|
#1
|
||||
|
||||
Goran Kačurov
Htio sam ovu reportažu staviti u "Tambura u medijima" ili kak se već zove tema, ali mislim da ovaj čovjek zaslužuje svoju temu pa mogu sve vezano za njega i njegovo djelovanje u Novom Zeland staviti ovdje.
Pretpostavljam da ima ljudi koji ga i osobno znaju. http://www.vecernji.hr/kultura/maori...-clanak-311535 http://www.croatianclub.co.nz/news/i...oran-oct08.php
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#2
|
||||
|
||||
Svakako, sve dobro jednom velikom čovjeku koji je svojim radom i sposobnošću ostavio jedan veliki pečat, kao multiinstrumentalista, pjevač tako i vrsni plesač.
Šteta što ovakvih "korisnijih" postova nema više.... Hrvoje |
#3
|
||||
|
||||
Hoćeš reć da oni postovi tipa "Jel' ima ko note za Volijo sam jednom jako?" nisu korisni?
Al' da se vratimo na temu, lijepo da je bar na kratko Goran Kačurov predstavio hrvatsku tradiciju novozelandskoj TV publici. Nadam se da će i patosov odlazak u New York imati sličan utjecaj i da će zaintrigirati i zainteresirati ljude za "gitaricu koja to nije". Mislim da bi tamburi općenito trebao jedan dobar dokumentarac. Tipa da ga BBC radi. Povijest, razvoj i to... S tim da to Engleze ne zanima, al' na žalost ni većinu Hrvata.
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#4
|
||||
|
||||
Quote:
naime, prije nekih sat vremena primio sam poziv od gorana s novog zelanda kojim mi on čestita jubilej. dođem kući nakon toga i nađem ovu temu. iznenađujuća podudarnost. toliko sam sretan i ponosan zbog toga da se nisam mogao suzdržati i ne napisati ovo na njegovoj temi. dugo me nije nečija gesta toliko jako i ugodno dirnula. ali dosta sad o meni, pričajmo malo o mom goranu... ;D goran kačurov... ustvari je nepravedno i čudno da se tek sad otvorila tema o ovom čovjeku. valjda nismo osjećali tu potrebu, jer je donedavno bio tu, među nama i s nama, takorekuć dio glazbene svakodnevnice. a onda je otišao na drugi kraj svijeta gdje još jednom potvrđuje da je rođen da bude to što je - veliki muzičar, s toliko puno ljubavi i predanosti svom pozivu. za one koji možda ne znaju, njegov projekt i ostavština je sadašnja postava orkestra profesionalnog folklornog ansambla hrvatske - lada. nakon što je devedesetih godina veći dio stare ladove sviračke ekipe otišao u mirovinu ili prešao na drugo zaposlenje, goran kačurov je postavljen za šefa ladovog orkestra i odmah se bacio na posao. oformio je novu ekipu odličnih mladih glazbenika i nakon kratkog vremena lado je dobio orkestar bolji nego ikada u svom postojanju. pod njegovim vodstvom taj orkestar je konstantno napredovao i prerastao je od servisne službe plesačkoj postavi lada u vrhunski (multi)instrumentalni ansambl koji je osim svoje temeljne zadaće da izvodi ladov koncertni plesački i vokalni program počeo izvoditi i samostalne koncerte. ti koncerti ladovog orkestra su bili postali tradicija dok je on još svirao u ladu. njegov orkestar je napredovao osim u kvalitetnom i u kvantitativnom smislu, šireći broj i vrste instrumenata zastupljenih u orkestru... iz današnje perspektive možda zvuči čudno, ali dok goran nije došao u lado, instrument kao npr. cimbal je bio znanstvena fantastika čak i za profi lado, a kamoli za neki amaterski ansambl. uz to je cijelo vrijeme trajao proces nabavke vrhunskih tambura za lado... takve stvari su uvijek dugogodišnji proces, a ne jednokratna kampanja. ukratko, čovjek s vizijom, sa zdravom idejom i s kapacitetom za realizirati svoje ideje. rođeni lider i jedan od nekolicine koji su miijenjali stvari, koji su postavljali nove standarde, donedavno nezamislive. mi smo sad siromašniji, a novi zeland bogatiji za lika takvih gabarita,,, jbg. a dok je bio tu, među nama i s nama, takorekuć dio glazbene svakodnevnice nismo baš primjećivali neke stvari. čak ni temu na forumu nije imao... tako to bude u životu. hoće li sad netko napisati nešto o njegovom drugom projektu, bedu kužiš stari moj? bilo bi to ok. |
#5
|
|||
|
|||
Goran
|
|
|