|
|
Opcije Teme | Način Prikaza |
#1
|
||||
|
||||
Kako je Blank... prvi puta u životu ustao i izašao u pola koncerta (REVOLT)
Bijaše to večer po mnogo čemu slična ovoj, ako ne upravo ova! Par dana ranije me prijateljica nazvala i pao je dogovor za odlazak na koncert klape Intrade i Berde Benda. Iskreno, nisam bio pretjerano zagrijan za sam koncert koliko mi je stalo da konačno izađemo s društvom jer već duže vrijeme nismo imali ugodno zajedničko druženje.
I tako dođe večer po mnogo čemu slična ovoj, ako ne upravo ova i eto nas petero u dvorani. Da stavim stvari u perspektivu za sve koji nisu u tome filmu trebam objasniti što je Berde bend u svijetu tamburaških sastava. Ukratko - najbolji. U malo duže - bend u kojem svi članovi sviraju, svi članovi pjevaju i nije bend od 5 ljudi nego onoliko koliko ih treba biti, a krajnji rezultat je moj, ranije spomenuti kraći opis, tj. sve zvuči upravo onako kako treba zvučati. A sad da se vratim na koncert. Isti počima, Berdaši sviraju i pjevaju odlično. Tu se pojavljuje sjeme koje će drugim dijelom koncerta prerasti u razlog ovog mog ranta. Uzmimo u obzir da je riječ o bendu koji radi 20 godina, snimili su ne znam koliko albuma, i takav bend mora svirati Čolića, Škoru, dalmatinske pjesme i ne znam što sve ne. Jednostavno - nije pošteno. Parni valjak, Zabranjeno pušenje, Majke, Opća opasnost, Arsen Dedić, Hladno pivo, Yammat... Prošao sam ovdje šest žanrova glazbe. Svi će oni na svojim koncertima svirati, što - svoje pjesme. Zašto u današnjem društvu kvaliteta mora raditi kompromis da bi opstala? I nemojmo se pri tome zavaravati ili bacati optužbe na same izvođače, bez obzira bio to u ovome slučaju Berde Bend, ili bilo koji izvođač u nekom drugom slučaju. Ne živimo u utopiji, svi radimo najbolje što znamo i možemo ono što treba da opstanemo. U svakoj sferi života, ne samo bendovi na sceni. Ako griješim neka me netko ispravi. Tu dolazimo do problema koji nije ograničen ni na grad, ni na regiju, pa rekao bih ni na 'Rvacku, jer vidimo što nam dolazi iz bijelog svijeta. A to je problem koji štoviše nije uopće ograničen na glazbu koja se provlači u ovome tekstu. Ne bih čak upotrijebio niti riječ degradacija jer ona implicira postepeno propadanje prema ranije zadanoj gradaciji. Ovdje je riječ o destrukciji društva u kultuloroškom smislu. Nisam sociolog, a bome niti psiholog da ulazim u ostale sfere koje obuhvaćaju moralno i etičko stanje čovječanstva u točki razvoja u kojoj se trenutno nalazi, i jedino što mi ostaje je pitati se WTF ili na našem jeziku - KK?! Da parafraziram frenda Zorana, što se to dešava i zašto talog s dna etičke kace isplivava na površinu? A sad se vraćam na ono sjeme koje sam spomenuo u prvom dijelu koncerta, jer dolazi drugi dio koncerta gdje to sjeme izrasta u sekvoju. Nakon onakve predstave zvukovne i vokalne izvrsnosti (zanemarimo tehnikalije akustičnih svojstava sportskih dvorana toga tipa) na pozornicu izlazi ranije spomenuta klapa. Publika se pali! Već mi tu ništa nije bilo jasno. A zatim kreće pjesma. Problem je u tome što iza pjevača (njih osam) stoji klavijaturist s klavijaturom u koju je nasnimljeno 49 instrumenata i vjerovatno cijeli njihov repertoar koji se izvlači iz baze podataka pritiskom na odgovarajući gumb (inače, taj tip klavijatura je poznat pod nazivom aranžer). Pjevači pjevaju, kako pjevaju