Što karakterizira dobru tamburu

[terca]

Evo stavili ste mi bubu u uho postovima od neki dan u vezi majstora i tambure koje proizvode, a najviše me pogodio post u kojem piše: "fala bogu da su sve tambure na kojoj se čuju duboki tonovi dobre tambure". Bio sam uvjeren da je tambura sa čistim i artikuliranim dubokim tonovima dobra tambura a sad je sve palo u vodu.

Kako namjeravam nabaviti malo bolji baspraim od katulićevog, tu napišite par savjeta o tome što karakterizira dobru tamburu nevezano za majstore, kako prepoznati odgovara li sviraču i koja je bitna osobina za basprm tercu (ako to ima veze)

unaprjed hvala

[_maestro_]

za dobar rezultat najvažniji je dobar svirač.
sve ostalo je daleko manje bitno.

interesantno mi je koliko ovdje pišemo o svemu i svačemu. filozofiramo o majstorima, "tonu", trzalicama, žicama, kotama, gredicama, drvetu, blabla.

da samo pola te energije i razmišljanja posvetimo sebi samima kao sviračima, bilo bi sve puno bolje nego što je.

ne čini tambura tamburaša, nego obratno. najgora kanta u rukama dobrog svirača će zvučati dobro. loš svirač niti iz stradivarija neće izvući ništa.

[zOnZi]

Najbitnije je da ta tambura tebi odgovara, a što ostali puk misli o tome boli te đon...O nekim stvarima ne treba pretjerano filozofirat, maestro je sve lijepo rekao u ovih par rečenica iznad.....Meni je moja tambura još uvijek najbolja i najdraža za svirat iako se nekima ne sviđa. I šta sad? Ne postoji idealna tambura, sa idealnim tonom, koja će se baš svakome svidjet. Glazba je puno više od neke puke matematike, fizike i ostalih proračuna.

[Petar]

Ovo bi mogla biti sticky tema kad bi se znao odgovor na to pitanje. No, svatko treba naći odgovor u sebi, a s vremenom (iskustvom) ćeš znati što ti paše ili ne paše. Možda si još u fazi kad ti je Katulić tambura upravo to što ti tražiš. Isprobaj desetak tambura (različitih majstora) i imat ćeš uvid na što treba obratiti pozornost.

[Benito]

Može se tu na ovoj temi puno još diskutirati o tome da svatko treba sam sebi naći tamburu, ali mislim da tercu zanima konkretno, od stvari koje se mogu primijeniti na svaku tamburu, koja je dobra a koja je kanta.
Dakle, moje osobno mišljenje je da bi dobra tambura trebala imati sljedeće OPĆENITE (objektivne) osobine:
-glasnoća
-ujednačen, čist, i bogat ton na SVIM ŽICAMA I POZICIJAMA
-kvaliteta izrade

Dobra tambura također treba imati i neke subjektivne osobine, znači ona priča "kako 'ko voli", a po meni su to sljedeće:
-boja tona (netko voli tamnije, netko svjetlije i fura takav stil sviranja, pa to spada pod subjektivne karakteristike tambure)
-vrat i udobnost tambure - e tu stvarno ima sto ljudi sto ćudi. Deblji/tanji vrat, tvrđe/mekše žice, udaljenost žice od furnira po kojem ide trzalica, dulja/kraća menzura, i još mali milion stvari koje nam tamburu čine udobnom/neudobnom za svirku.

I za kraj ostaje još jedna karakteristika tambure koju ja nisam znao kamo bih stavio, pa neka bude izdvojena. To je KARIZMA tambure. Nema svaka tambura karizmu, isto kako ni svaki tamburaš nema karizmu. Ako me ne shvaćate na što mislim kod ovakve osobine, navest ću vam primjer: Janikin prim. I još moram samo ubaciti jednu primjedbu: tambura može sama po sebi kad je nova imati karizmu, to je ono kad ju proba neki xy tamburaš, i kaže -Ova je tambura stvorena za mene, ili kako je rekao jedan naš član foruma za svoju tamburu -Ima nešto između nas, ali ja mislim da i sam svirač jako utječe na karizmu tambure, i on joj daje jedan dobar dio te karizme. Svi kažu da Janikin prim u tuđim rukama ne zvuči kao u Janikinim. Zašto? Nema više Janikine karizme.

