|
|
#1
02-10-2006, 10:35
|
||||
|
||||
Kako ste završili (započeli?) u tamburaškoj glazbi?
Evo jedna zanimljiva tema, tj. meni bi bilo zanimljivo da čujem kako to da ste započeli svirati tamburu (za svirače) ili slušati tamburašku glazbu?
Dakle ovako, podijelio bih to na više dijelova... Kada ste počeli svirati? - ja sa 10 godina, u 4. razredu osnovne Gdje ste počeli svirati (tipa KUD, tamburaški orkestar, muzička škola, doma - ako vam netko od familije svira) - ja sam počeo u Tamburaškom zboru "Gaj" iz Zaprešića Jel postoji neka tamburaška tradicija u vašoj obitelji? - kod mene ne, svi pjevaju (ja ne čujem) i sviraju, ali više tipa gitara/harmonika... Jeste li možda "priučeni" tamburaši (bez uvrede) i zašto ste naučili svirati tamburu? - malo pojašnjenje, to je npr. za "strujaše" koji su već prije savladali neki drugi instrument u električnom bendu pa su poslije zbog potreba "posla" naučili svirati tambure (za npr. pratnje svatova i slično) ili ako je netko svirao neki klasični instrument u muzičkoj pa onda (ne znam iz kojeg razloga  ) zavolio tamburu
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” 
|
|
#2
02-10-2006, 11:33
|
||||
|
||||
Kada ste počeli svirati?
u osmom razredu osnovne škole i taman kad mi je krenulo došao u srednju ekonomsku i tamo, naravno, nije bilo glazbenog. A ja nikako da potražim neki tamburaški orkestar jer sam onda bio totalni početnik. I tako sam se zapustio.  počeo sam nanovo, skoro od početka, tek u trećem srednje kad sam slučajno vidio vani jednu ekipu kako svira i pitao ih dal traže tamburaša. imao sam svoj instrument pa nije bio problem. sad mi je žao tog izgubljenog vremena. Gdje ste počeli svirati počeo sam u jednom KUD-u s klincima nekih mjesec dana (u biti u početku nisam ni znao da su KUD, a kad sam saznao me šokiralo  ), a onda me profesor koji ih je vodio pozvao u svoj orkestar u susjedno selo. Naš međimurski KUD mi nikad nije pasao....Jel postoji neka tamburaška tradicija u vašoj obitelji? nitko ne svira, al tata je bio bećar kad je bio mlad...  nekad je vodio KUD u svom selu (slavonski šamac) Jeste li možda "priučeni" tamburaši (bez uvrede) i zašto ste naučili svirati tamburu? - pokazali su mi kako se trza i di je koji ton na na tamburi i dalje je sve bilo moje samostalno raspitivanje i eksperimetniranje i rijetki savjeti dobrih ljudi. moram vam reći da još uvijek ne znam "brzo" čitati note nego si ispod nota pišem slova i onda odsviram skoro što god hoćeš. sad sam se tako naučio i malo mi je već nezgodno kad uvijek moram molit ljude da stave moje note.(jer nas po dvoje svira na jednom stalku). al neka kupit ću ja za par dana stalak pa će biti njima lakše. znam ja pročitat sve note, al mi treba malo duže, pa kad je brža pjesma i još neke povisilice il snizilice izgubim se. zanimljivo je da na glazbenom kad sviram na sintiću na faksu čitam note bez ikakvih problema.
|
|
#3
02-10-2006, 21:15
|
||||
|
||||
|
pocetak
Ovo je dobra tema! Inace, vidim da se vecina vas vec kolko tolko dobro pozna, pa da se i ja predstavim (podrobnije)!
