|
|
#102
25-01-2009, 20:00
|
||||
|
||||
Padaj silo i nepravdo
Padaj silo i nepravdo,
Narod ti je sudit zvan. Bjež'te od nas noćne tmine, Svanuo je i naš dan. Pravo naše ugrabljeno, Amo natrag dajte nam! Ne date li ne molimo, Uzet će ga narod sam. Gradove smo vam podigli, I palače gradili. Oduvijek smo roblje bili, I za vas smo radili. Nevolja će biti vela, Po palači tvrdimi, Kad vidite da sa sela, s mašklinima gremo mi. Nastati će novo doba, Matija Ivaniću. Ustati ćeš ti iz groba, S tobom u boj poći ću! Zastava će nova viti, Iznad naših glava tad. Radnik seljak jedno biti, Isti im je trud i rad! 
|
|
#103
27-01-2009, 03:22
|
||||
|
||||
|
Evo jedna autorska, nastala prije više od godinu dana, poslije niza napornih gaža...
Krepaj, slabosti Gubimo se, prijatelju moj Mučnina se uvlači u kosti Praznina nam zarobila pogled A tambure od gadosti Nagon me tjera dalje Gdje ti neću zamjeriti Smijeh kvaran i smijeh divlji Na licima ljudoždera skriti Možda se tako mora Možda nam u zvijezdama piše Da smo mali i nemoćni Da Euterpu netko drugi siše Glavu gore... Ma, Glavu gore! Bez nas tko bi svirao zvijezdama I koga bi namjesto finim vinom Mokraćom nudili Idemo dalje, gdje nema ničegau kristalnim čašama pred raznim gospodama u raskošnim dvoranama Gdje se samo suglasja kote I pred nama tišina vrišti' Umrijet ću noćas od sramote'
|
|
#104
27-01-2009, 03:48
|
||||
|
||||
|
imam pjesmu za tebe
godinama čeka ta i strpljivo namigne sa dalekih obala u njoj vrani konji svi što su davno zbrisali jednom lica poznata ne pamtim ih više ja imam pjesmu za tebe sama sebe pisala od Silbe do Santa Monice mora se nadisala u njoj miris prošlih ljeta sjaj i bijeda trošnog svijeta u njoj boja lijepih dana pada preko naših rana imam pjesmu za tebe da te malo razgali neće prognat tuge te al će da ih ublaži i na tren će vrijeme stati i na časak ćemo znati gdje se tajna skrivala gdje je sreća ostala imam pjesmu za tebe poslije ću je svirati nek se ona omakne kad sjećanje provali kao nekad ti i ja tamburaši za nama pod prozore dragih žena ulicama uspomena kao nekad ti i ja tamburaši za nama pod prozore dragih žena ulicama uspomena imam pjesmu za tebe prava je i jedina vozi znane puteve bez granica, carina rijetke minute toči radost srcu smijeh za oči u njoj još smo djeca mi još nas nisu slomili
__________________
...naposletku, ti si dobro znala da sam sviraczs... Last edited by sviraczs; 27-01-2009 at 03:51.
|
|
#105
27-01-2009, 09:16
|
||||
|
||||
|
evo jedne tužne pjesme koju sam napisao prije 9 god., nakon jednog još tužnijeg događaja...
Što su konji i ravnica? Samo jedna suza više… 'zalud bile tanke žice, Što smo dalje to su tiše… Al' neće pjesma sada stati Jer na srcu leži kamen, Ona navijek kaže hvala Kad joj ne'ko dade znamen. Gledam nebo, kad noć se spusti, Jedna zvijezda jače sja, Blista na tom nijemom svodu Poput zlatnog dukata. Po ravnici ovoj gordoj Još se čuje pjesma ona Što za vječnost sve nas veže Dok polako tihnu zvona.
|
|
#106
27-01-2009, 11:47
|
|||
|
|||
|
,,,
...o oku plavom
pričam ti priču i zato sviraj spomenka cvijet.. i slušaj rijeku njegovom sjenkom treperi krijes. Njegovom sjenkom i mojom tugom i tvojom rukom, ti...hej, sviraću... Zastani malo, priču ti pričam..,kroz vino snivam o oku plavom.. Ne tuguj noćas , ti ..hej,sviraću tamburom možeš ubiti sve... o oku plavom što ubi mene, nočas ćeš svirat a ja ću mrijet...
__________________
...svi redom pregli bele pegaze, da đurđevak usput ne gaze..a tamburaša tri fijakera..sram ga bilo ko got zakera..
|
|
#107
08-02-2009, 15:47
|
||||
|
||||
|
Quote:
a ja pomislio Sviraczs dobio oko 5 ujutro inspiraciju pa napisao!