Eto, malo sam odužio, ali recimo da ja tražim dobru tamburu, tražio bih ju po ovim karakteristikama. Tambura za cijeli život bi trebala imati sve ove karakteristike na najvišoj mogućoj razini, i takva tambura je za koncerte, studio i takve, fine stvari. Netko tko se bavi nekim drugim segmentom tamburanja, npr. isključivo birtija, momačke, pratnje i ostala veselja može tražiti neke druge osobine, npr. samo glasnoću i kvalitetu izrade, neki kudovski svirač koji smatra da mu ne treba koncertni instrument samo kvalitetu izrade i lijepi ton, da popuni nekakvu melodiju, ali da se ne ističe previše, i tako dalje, blabla, sad već pišem bez veze.
Uglavnom, po ovim kriterijima si odrediš sam sa sobom što hoćeš od tambure. I onda odeš do majstora/cigana/oglasnika/babe-koja-čisti-tavan/pijanog-tamburaša, obiđeš sve prijenavedene, i kad nađeš to što tražiš, kupiš to i sretan si ko sa grane ptica !

Sretno u potrazi!

[terca]

Evo lijepo mi je benito objasnio sve tehničke "probleme" tambure i sad zbilja mogu prepoznati kako bi dobra tambura trebala izgledati ali je maestro rekao tambura ne čini svirača nego svirač daje tamburi zvuk pa ona lijepo zvuči. Benito je isto to rekao sa karizmom pa ipak mislim da je bolje ostati na katuliću neko vrijeme i trenirati tu karizmu i sviračke sposobnosti a tek onda uzeti bolju tamburu kad ovu "prerastem". Sve u svoje vrijeme izgleda..

[_maestro_]

Originally Posted by Benito

I za kraj ostaje još jedna karakteristika tambure koju ja nisam znao kamo bih stavio, pa neka bude izdvojena. To je KARIZMA tambure. Nema svaka tambura karizmu, isto kako ni svaki tamburaš nema karizmu. Ako me ne shvaćate na što mislim kod ovakve osobine, navest ću vam primjer: Janikin prim. I još moram samo ubaciti jednu primjedbu: tambura može sama po sebi kad je nova imati karizmu, to je ono kad ju proba neki xy tamburaš, i kaže -Ova je tambura stvorena za mene, ili kako je rekao jedan naš član foruma za svoju tamburu -Ima nešto između nas, ali ja mislim da i sam svirač jako utječe na karizmu tambure, i on joj daje jedan dobar dio te karizme. Svi kažu da Janikin prim u tuđim rukama ne zvuči kao u Janikinim. Zašto? Nema više Janikine karizme.

tambura je komad drveta i ne može imati karizmu.
karizmu može imati osoba. mahatma gandi recimo.
ako se nekom xy tamburašu svidi tambura na prvi pogled, kakve veze ima to s karizmom?
kažeš i sam da janikin prim ne zvuči kod nekog drugog kao što je zvučao kod janike.
time si samo potvrdio da je karizmu imao janika, a ne njegova tambura.

[Benito]

Riječ "karizma" sam ovdje upotrijebio jer mi se činila pogodna. Ja mislim da i u tamburi ima "ono nešto", a mi to nešto možemo zvati kako hoćemo. Postoji neka veza između svirača i njegovog instrumenta, neka frekvencija na kojoj se to dvoje nađe i onda sve štima. Neću sad objašnjavat što sam mislio, tko me htio shvatiti taj me shvatio, u polemike oko karizme se više neću upuštati. Dakle, ja mislim da ipak i tambura nosi to svoje nešto u sebi, iako je "samo" komad drveta. Mislim da je to ovdje tema, kako prepoznati dobru tamburu, a ne dobrog tamburaša. Da je tambura samo obični komad drveta, dovoljno bi bilo terci reći uzmi komad drveta i sviraj.