Kada ste počeli svirati? Moji prvi sviracki podvizi su u 2.-3. srednje i to na akusticnoj gitari, pa na el gitari, onda na bas gitari i na kraju na berdi... Gdje ste počeli svirati (tipa KUD, tamburaški orkestar, muzička škola, doma - ako vam netko od familije svira)? Pocel sam svirati sam od sebe jer imam punu sobu instrumenata a nisam ih znal ni u ruke primiti! note citam ali cesce sviram po cistom sluhu i onak kak najbolje zvuci (s puuuno ukrasa)! Jel postoji neka tamburaška tradicija u vašoj obitelji? Tata mi je kontras i sviral je u KUD-u Zabocki tamburasi i Stubickom KUD-u a ja ko klinjo hodal s njim po probama i festivalima i naslusal se toga ohoo... Deda je naveliko sviral prim dok je bilo njegovo vrijeme... Jeste li možda "priučeni" tamburaši (bez uvrede) i zašto ste naučili svirati tamburu? Tamabura (berda) je instrument koji me prlvlacil od kad sam pocel prckati po gitari al nikak nisam imal love jos i za berdu! Sviram jer uzivam u tome i jer nemrem zamisliti neko slavlje a da se ne cuju zvukovi tambura! Nisam nikad sviral iskljucivo za lovu, al nemres si pomoci kad ti neko zatakne "banku", ne? Tolko o mojim prvim koracima! pokusal sam biti sto kraci  zivjeli
__________________
...Tamburasi nek se prasi... 
|
|
#6
20-10-2006, 03:31
|
||||
|
||||
|
pa istina je da sam iz čiste dosade počeo prčkati po tamburama.
imao sam 17 godina i bio sam harmonikaš kud-a pavao markovac iz zagreba. markovac je imao nekih 10-12 koreografija i još nekoliko manjih vokalnih i instrumentalnih točaka na programu. od svega toga, harmonika se koristila u 2 koreografije. šumadija i gorenjski plesi. ja sam uvijek bio savjestan i odgovoran lik, te sam kao takav bio redovit na svim probama. a znalo se dogoditi da prođu po 3-4 probe, a da se ni jedanput ne radi šumadija i gorenjski. ispočetka bih odsjedio svoja 2 sata probe u nadi da će trebati nešto i odsvirati, i tako mi je postajalo sve dosadnije. od prvih dana svog bavljenja folklorom sam uočio da ostali svirači sviraju nešto na nekim čudnim gitarama sa 4 žice. pa sam malo išao detaljnije pogledati o čemu se tu zapravo radi. po zvuku mi se najviše sviđala jedna od gitara s 4 žice koja je uvijek svirala akorde. sviđala mi se i djevojčica koja je svirala tu gitaru. ostale gitare su svirale jednoglasno, samo po jednoj žici i to nekakvim čudnim pokretima ruke. i svirali su ih muški. oni mi se nisu sviđali kao ona djevojka i njezin instrument. imali smo probe u ilici 12. jednom sam prije probe otišao u dućan u ilici 5 i kupio trzalicu kakvu su imali skoro svi svirači u tom orkestru. pitao sam djevojčicu koji su tonovi na njezinoj tamburi. već sam naučio razlikovati i vrste tambura. djevojčica je rekla - e. gis, h, i...e. glazbeno sam ja školovan dečec bio, skužio sam da je to e dur, pa mi je ona pokazala a dur, pa a mol. nije da se hvalim, ali dok sam čekao da me pozovu da odsviram šumadiju, sam sam si složio d dur, h dur, d mol, h mol i sve ostalo je bilo jasno. onda sam počeo svirati neke stvari s još jednim momkom koji je svirao bas, pa smo pjevali dvoglasno i svirali koješta. ne sjećam se više zašto, jednog dana mi je djevojčica rekla da se mogu upinjati koliko god hoću, ona ipak više voli tomeka, a ja neću nikad tako dobro svirati kontru kao ona... - a jel? e vidjećeš! 