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja 
|
|
#108
13-02-2009, 22:01
|
|||
|
|||
|
Zbogom tamburo
Kovrčave kose, a noge joj bose,
zove me na plažu, a ja moram na gažu. Ej kolege, dal možete bez mene, ostavit ću tamburu radi ljepe žene. U duši je duboka, ko dva njena "oka", ima kosu plavu i zove me na kavu. Ej kolege, dal me razumijete, ona me želi a nije više dijete. Potrgat ču žice, izgubit glas, polomiti prste, samo to je spas. Ej kolege, dali me shvačate, ja više nemogu a vi tamburajte...
|
|
#109
15-03-2009, 00:13
|
|||
|
|||
|
Ustani Ružo, umij se.
Došli su ti Romi, prosioci. Neću ga majko, ne mogu, jer je Miloš mator jer je mnogo crn i garav ko garava šerpa. Ustani Ružo, očešljaj se. Miloš te je kupio. Čekaj samo dok ja umrem, pa me više nikad nečeš naći. Samo će mi doći jedna luda tica na moj grob, da mi plače ko da mi je ona mama, a ne ti. Ustani Ružo i posluži rakiju. Otac traži korbač. Čekaj samo dok ja umrem pa me više nikad nečeš naći. Samo će mi doći jedan blesav vetar na moj grob, i šareno cveće da nada mnom plače ko da mi je ono mama a ne ti. Ustani Ružo, veži belu maramu. Reč je reč. Čekaj samo dok ja umrem, pa češ da me uvek praviš od blata. Da oživim. A ja-ništa. Nikad više. Sad vidiš da ne mogu da ustanem, ni da obujem nove cipele, ni da se pred njima poklonim. Sad vidiš da ne mogu da se udam od jedanaest godina.
__________________
...svi redom pregli bele pegaze, da đurđevak usput ne gaze..a tamburaša tri fijakera..sram ga bilo ko got zakera..
|
|
#111
16-03-2009, 09:59
|
||||
|
||||
|
Quote:
Neg, jel imaš ti možda koju svoju pjesmu, dragička, da nam staviš ovdje? Jer ovo je 'kutak za poetski trenutak', baš bi dobro sjelo...
__________________
ˇıɔou od oǝʌoɹd ɯɐs ǝuɐp ǝɾןoqɾɐu ǝɾoʌs
|
|
#113
16-03-2009, 10:55
|
|||
|
|||
|
Quote:
__________________
...svi redom pregli bele pegaze, da đurđevak usput ne gaze..a tamburaša tri fijakera..sram ga bilo ko got zakera..
|
|
#114
17-03-2009, 10:29
|
||||
|
||||
|
Quote:
 ćim-ćim prije, tim-tim bolje.jedino ne kužim zbog čega neki misle da se te 2 stvari medjusobno isključuju, ali svakako ima ih puno koji tako misle. puno više nego što bi trebalo.  ne kužim žene koje su ljubomorne na tambure. vrlo nezrelo i poprilično smiješno. svakako bi onda trebalo biti puno više žena koje su ljubomorne na aute, pc-konfiguracije ili nešto treće što zaokuplja njegovu pažnju i vrijeme. ccc 
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
|
#115
17-03-2009, 11:26
|
||||
|
||||
|
Quote:
....slažem se...uostalom što je tamburaš bez svoje tambure?
__________________
Za tvoju dušu i tijelo ja noćas umirem dao bih more i zvijezde za tebe i dok mi vjetar tvoje ime nježno šapuće shvaćam da živim samo za tebe 
|
|
#117
15-04-2009, 06:49
|
||||
|
||||
|
muke s PTT...
...iz pera Tamburaša & novinara Lj. Živkova...
Poštanska tajna Autor: Ljubomir Živkov | Žice za basprim kupujem preuzećem, mom dobrom snabdevaču g. Bertalanu iz Subotice plaćao sam pouzećem, ali u poslednje dve godine dobijam samo cedulju da nisam bio nađen, te da u narednih pet dana pošiljku mogu podići u Ulici Slobodana Penezića, zvanog Krcun. Ne budi lenj, raspitam se u krugovima bliskim PTT-u je li u pitanju slučajnost, pismonošina mrzovolja ili neka diskretna inovacija. Ovo treće, rekao mi je izvor koji ću tajiti kao urednica "Borbe" krticu iz Vlade Srbije: u pošti kao ispomoć radi mladež zaposlena preko studentske zadruge (možda i na drugi način - ovo, dakle, ne tvrdim i ne želim da dokazujem u parničnom postupku) i ta mladež nema pravo a ni potrebu da barata gotovim novcem na kojem pouzeće baš i počiva. Ima logike, ne vladaju borilačkim veštinama, goloruki, mogli bi biti meta pljačkaša. Pa da čovek na kućnom pragu plati za neku skupu pošiljku i izvesti svoje pajtaše odranije poznate organima gonjenja da će naići tako i tako izgledajuć mladić s najmanje toliko novca... Nisu te priučene pismonoše možda sjajno ni plaćene, pa bi neko došao i u iskušenje da pare od malo jačeg pouzeća shvati kao otpremninu... Obično imam zalihe žica, ali sad mi je od dveju žica A ostala na basprimu samo jedna. Egzistencija moje porodice, iako dosta i pišem, visila je o toj jednoj struni, te sam bio svaki dan u kući ušiju načuljenih da ne propustim takoreći bešumno zvono interfona. Avaj, nije se čulo nijedno zvono, predveče u sandučetu vidim na zvaničnom obrascu da nisam bio kod kuće. Pa ovo bi moglo izazvati i kakvu bračnu razmiricu, prošlo mi je kroz glavu, ali tako bih i ja postupio bilo da sam honorarni omladinac bilo da sam veteran PTT-a: u toplome, pre nego što krenem na teren, popunim obrasce za sve pakete i vrednosna pisma koja treba da isporučim, ta izvješća fino posejem po sandučićima i vsjo! Jedno je doneti nekome penziju, taj će te častiti, sasvim je suprotno doneti paket za koji čovek treba da plati i protivvrednost i poštarinu... Ipak me muči kako izgleda razgovor šefa sa osobljem nedostojnim da stupa u novčane transakcije: "Ne smete ni u kom slučaju naći one koji nešto treba da plate pouzećem, ovo znamo vi i ja i crna zemlja. Ako vas klijent slučajno zatekne kako petljate oko sandučeta, imajte spremnu neku reklamu 'lavlje kandže' i to stavljajte u sve sandučiće, a pravi identitet i čin, koji jeste doduše nizak, čuvajte kao zmija noge, jasno?!"