[_maestro_]

upotrijebio si potpuno pogrešan izraz i još skočio sam sebi u želudac izjavom kako je karizma iz janikine tambure ishlapila.
i onda se buniš kada ti netko ukaže na propust. uživaj u svom uvjerenju.
da, svakako prije se može reći "uzmi komad drveta i sviraj" nego "traži karizmu u instrumentu"...

nije mi jasno čemu se stalno stvaraju neke fame i znanstveno-fantastične priče oko tambura.

baš me zanima ima li još šta karizme u onom belom klaviru na kojem je svirao katizmatični drug tito.

[Benito]

A kako bi onda ti to nazvao? Misliš da u tamburi nema ničeg što bi bilo posebno i što bi joj dalo nekakvo posebno obilježje, a da se ne može iskazati matematičkim proračunom ili fizikalnom pojavom? Zašto onda svatko sebi traži posebnu tamburu, zašto nije svakome dobra ista?

A što se tiče mahatme gandija i druga tita, oni su imali karizme, ali za neke druge stvari, ne za svirku.

Janike više nema. Njegov prim još svira. Možda bi nam Denis Špegelj mogao iz prve ruke ovdje kratko napisati ima li nešto posebno na toj tamburi, ili je to mrtvi komad drveta kao i svaki drugi. Kad smo se već zakvačili za Janiku i njegov prim...

[_maestro_]

a šta ti mene ili koga već želiš uvjeriti da tambure imaju karakteristike živog bića? daj odi pisat sf priče...

Zašto onda svatko sebi traži posebnu tamburu, zašto nije svakome dobra ista?

zato što mi ljudi nismo svi isti...

druga stvar je što godi nečijem egu da se misli kako ima neki "poseban" instrument.
"ono nešto" što si ti nazvao karizma instrumenta ne postoji. ne postoji dvosmjerna interakcija između svirača i instrumenta.
čovjek svira instrument, privikava se na njega i upoznaje ga koristeći pri tom svoje vlastito znanje i sposobnosti. od čovjeka zavisi hoće li mu taj instrument odgovarati ili ne. netko se uspije sroditi s nekim instrumentom, s nekim drugim ne. to zavisi od čovjeka, a ne od instrumenta.

najdalje mogu otići tvrdnjom da neki instrument ima skup karakteristika (a ne karakter, jer karakter je osobina živog bića) koji se nekome sviraču sviđa i paše.
tvrditi nešto više od toga je zaista smiješno i spada u science fiction, nadnaravno, kako god.

Možda bi nam Denis Špegelj mogao iz prve ruke ovdje kratko napisati ima li nešto posebno na toj tamburi, ili je to mrtvi komad drveta kao i svaki drugi. Kad smo se već zakvačili za Janiku i njegov prim...

gle, odrasla sam osoba i imam svoj stav o tim stvarima. ne treba mi špegelj ili ne znam tko pričati o tome je li janikin prim išta življi od fotelje u kojoj je sjedio tito.

pa sama riječ "instrument" znači "sredstvo". sredstvo koje služi nečemu...
dušu mu daje svirač pronalazeći u skupu karakteristika tog instrumenta ono što želi i to izvlači van na svoj način.

treba se okanuti tih pjesničkih fora i prodavanja magle o duši instrumenta. to su priče za djecu i izlaze iz okvira realnog života.
korisne su jedino kod trgovine, kad ja želim prodati nekome svoj karizmatični instrument. a i onda su to priče interesantnije kolekcionarima nego sviračima.
jel znaš za koliko je prodana bas gitara na koju je svirao paul mccartney dok je bio u beatlesima? ili elvisova kožna jakna....

i zašto bi tambure imale više duše od klavira ili harfe? kako to da se stalno spominju neke tambure koju je svirao janika, tošo, đeno... a rijetko ili nikako se spominju klaviri koje je svirao ray charles, rahmanjinov ili scott joplin. jedino je sigurno da je i njihova glazba imala "ono nešto"...

[rodjo]

Meni je bitan i vanjski izgled ....prvo gledam guzicu ! Jetru ne vidim,pa me i ne zanima. Al karizma...bracooo! To je ono...nešto....ko kad baciš,pa poslije nemo´š nać!