3 i pol godine kasnije sam počeo voditi orkestar kuda markovac, i počeo sam svirati u dukatima. imao sam 21 godinu. znači, od 17 godina nadalje sam vrlo brzo napredovao na tamburama. naravno da je tu bila presudna klasična glazbena naobrazba, bio sam dobar teoretičar, a tambure su bile dobra praksa. nikad se nitko nije posebno bavio samnom kao tamburašem, ne na način kako ja to danas radim s mladima u folklornim ansamblima. ja sam mnoge stvari sam pokupio od drugih i primjenjivao na sebi. ipak bih spomenuo svog pokojnog prijatelja zdenka beškera, bez konkurencije najboljeg koncert majstora kojeg je orkestar hrt-a ikad imao. to je jedini tamburaš koji je koncertrirao sa zagrebačkim solistima, svjetski priznatim ansamblom... svirao je mandolinu. zdenko mi je bio više frend nego voditelj, ali elementarne stvari mi je objasnio, na moje traženje. poslije je tu bio miloš jovanović, čelist-virtuoz iz deronja od kojeg sam dobio dosta repertoara i razumijevanja tamburaške glazbe. i zdravko šljivac, isto frend, čovjek s kojim sam svirao u zlatnim dukatima, danas to sam već negdje napomenuo vjerojatno najveći i najsposobniji živi glazbenik u hrvatskoj, dirigent dječjeg zbora zvjezdice iz kojeg su izlazile razne zvijezde počevši od tajči, nine, divasica... od zdravka sam pokupio neke stvari oko izrade aranžmana, odnosa i stava prema glazbi uopće...sva ta trojica su bili izuzetni glazbenici i vrhunac profesionalnosti u svom poslu. svaki na svoj način i sva tri zajedno su pokrili jedan široki spektar elemenata potrebnih da bi se nešto voljelo i nastojalo kvalitetno raditi. jednostavno sam imao sreću da iz jednog adolescentskog inata prema onoj djevojci slučajno dođem u kontakt s ljudima koji su mi ustvari bili i frendovi i uzori i pomogli mi da taj svoj glupi inat ispravno iskoristim. i glazbena škola je bila nužan preduvjet. ništa bez teorije eto, hrvoje, jel ovo dosta? jel te zanima kako su nastali zlatni dukati 1982.? danas idem na spavanje u 7 sati ujutro.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
|
#7
20-10-2006, 12:40
|
||||
|
||||
|
E to te ja pitam, maestro!
To je već mnogo bolje... Jako zanimljivo ispričana priča. Jel' još sviraš harmoniku? Ja sam imao suprotan put od tvojeg... S tambure na instrumente s "crnim i belim dirkicama", sad stalno nešto trkeljam po 'armonici i synthu.Još me samo zanima jel' ima muzička tradicija u tvojoj obitelji (ono tata ili mama svirali nešto i slično)? Do kud si doguro u muzičkoj? Srednju za harmoniku si završio? I NARAVNO da me zanima kako su Dukati nastali 1982.! Iako si djelomično to već spominjao na nekom od drugih threadova...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#8
20-10-2006, 18:23
|
||||
|
||||
|
prvo okupljanje dukata
bili smo klinci, ambiciozni i željni napretka na tamburama.