nemam pojma jer ih nisam čuo od aranžera iz kojeg trešte bubnjevi i nenormalno nabijen bas. Osim toga iza njih je i gitarist koji nešto svira, a možda i ne, također ne znam jer ga ne čujem od ranije spomenutog aranžera. Međutim ljudi se i dalje ponašaju kao da su više nego zadovoljni ponuđenim. Meni stvari postaju još nejasnije. Gledam i bivam zbunjen što se meni veoma rijetko dešava. Razumijem da netko može voljeti melodiju neke pjesme, pa ajde nisu svi glazbenici ne doživljavaju glazbu na isti način kao ja. Ali ovdje su imali izravnu usporedbu. Prvih sat vremena im je dana kvaliteta na pladnju, a drugi dio koncerta su dobili, nešto. Ne znam što. Konstrukcija vokal / aranžer / gitara koja kod nas ne prolazi ni u svatovima. Da odmah objasnim da nemam ništa protiv niti ove, niti bilo koje druge klape ili bilo kojeg vida scenskog nastupa. Kako rekoh, svi radimo najbolje kako znamo i, normalno, ljudi se bore za svoj dio tržišnog kolača. U tome dijelu priče nema ništa loše. Pitanje je zašto veći dio kolača dobiva "to nešto" od, u krajnjem slučaju tradicijske dalmatinske klapske pjesme (ajde, da ne kažem opet Berde bend i time izbjegnem optužbe za pristranost zbog dirigenta orkestra u kojem sviram :-)) ). Gdje je tu sekvoja, pitate se? Prve dvije pjesme slušam, zatim proučavam nosivu konstrukciju dvorane jer u dosadašnjim posjetima nisam imao prilike tako detaljno zagledati čelične rešetke koje nose termopanele, ujedno uočavam i protupožarnu instalaciju sa sprinklerima. Uočavam i da su rasvjetna tijela prilično mala, ali su prilično gusto postavljena pa zaključujem da je osvjetljenje adekvatno za sportske događaje, kad se sva upale. Gledam kako se svjetlo reflektora ponaša na stijenkama dvorane i pamtim ne bih li to kasnije iskoristio u računalnoj grafici koju učim. Napetost RASTE. Vadim mobitel (hvala Bogu na mobilnom internetu), odlazim na Reddit i čitam par članaka. Napetost raste na razinu da me počima boljeti mozak. Što zbog zvuka koji dopire iz zvučnika, ali još više zbog publike koja i dalje izgleda zadovoljna. Ne samo zadovoljna nego i uživa (ponovno se vraćam na odlomak o postavljenim vrijednostima društva). Ujedno žalim za trenutkom kad su četiri žene/djevojke koje su sjedile u redu ispred nas izašle nakon berdaša, a ja im odmahnuo kad su one mahale na izlazu. Mislim si, možda su zapravo mahale "bježi dok možeš". Guram granice svoje izdržljivost na razinu koju nisam mislio da posjedujem. Naravno sjedimo u redu, jedno do drugoga, nema razgovora, nema zajebancije s društvom koju sam želio. Samo tenzija koja proizvodi vlačne i tlačne sile koje uzrokuju da sekvoja pukne koliko je duga i široka. Prevedeno - uzimam jaknu, ustajem se, pokazujem društvu dokle je (bit ću pristojan pa reći) voda došla, i bježim iz dvorane koliko me noge nose. Srećom, auto je dovoljno daleko parkiran i hladan zrak mi baš godi da očisti glavu. Zašto sve ovo pišem? Djelom da čujem neko mišljenje koje će mi možda rasvijetliti situaciju, dijelom da očistim zaostale dojmove iz glave, a najvećim dijelom da izbjegnem polusatni razgovor s prijateljicom jer joj je u očima bio izraz koji je govorio "što ti je, ne odlaziš samo zbog glazbe, nešto nije u redu, što ti je" :-))) I tako je Blank... prvi puta u životu ustao i izašao u pola koncerta :-)) Copy/paste s fejsa, nije mi se dalo editirati.