[zOnZi]

Uistinu se stvara malo prevelika fama oko tih instrumenata. Ima ljudi koji mijenjaju tambure k'o čarape i nikad nisu zadovoljni, uvijek im nešto fali u tonu, neka sitnica. Imaš 4 žice, dvije ruke, 4 prsta, trzalicu i sviraj...

[_maestro_]

Šta je stari Njegoš rekao o tim stvarima:

Boj ne bije svijetlo oružje
već boj bije srce u junaka,
a u ruke Mandušića Vuka
svaka puška biće ubojita

[lički drvosječa]

Nije svejedno kakve je kvalitete tambura!
Utjecaj svirača je najvažniji;njegova tehnička sposobnost,emocionalnost i maštovitost da ne nabrajam dalje,ali sam se s nekim tamburama zaista mučio u studiu dok s nekima ne!
Postoji terminološki izraz iz gitarskih literatura "death pot"što je loš pojedin ton na vratu gitare,isti problem se dešava na lošoj tamburi: puno "mrtvih točki"-nema svirke niti snimke!
Slažem se s Maestrom da će i na lošoj tamburi dobar tamburaš učiniti čuda ali to nažalost najčešće vrijedi samo za svirku uživo!

[zOnZi]

Originally Posted by lički drvosječa

Nije svejedno kakve je kvalitete tambura!
Utjecaj svirača je najvažniji;njegova tehnička sposobnost,emocionalnost i maštovitost da ne nabrajam dalje,ali sam se s nekim tamburama zaista mučio u studiu dok s nekima ne!
Postoji terminološki izraz iz gitarskih literatura "death pot"što je loš pojedin ton na vratu gitare,isti problem se dešava na lošoj tamburi: puno "mrtvih točki"-nema svirke niti snimke!
Slažem se s Maestrom da će i na lošoj tamburi dobar tamburaš učiniti čuda ali to nažalost najčešće vrijedi samo za svirku uživo!

E sad tu bi se isto puno toga dalo napisat. Evo baš danas sam slušao jednu pjesmu od Gibonija gdje se u jednom trenutku pojavljuje saksofon solo, i on je kad pogledaš realno, snimljen, mislim tonski baš loše. Kao da si ga odvojio od ostatka zapisa, uopće nije uklopljen imaš dojam k'o da iz neke bačve svira... al' k'o to gleda kad je pjesma jednostavno mrak!!! Imam dojam da mnogi veliku pažnju posvećuju tonskom zapisu, a s druge strane ne mare što to zapravo sviraju. Glazba je stavljena u drugi plan. Kad imaš dobru ideju, dobru mjuzu, ma možeš brate i na metli svirat bit će zanimljivo, bit će atraktivno....

[_maestro_]

sve ok.
baš sam htio na samom početku teme raščistiti s nekim stvarima, famama i misterioznim pričama vezanima uz tambure koje su česte među tamburašima, tako da mi je benitova izjava o "onom nečemu" što je on nazvao karizmom došla kao naručena.

mi stariji koji smo prošli koju godinicu ili više kroz vojsku se sigurno možemo prisjetiti nadobudnih oficira i komandira vodova koji su nas pokušavali naučiti o odnosu prema osobnom naoružanju koje smo zadužili u vojsci.
pa su onda u tom svom nastojanju često personificirali pušku ak47 s najboljom prijateljicom, djevojkom, ženom koja nas čuva i o kojoj se trebamo brinuti. zapustimo li je, mogla bi zaštekati, to bi nas moglo koštati glave i tako dalje.
mlađi su vjerojatno slične stvari vidjeli na filmovima kad john wayne obučava nekog novaka u filmu alamo... pa tamo pleše s puškom, gladi je mazi, pazi....
sve to nije ništa drugo nego čisto tehnička metoda uvjeravanja, sugestije s nekakvim svojim ciljem.

neki drugi takav odnos imaju prema svom autu. doživljavaju ga i tretiraju kao živo biće. čak mu i ime daju (herbie npr...), kupuju najskuplja ulja, kozmetiku, aditive, dodatnu opremu....