bilo nas je malo takvih kasnih sedamdesetih... jednostavno je bilo malo tamburaša, a pogotovo onih koji su preferirali janiku i bogdana i takav način sviranja tambure. u zagrebu tog vremena se cijelo tamburanje iscrpljivalo sviranjem u folklornim ansamblima. bili su zagrebački muzikaši koji su u pivnici hotela dubrovnik imali svakodnevnu gažu, ali joža čipraković i njegovi dečki u prigorskim nošnjama nisu svojim repertoarom odlazili daleko od zagrebačkog, prigorskog načina tamburanja i nama odlazak u hotelsku pivnicu nije bio neka atrakcija... od ostalih u hrvatskoj nešto su snimali kićo s tucinim slavonskim bećarima, ponešto vera svoboda i duško dančuo, oni i ne uvijek s tamburama... imao sam još tri istomišljenika u kud-u i.g. kovačić. zorana buckovića-pilota na primu; zlatka jurkovića-zlaju na basu i damira miškulina-nosa na basprimu. mi smo se zajedničkim snagama upinjali svirati što sličnije janiki... tehnički smo bili izuzetno dobri za ondašnje tamburaške standarde u zagrebu. bili smo i samouvjereni u svoju vještinu... hehe. kasnije smo spoznali da u markuševcu, u šimunčanki sviraju dečki, nešto mlađi od nas, ali ne i lošiji, dapače... kad smo se upoznali, utvrdili smo mnoge zajedničke preferencije i interese i počela je jedna zanimljiva i korisna suradnja i prijateljstvo. taj markuševački bend se zvao šimunčani i svirali su braća mihovec, miki prim i željko harmoniku, petra (i danas član) brač, jinx bas, šuša kontru, šero čelo i naravno, josip jordanić, isto znan kao šero brač. jordanić i jinx su uz petru i danas članovi ex panonije. preko njih smo došli u kontakt sa ciganima u čardi, koja je postala naše obavezno izletište, gdje smo stotinama puta odlazili i divili se čarobnom ciganskom bendu koji je tamo žario i palio. i ti odlasci su bili svoja priča, jer nitko od nas nije imao svoj auto. ali nije bilo teško poslije fajronta u 3 sata otpješačiti do kuće. nekad, kad bi nas bilo više, skupili smo i za taxi... sad se čudim sam sebi koju volju sam imao.... druga su vremena. jednog dana donešen je zakon po kojem su dečki odmah iza srednje škole morali u jna. ko hoće na fax, može, ali jna prvo. po tom zakonu, nos i zlajo iz mog benda odoše u vojsku. otišao je i miki. sad smo bucković i ja ostali bez basiste i basprimaša. markuševčani bez mikija još su i mogli nekako, ali moj bend je stao. bilo je organizirano nekakvo okupljanje tamburaša, andrija čabaj je napravio neku svoju "audiciju". bucu i meni je bilo to bez veze, ali otišli smo vidjeti šta se to događa... i još su neki došli iz radoznalosti. neke nepoznate likove smo i upoznali. dva najinteresantnija dečka koja smo tamo sreli su se zvali stanko i mato. rekli su da sviraju basprim i bas i da su iz štitara, sela kraj županje. hm... sudbina, nama su nos i zlajo otišli vraćati dug domovini. našli smo se poslije na probi i krenuli smo sa sviranjem... ponekad bismo otišli i do čarde, pješke pretežno. jedne večeri u čardi, miloš k nama za stol dovede nekog mladića, par godina starijeg od nas i kaže mu da smo mi ti dobri tamburaši. mladić se predstavio kao zdravko i pomalo nespretno počeo pričati kako je njemu sve o tamburama jasno, kako je i sam glazbenik, ali nije tamburaš, međutim opet mu je janikino sviranje potpuno bez tajni... kad ti neko tako pristupi i "objasni" svoj stav o tvojim uzorima, janiki i društvu dođe ti da ga lagano otkantaš, ali mi smo ipak bili fini dečki, a i miloš ga zna. zdravko je rekao da traži bend, nismo ga baš skužili šta će mu bend. ostavio sam mu svoj broj telefona. nakon par dana taj broj je nazvao netko ko se predstavio kao ivanković, pozvao se na onog zdravka iz čarde i dogovorili smo da se nađemo u prostorijama gorana kovačića na opatovini. došli smo nas 4 i njih 2. odsvirali smo par stvari, ivanković i zdravko su poslušali, nešto si šapnuli, klimnuli i to je bilo to. objasnili su nam da imaju materijal za snimanje tamburaške glazbe, sličan kao bogdanov, da nas trebaju kao svirače. rekli su još i da su već počeli raditi sa cigićima iz čarde, ali se to milošu i ekipi nije baš dalo, nije išlo pa su potražili drugo rješenje. nešto tako mi nismo niti smjeli sanjati. na toj probi su bili: stanko šarić, mato lukačević, zoran bucković, ja te zdravko šljivac i josip ivanković. poslije smo za čelistu pozvali jinxa iz markuševca i krenuli smo. pjevač marijan majdak se priključio nakon par mjeseci. šta se dalje dogadjalo, već sam pisao...