__________________
Quote:
|
#2
|
||||
|
||||
Mislim da je ovdje manje-više sve objašnjeno.
Nakon svirke žiri daje ekspozé i na kraju Badrićka završava sa "Joj, ja mislim da će Mario biti zvijezda." Kao da nitko nije primijetio buijicu sranja iz klavira koja je preplavila dvoranu (tu najviše mislim na nivo izvedbe). Merlić, koji inače kritizira i pametuje oko tempa i izražajnosti je ovdje jednostavno zakazao. Iz toga da pjevačica Nininog kalibra uopće ne reagira na krš, koji se događa pred njenim očima/ušima, i ima samo riječi sumnjičave hvale, mogu samo zaključiti da nije glazbenica, nego žena koja dobro pjeva, što naravno ne umanjuje kvalitetu onoga što radi, ali smanjuje doseg njene analize (što je opet u skladu s pretpostavkom da nije glazbenica). U Enisovoj maniri, njegov komentar je jednostavan (bolji izbor riječi bi bio narodski, sa strane naroda) i pogađa poantu koju želim istaknuti. Ideja balkanskog Richarda Claydermana je zapravo sasvim OK, barem što se mene tiče (iako je izbor pjesama mogao biti i bolji), ali povrh toga, čini mi se i da dosta dobro iscrtava glazbeni mentalitet današnje publike na ovim prostorima. Q.E.D. (Za ekipu iz Beravaca. ) P.S. Ekipi s NoveTV: dajte naštimajte taj pianino...
__________________
Moj blog: The Third Side of the Pick |
#3
|
|||
|
|||
koncert
....manje-više, sve je jasno, baš kako je i Vedran napisao, ja se mogu nadovezati da se isto tako osjećam kad čujem neki tamburaški usrani instrument koji "svi hvale", a on zvuči kao tepsija, -i onda se traži da "ti" to prihvatiš kao "nešto drugačije i novo" i da je to ok. Jeste OK i ništa dalje od toga rekao bih - zato blanče, klimni glavom i reci "ma to je OK" i biće ti lakše, a sa prijateljicom drugi put u kino, a ne na koncert...
|
#4
|
||||
|
||||
postavio si neka pitanja o kojima bi se dalo razglabati, ono, u beskraj... a opet bez jasnog odgovora.
ovaj svijet u kojem živimo, točnije društvo je ustrojeno tako kako je i bojim se da je to o čemu pišeš nerješiv problem. on je tu, takav kakav je i treba živjeti s tim... jbg, zašto postoji turbofolk? ići protiv toga je borba s vjetrenjačama i nebi donijela rezultate, samo bi te zabolila glava od svega skupa. najbolje što si mogao napraviti si napravio - otišao s mjesta gdje si se loše osjećao. jedino bolje od toga bi bilo da nisi uoće došao ili da si ranije otišao. ostalo ih je dosta unutra kojima je tamo bilo super. dotična "klapa", točnije prateća grupa tomislava bralića time je zadovoljila kriterije te (nekritične) većine, a ujedno i ispunila smisao svog nastupa. u nekoj krajnjoj liniji time je ostvaren smisao postojanja te "klape". uvijek je bilo i bit će onih koji će hoće za svoje novce i svoj gušt konzumirati smeće. logično je onda da ima i onih koji će ga upakirati i prodavati. budi sretan i ponosan što imaš formiran neki svoj ukus i razvijene glazbene kriterije, pa da za sebe možeš razlučiti šta ti valja, a šta ne. zbog toga imaš mogućnost, privilegiju vlastitog izbora, nisi osuđen povoditi se za masom. možda se još koji put u životu nađeš u situaciji da odeš s neke predstave, koncerta, ali to nije ništa strašno jer u ostalo vrijeme ćeš moći sebi birati glazbu po svom ukusu. Last edited by _maestro_; 12-11-2011 at 15:19. Razlog: ...dopune, ispravci, itd. |
#5
|
||||
|
||||
samome sebi si odgovorio na pitanje u ovoj "disertaciji" prosjecni slusatelj ne posjeduje kriticki nivo razmisljanja (i zamisljanja) o glazbi te ne secira to kao ti i svi mi ostali koji se time bavimo..sto jednostavnija melodija, harmonizacija, aranzman i narodu shvatljiv i lako pamtljiv tekst i buducnost na estradnom nebu ti je zagarantirana..shvacam da si htio poslusati Berdase, ali trebao si kada su oni zavrsili skupa sa onim djevojkama napustiti dvoranu..ne znam kada sam zadnji put bio na takvoj nekakvoj "masovki" jer meni sportske (ako se u ovom slucaju uopce radi o sportskoj) dvorane nisu ambijent u kojem bih uzivao u glazbi..
