Quo vadis tamburo?

[_maestro_]

Originally Posted by kontra_K

da, DJ je stvarno sinoć bio katastrofa, evo još mi zuji u ušima,DJ loš i glazba koju je mixo(oni remixi mi se uopće nisu svidjeli i kako je on to smikso, ajme maaajko...)

tako to bude kad se pomiješaju žabe i babe.
sama priroda tambure kao instrumenta je to da se radi o akustičnom instrumentu, koji je tokom vremena svog razvoja, a i tokom procesa same gradnje nije niti predviđen niti planiran za sviranje na razglas. takve prirode je i muzika nastala na tamburama i zbog tambura.
do danas nisam naišao niti na jedan podatak da je bilo koji graditelj instrumenata tokom izrade tambure išta predvidio, optimizirao, prilagođavao za takav način korištenja tambure. čak niti da je razmišljao o tome u bilo kojoj fazi izrade instrumenta. kod gradnje instrumenta, uvijek se vodi računa i kontrolira se kako on zvuči na suho. kod kupovine instrumenta, svi ga isprobavaju i sviraju bez razglasa...
a onda nam se dogodi da 70% svega odsviranog bude preko razglasa.

temeljni način sviranja i slušanja tambura bi trebao po mom uvjerenju biti (još uvijek) u živo i na suho...
sve drugo je (još uvijek) kompromis i taj kompromis ne uspijeva uvijek.

zato mi smeta činjenica da se forsira to sviranje na razglas, bez razmišljanja se ide na takvo rješenje, čak i onda kada to nije nužno.
tambure su po mom ukusu, više za ambijentalnu glazbu, a svatko od nas će radije i prije umjesto da bira ili prilagodi ambijent u kojem svira posegnuti za razglasom.
o osmišljenom sviranju i korištenju tambura na način da se ne skrnavi sama priroda instrumenta, kao i dijela glazbe koji je nastao prvenstveno za izvođenje uz tambure, izgleda da nitko ne vodi računa. ovime nipošto ne želim ograničavati tambure na bilo koji način, nego želim reći da treba povesti računa o nekim stvarima o kojima baš i ne razmišljamo često.
o prilagodbi načina sviranja, repertoara, aranžmana takvim zahtjevima isto ne govorimo niti riječi. uglavnom, samo se žalimo ili na na tehniku ili na (ne)sposobnost ton majstora.

e, tu ima stvari na koje možemo utjecati sami i sami donijeti neke odluke.

prirodni ambijent u kojem je tambura nastala i odrastala je zadimljena mehana od 25 kvadrata, prostor pod prozorom moje drage, na šoru, ispred crkve ili birtije... takav način života je nepovratno otišao, nekako je umro zajedno s janikom i njegovim svircima. janika je imao odgovor, rješenje i prirodan, autentičan način tamburanja za svoje vrijeme, ali mi još nismo našli svoj način u svom vremenu.
tambure se nisu do kraja uspjele prilagoditi toj promjeni, a nismo se niti mi tamburaši. disko, disk đokeji, vatrogasni domovi, ugostiteljske hale od par stotina kvadrata jednostavno nisu mjesta gdje tambura ovakva kakva je sad može i treba živjeti svoj život. na nama je da se pobrinemo i nađemo neki bolji, primjereniji način. da barem jedan dio zahtjeva prilagodimo našim instrumentima, umjesto da stalno sebe i svoje instrumente prilagođavamo vanjskim zahtjevima kroz upitne i često problematične kompromise.
pa makar pristali na svirku za manje novaca u odgovarajućem ambijentu, nego na vatrogasni dom i DJ-a.