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit Last edited by _maestro_; 20-10-2006 at 18:32.
|
|
#10
18-12-2006, 21:28
|
||||
|
||||
|
Quote:
Vako... Iako sam rođen i djetinjstvo sam proveo u Osijeku, nikada mi nije palo na pamet svirati tamburu (mada gitaru sviram od pete godine  ). Ali... nakon doseljenja u Istru, krajem '93. godine, javlja se neka nostalgija, I guess...U novome okruženju stječem nove prijatelje (blizanci, jednojajčani, sviraju i dan danas sa mnom ) kojima su "slučajno" roditelji iz Slavonije (okolica Gradiške), koji pokazuju interes za glazbom (iako su već "stari konji" od 17 godina) po prvi put, vidjevši mene na gitari. Učim ih svirati gitaru (uffff kad se sjetim, a i ne'š ti pedagoga od 16 godina ). Jedan uzima gitaru, ja bass gitaru, a drugi blizanac bubanj (i danas još fino lupa, bez obzira što preko 10 godina ne svira bubanj aktivno) i pere se rokerica... Zajebancija oko 2 godine.Kraj '95. Odlazim skupa s njima u KUD "Uljanik" iz Pule, gdje ja (pazi sad!) prvi puta sviram tamburu ( ) u životu, iako sam praktički odrastao uz nju... Totalno prosviram sve žive tambure, uzimam berdu, učim jednoga kontru, a drugoga prim... Zezamo se...Nagovaramo još jednoga (ne tako muzikalnoga) frenda da uleti u basprim. Učim ga II. brač (doslovno mu pokazujem aranžmane koje on pamti ). Imamo 2-3 probe dnevno DNEVNO!!! Početkom '96. sviramo oko 120 stvari, podnošljivom kvalitetom. Napuštamo KUD (ne sasvim, ali prilično), i kačimo se za turističku zajednicu. S nama radi jedan harmonikaš. Nalazim još jednoga basprimaša, kojemu također "crtam" aranžmane. Rokamo. Sviramo na Kninskoj tvrđavi. Lova gadna Odlazi taj najnoviji basprimaš. Droga ga je "zela". Oko '98. Uzeli smo cca 30 000 kn Eurohercu na fešti. Fijuuuuu. Tražim svirače. Ne ide. Nitko neće u tamburaše. Frustracije. Rokamo u kvartetu.  Nagovaram jednoga harmonikaša da nauči lupati u bas. Neće. Hoće. Na kraju hoće. Uzimam I. basprim. Rokamo. Odlazi onaj prvi basprimaš, koji je svirao drugi basprim. Oženio se. Žena ne da svirati. Ne rokamo oko 2 godine. Seruckamo po malo. Svi se oženili i krepavamo doma. 2002. Razvod. Nalazim opet novoga basprimaša (ja ih u biti otimam iz KUD-a )Opet rokamo. 2005. odlazi 3. basprimaš. Otišao u Alžir. U pola sezone. Dolazi lik iz Oriovca. Traži mene. Ima pjesme, svirao bi. Svira basprim. Loše. Ima dobre pjesme. Idemo u Požegu. Razočarenje. Odlazi lik iz Oriovca. Ostaje mi dužan love. Dosta. Pred novu godinu ipak nagovaram jednoga KUD-ovca da se lati basprima, da odradimo nastup koji je već razglašen po svuda. Nekako odradimo. Radimo i sad. E jebiga i Istra i tambura. BTW, dok sam svirao bas, čak me i Mata pohvalio. Onako prešutno. Kimajući glavom, dok sam udarao po njegovom basu
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen   Neki znaju što rade, a neki rade što znaju  Quote:
Last edited by longee; 18-12-2006 at 21:33.