o sličnoj stvari se radi i kod tambura. i nastavnici, voditelji koji rade s djecom nerijetko pribjegavaju takvim metodama personifikacije instrumenta, s ciljem da učeniku olakša zbližavanje s instrumentom.
ali jednom učenici odrastu, sazriju kao svirači i nužno je da nadrastu i to što im je ranije učitelj govorio s nekom drugom namjerom, a ne zato da bi to doslovno shvatili.

ne samo zbog toga, nego i zbog još masu drugih razloga; npr. tu spada i ona fama o stogodišnjim tamburama, o kojoj smo prije mjesec dana na forumu trkeljali - tamburaši se često doimaju infantilno, nezrelo bez obzira na njihovu starost. kao djeca koja očekuju da sve riješe mama i tata (u ovom slučaju neki torma, trupel, vidaković... ili žeravica), a njihovo je samo da postoje...

ja isto volim i pazim svoj instrument. samo nemam iluzija da taj instrument ima samnom nekakvu metafizičku poveznicu, nešto čime on "reagira" na mene osobno.

[Benito]

Meni se čini da je ovo rasprava tipa ima li Boga ili ne. Netko kaže da ima, netko drugi kaže da nema. Ni jedan ni drugi ne mogu dokazati svoju tvrdnju jer to nisu mjerljive pojave, nema dokaza da to postoji ili ne postoji. Stvar je totalno subjektivna. Svak nek misli za sebe, ja sam opisao svoj doživljaj. Bez daljnjega je da život tamburi daje svirač, samo u njegovim rukama ta tambura može nekoga dirnuti u srce, izazvati neki osjećaj kod druge osobe, odnosno slušatelja i bez tog svirača tambura stvarno je samo mrtvi komad drveta. A na kraju, kako čovjek može biti umjetnik ako nema emocije u radu s tim instrumentom, ako je to za njega komad drveta? I ne shvaćam čemu tako negativan stav prema tome? Ja ne pišem ovo kao reklamni blok za nekog određenog majstora, već pišem što za mene karakterizira dobru tamburu. Ako neka određena tambura u meni izaziva određeni osjećaj kad ju primim u ruke i počnem svirati, za mene ta tambura ima nešto posebno, nebitno kako ja to zovem. Pa pobogu, neki skladatelji su pisali svoje skladbe u Fes duru zato jer su ih tako osjećali. Ajde ti sad njemu objasni da je to isto kaj i E dur, i da je glupo pisat bezbroj snizilica jer je to ista stvar. Umjetnik to tako osjeća i to je njegovo pravo.

Ovako, ako je netko ovu cijelu priču shvatio kao marketinški trik da se kupi tambura za koju ti netko drugi kaže da je "posebna" a u stvari ku.ca ne valja, odmah vam mogu reći da nije. Nema veze s kupnjom ili prodajom tambure, ima veze s osobnim doživljajem tog instrumenta. Zato ste i svi vi u svojim postovima pisali da je tambura stvar OSOBNOG IZBORA.

[Petar]

Originally Posted by Benito

Pa pobogu, neki skladatelji su pisali svoje skladbe u Fes duru zato jer su ih tako osjećali. Ajde ti sad njemu objasni da je to isto kaj i E dur, i da je glupo pisat bezbroj snizilica jer je to ista stvar. Umjetnik to tako osjeća i to je njegovo pravo.

Nije isto! O tom je davno bilo govora na forumu samo se ne mogu sjetiti gdje to bilo.

Pisali su skladbe u "čudnim" tonalitetima, ali ne za tamburu.

A imaš i raznih vrsta umjetnika: umjetnike i "umjetnike", a i o tome je bilo već više puta rečeno.

Savjet: malo manje iznosi "činjenice". Bez zamjerke molim.

[Benito]

Pa to sam i htio naglasiti, te dvije stvari nisu iste. To je bila poanta te priče. Što razlikuje te stvari? Osjećaj umjetnika. I slažem se da postoje razlike izmeču umjetnika i "umjetnika", netko te skaldbe stvarno osjeća u Fes duru, a ne u E duru, a postoje i imitatori koji takve skladbe pišu da bi bili fora. A kad se kasnije sluša, jako dobro se čuje tko je Umjetnik, a tko "umjetnik".