirao ovaj eksperiment, upotrebio je Kantovu teoriju o lepoti i zaključio da ljudi opažaju univerzalno lepo samo u optimalnim uslovima. On, naime, smatra da bi se ti isti ljudi, ukoliko bi samoinicijativno prisustvovali Belovom koncertu, bez dvoumljenja divili njegovoj virtuoznosti. To je potvrdio i nemački muzikolog Teodor Adorno, rekavši da će nam se uvek više svideti koncert, za koji smo uredno platili ulaznicu, nego muzika koju smo tom prilikom čuli.

30-ih godina je radio London javio da je Kreisler u New Yorku, po raznim uglovima njujorskim, kao ulicni svirac svirao vise od 30 puta, a da nitko od prolaznika nikad nije primijetio da to svira virtuoz.
__________________
Nema više konja, konja koji jure, nema više staroga imama zoru da najavi...
Reply With Quote
Reply

Opcije Teme
Način Prikaza

Pravila Postanja
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Prijeđi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 10:13 sati.


Powered by vBulletin Version 3.8.1 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2024, Jelsoft Enterprises Ltd.

Sve poruke koje su nastale kao dio rasprava (uključujući sve poruke na profilima i grupama), kao i mišljenja, savjeti, tvrdnje i izjave ili druge informacije sadržane u bilo kojoj napisanoj poruci na forum.tambura.com.hr-u ili prenesene od treće strane, odgovornost su autora poruke, a ne forum.tambura.com.hr-a, osim u slučaju kada je tambura.com.hr naveden kao autor poruke. Ukoliko je pojedina poruka objavljena ili prenesena unutar forum.tambura.com.hr domene, objavljivanje poruke ni u kom slučaju ne znači da je na bilo koji način od strane forum.tambura.com.hr-a verficirana točnost, potpunost ili korisnost objavljene poruke. forum.tambura.com.hr potiče posjetitelje i članove foruma na prijavu svih poruka nepoželjnog sadržaja na adresu webmaster@tambura.com.hr. Forum nije pod stalnim nadzorom.