|
|
#11
18-12-2006, 21:34
|
|||
|
|||
|
hmmm jednog dana jednom davno...
salaprije 5 i pol godina KD je osnovao svoje tamburase jer su do onda stalno posudivali iz KUD-a Croatia i sestra pocela ic na probe i ja jednom dosao po nju i malo poslusam kako Sojić "plete" na primu i svidi mi se... i sestra me nagovori da i ja pocenem dolazit (do onda sam peslo u KD-u) i tako sam kreno... a sestra je odustala nakon mjesec dana u obitelji mi nitko nema smisla za glazbu... poceo sam u 6 razredu osnovne... i jos uvijek sviram u KD-u jer mi je super tamo, besplatna tambura, zice, strucni voditelj, jedino sam ja kupio futrolu... ostalima je KD kupio...
__________________
|
|
#12
18-12-2006, 21:52
|
|||
|
|||
|
poćeo sam svirat kod profesora MAZUTA u 4.raz. OŠ Markuševac.Mazut je najbolji čovje za naućit nekog svirat i ćitat note. U 7.raz.sam krenuo u KUD Prigorec koji je tada imao odlićnu ekipu,Tomislav Mihovec,Marko Patalen,Ivan Miklec i još puno njih.Kad je Mazut otišao,ekipa se raspala pa je prigorec počeo tonuti.Prošle godine sam došao u FA SKUD Ivan Goran Kovacic i sad mi je tamo o.k. Kod mene niko nije svirać,jedino sam ja.Kolko sam ćuo,a ne znam da je istina,prigorec se ponovno počeo uzdizat.
|
|
#13
18-12-2006, 21:59
|
||||
|
||||
|
Hvala, longeeju, Bećaru i prigorcu... Evo, meni je to zanimljivo i gušt čitati - kako su ljudi počeli svirati tambure i što su s tim tamburama proživjeli.
Posebna zahvala longeeju na živopisnom, duhovitom i nadahnutom opisu svoje tamburaške karijere. 
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#14
18-12-2006, 22:01
|
||||
|
||||
|
Quote:
 Dajem carstvo za 5-6 dobrih tamburaša EDIT: Hajde, dobro, nije baš tako loše, samo sam se iz*ebao u životu tražeći tamburaše, kao da ih tražim fellatio, jbt... Al', eto, imamo neloše instrumente, nov razglas (Shure+Mackie+Allen&Heath)... 
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen Neki znaju što rade, a neki rade što znaju Quote:
Last edited by longee; 18-12-2006 at 22:08.
|
|
#16
18-12-2006, 22:12
|
||||
|
||||
|
Quote:
).Kao drugo: nisam ga ja doveo u grad, doveo se sam... A poznavao ga nisam. Kao treće: TGJ... Nije on sveto pismo. Jedino mi je žao što sam potrošio hrpu vremena i novca na njegove kuknjave, stanove, poslove blablabla...
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen Neki znaju što rade, a neki rade što znaju Quote:
|
|
#17
18-12-2006, 22:16
|
||||
|
||||
|
Quote:
|
|
#18
18-12-2006, 22:21
|
||||
|
||||
|
Quote:
Bilo pa prošlo... BTW, anegdota. Čim je došao u Pulu, vodio sam ga na gažu na Brijune, a liku je ispao mobitel u more iz broda Izvadili smo ga harpunom I da... Lik još ima moj mobitel kod sebe INFO: vratio mi je dio novca, dio još čekam... Opet mi nudi nekakve suradnje, ali biva glatko odjeban. Fala, ali ne fala EDIT: Uostalom, zabijem i njemu i svima takvima...
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen Neki znaju što rade, a neki rade što znaju Quote:
|
|
#19
18-12-2006, 22:25
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
|
#20
18-12-2006, 22:31
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen Neki znaju što rade, a neki rade što znaju Quote:
|
 |
|
|
Linearni Mod