__________________
 Četir' konja debela u pesmu si uprezala ! Četir' strane sveta u pupak si nam uvezala ! Ej, Vojvodino od plača, od đubreta i od kolača, a vere četir', a peta ciganska, a šesta iz tambure riče ! ...galerija slika tambura...klik https://www.facebook.com/ZbirkaTambura
|
|
#118
15-04-2009, 10:15
|
||||
|
||||
|
pošta-ošta-šta-ta-a
Quote:
interesantno zapažanje si prenio ovdje tamishu. baš mi je drago da je netko na drugom mjestu u drugoj državi opisao problem sličan onom koji muči ovdje neke od nas... mala razlika je u tome što ovdje poštu ne raznose studenti, nego zaposleni pismonoše. ukratko, sve što trebaju dostaviti, a da pri tom zahtjeva potpis onoga koji prima pošiljku rješavaju tako da mu u sandučić ubace poruku da dođe po svoj paket sam, popodne u zgradu pošte. jednog proljetnog dana sam kroz otvoren prozor na svojoj obiteljskoj kući vidio poštara kako ubacuje poruku o pristigloj pošiljki u moj sadnučić, takorekuć u letu, bez zastajanja. tog popodneva sam krenuo na poštu po pošiljku biciklom i putem me je odvalio auto. dobro sam prošao, malo natučen, ali bez ozljeda... jedino sam ostao bez bicikla. sve na savjest poštaru koji na takav način skraćuje svoju smjenu. kod mene bi predajom paketa izgubio minutu i pol sigurno, a ko zna koliko paketa ima taj dan za "isporučiti"... sve u svemu, njegov kontrolor na poslu. čim sam se požalio na nekorektno obavljanje posla njegovog radnika je počeo raspredati priču o psima u dvorištima, ugrizima pasa i bolovanjima zbog tog razloga, ne pitavši pri tom ima li kakav pas i u mom dvorištu. sve je bilo jasno. ta ekipa si je uzela za pravo donositi pravila pored već postojećih pravila i to tako ide na vodu dok se vrč ne razbije. a vrč je već odavno napukao. pošta kao takva, to je u današnje vrijeme sve očitije ostaje tamo gdje joj je i mjesto: u 20. stoljeću... u 19. stoljeću su bili avantgardna ustanova, u 20. je postojanje pošte imalo potrebe i smisla, a u 21. ih je evolucija pregazila i prepustila žalosnoj sudbini čije nusprodukte mi osjećamo na svojoj grbači i piskaramo o njima po forumima. gotovo je s poštom i poštarima... tu su brže i kvalitetnije kurirske službe, DHL, western union money transfer. što se tiče dostave stvari i novaca. piše li još netko pisma, čestitke dopisnice ili smo svi prešli na e-mail, sms, instant messaging? imajući sve to u vidu, još mi dođe i žao pošte, poštara i njihove sudbine, slične sudbini dinosaura, unatoč biciklu koji mi je ostao zgužvan negdje pored ceste.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit Last edited by _maestro_; 15-04-2009 at 10:19.
|
|
#119
15-04-2009, 11:00
|
||||
|
||||
|
Svašta se događa u zadnje vrijeme, jer poštar lakog sna lako postane nervozni poštar, pa onda čak ni poštar više ne zvoni dvaput
Al jasno je meni zašto on ne zvoni kad sam ja doma, nisam samo siguran jel zvoni kad mi je žena sama doma Možda bi i tebi pozvonio da te nije vidio kroz pendžer
__________________
ˇıɔou od oǝʌoɹd ɯɐs ǝuɐp ǝɾןoqɾɐu ǝɾoʌs
|
|
#120
15-04-2009, 11:34
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
 |
|
|
7
Linearni Mod