__________________
All that is gold does not glitter, Not all those who wander are lost... |
#6
|
||||
|
||||
Da, svi ste u pravu i istina je da bi mogli o ovome do sutra pričati i ne biti ništa pametniji...
Evo još jednog zgodnog komentara koji dobih na jednom drugom online mjestu: Quote:
A evo i još jednog koji možda također igra ulogu u ovakvom mom doživljaju te večeri: Quote:
__________________
Quote:
Last edited by Blank...; 13-11-2011 at 13:28. |
#7
|
||||
|
||||
zanimljivo....
nedavno sam razgovarao s jednim pripadnikom "stare garde" novog vala ( glazbeni pokret iz 80tih kada je scena u yugi a posebice u zagrebu bila ravnopravna , ako ne i jača, od londonske ili bilo koje druge u svijetu ). danas je taj lik jedan od rijetkih producenata i tonaca koji zna svoj posao a nekda je bio gitarista iz tada vrlo popularnog benda. i veli meni pajdo ; nekad smo ti mi svirali i pisali pjesme koje su nama pasale, u koje smo vjerovali i bolio nas je qrac kaj publika misli o tome!!! ak' nas popuše - SUPER ak' ne - ko ih jebe!!! a publika ih je pušila.... i te kako!!! zaključak izvedi sam.....
__________________
negdo si spija zadnji gemišt vse mu je lepo zaprav ni niš... Freedom is just another word for nothing left to lose... |
#8
|
|||
|
|||
Pažo, to je zbog mentalnog sklopa u glavi.
Nama tamburašima nije problem odsvirati i naučiti bilo koju stvar koju ljudi naruče. Tom našom servilnošću (uslužnošću) smo naučili ljude da smo mi 'samo' tamburaši. Klape su skužile na koji način se skuplje prodati, neš ti nauke u četveroglasnom pjevanju - neka probaju svirati drukčiji glas od onoga koji pjevaju, pa da ih vidim. Možeš nabrojati na prste jedne ruke klape koje to mogu. Za razliku od tamburaša, klape se drže kao da su bogomdani poklon svijetu i temeljem toga ih ljudi više poštuju, ali i bolje plaćaju. Malo klapa ima gaže po 8 sati ili rundu dulju od sat i pol. Što si bolji prema ljudima, oni te više gaze. Mi tamburaši smo marginalizirani, a u većini slučajeva smo daleko bolji glazbenici od ekipe koja nastupa u klapama. Klape sa svojim vizualnim i 'zvjezdanim' pristupom bolje odgovaraju modernom showbusinessu nego tamburaški sastavi, kojima je primat sadržaj a ne forma. I to će tako biti dok god se ne promijeni stav u glavama tamburaša (ne publike, nego tamburaša) da treba svirati svaku svirku i po svaku cijenu. Čast iznimkama u klapskom i tamburaškom miljeu.
__________________
...bez uvrede, ranije se sviralo: 'zatvori oci i slusaj', a danas mnogi sviraju: 'gledajte mene, sta mi ruke rade!' - zelimirp |
#9
|
|||
|
|||
Ajde, fala Bogu da ima ljudi koji su shvatili problematiku. Samo bih proširio ovo "klape" na kompletnu estradu. Naravno, svaka čast iznimkama!
__________________
ne prepiri se s budalom, ljudi možda neće uočiti razliku... Svirka mi je definitivno na prvom mjestu, ali od posla se živi. |
#10
|
||||
|
||||
Svi mi konzumiramo sranja tj. spadamo u masu, tj. nemamo razvijen kritički način razmišljanja na nekim (ili na većini) područja života.
Npr. malo je vjerojatno da će nutricionist konzumirati lošu hranu, dok većina (nas) ipak ne pazi na prehranu i sretna je što npr. na margu piše da je zdrav i pun ne znam čega... U promilima se može izraziti broj ljudi koji provjeravaju oznake za kvalitetu plastične ambalaže u koju se, recimo, puni voda, a neke vrste plastične ambalaže ispuštaju čak i kancerogene kemikalije. Nije bitno, glavno da piše da je voda čista, izvorska, svježa, zdrava ili što već… Većina (nas) gleda i nekvalitetne filmove, dok oni koji se kuže u to područje gundraju kakva to sve sranja gledamo (pa i za one filmove koje mi, ne obrazovani iz tog područja, smatramo kvalitetnim). Akademski slikari gundrat će radi toga kakva sve sranja od slika ljudi vješaju po svojim kućama, dok većini, koja se ne razumije u slikarstvo, nije bitna umjetnička kvaliteta slike, samo da je donekle lijepa i da nisu goli zidovi, itd. da ne nabrajam. Glazba nije izuzetak. Većina ljudi na tom koncertu je htjela na dva sata se zabavit i zaboravit na ostala sranja. p.s. ispričavam se zbog čestog korištenja izraza „sranje“. Gledao sam jučer Mamića na tv-u (valjda zbog ne razvijenog kritičkog načina razmišljanja) pa me je to na neki način inspiriralo…
__________________
http://www.youtube.com/watch?v=LrzXKXurAdg |
#11
|
||||
|
||||
Quote:
nina se i nije bas iskazala u ovom showu( ne mislim samo na ovu sezonu nego i na prethodne) zalosno je to da podrzava ovo, a jednostavno nije vrijedno hvaljenja, to se naravno odnosi i na merlića jer se on kao "razumije" u muziku! sramota da takvi "muzićari" prolaze! i da mislim da bi se trebalo istaknut i tonya cetinskog u "htz-u" ista je stvar, covjek pusta ljude koji stvarno ne zasluzuju proc! |
#12
|
||||
|
||||
Quote:
Nažalost, ne puštaju oni zato što oni misle da su izvođači dobri ili ne, nego zato što su im iz financijsko-marketinškog odjela rekli koga da puste zbog prihoda i broja poziva ... Opet se krug zatvara? |
#13
|
||||
|
||||
na takvim emisijama postoje dvije audicije! jedna je pred režiserom, producentom i ostatkom, a onda ako se tamo prode onda se ide pred tonya i njegovu ekipu,znam to jer mi je prijateljica bila koja stvarno ima sluha, pjevala je u zvijezdicama kod gosp.šljivca. na toj prvoj audiciji se puštaju oni zanimljivi likovi koji dižu gledanost.
|
#14
|
||||
|
||||
Što i je bit show-a
__________________
Al ja još nisam našo šta mi duša traži jednu ružu iz mladosti rane ta se ruža mojom zvala, ta je ruža za me cvala a ja je ubro pa je bacio |
|
|