Forums  

Go Back   Forums > Instrumenti i oprema > Majstori glazbalari

Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
  #1  
Staro 28-01-2015, 10:33
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno Alfons Gutschy

Pozdrav,

evo svakim put kad počnem kopat red je da pitam zna li netko nešto. Pišem o Alphonsu Gutschyju (1872 SIsak -1948 zagreb) koji je u Hrvatskoj prvi uveo dvoglasni kvintni sustav i napisao priručnike još 1895. Naišao je na velike kritike Milutina pl. Farkaša i velikog broja tamburaša koji su bili skloni "farkašicama". Koliko znam nije bio majstor nego je naručivao kod drugih koji su radili po njegovim uputama. U nekom trenutku pojavio se i neki Lukić (navodno Jeremy) s kojim je dodao 3 glas tamburama. Inače je bio violinist i skladatelj za tambure iz dobro stojeće obitelji pa vjerujem da je reformu radio iz čistog entuzijazma. 50tih godina je kvintni sustav konačno usvojen ali se tad nazivao Jankovićevim.

Evo zanima me zna li netko nešto o Gutschyju ili Lukiću.

Hvala,

Jadran Jeić

Last edited by jadran; 01-05-2015 at 17:09.
Reply With Quote
  #2  
Staro 01-05-2015, 17:09
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Bit će zanimljivo. Skoro sam gotov. Poslat ću kad objavim.
Reply With Quote
  #3  
Staro 01-05-2015, 20:01
basadzija's Avatar
basadzija basadzija je odsutan trenutno
Moderator
 
Registriran: Sep 2008
Postovi: 1,052
basadzija će postati slavan vrlo brzo 76
Uobičajeno

Svaka čast!
__________________
Reply With Quote
  #4  
Staro 18-06-2016, 15:19
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Evo gotovo je. Radi se o razvoju kvintnih tambura. Ovaj put je moralo (nažalost) biti i malo političkih aktivnosti glavnih aktera jer su bila takva vremena (2. svj. rat) ali sve je na osnovu arhivske građe pa bi trebalo biti objektivno.

Alphonse M. Gutschy i Jeronim Lukić – tamburaški reformatori

Pišući o zagrebačkim glazbalarskim obrtima i počecima industrijske proizvodnje glazbala, poglavito onima u koji su izrađivali omiljeno narodno glazbalo tamburu, naišao sam na zanimljivu izjavu iz 1897. o negrađenju „pregrađenih“ Gutschyjevih tambura, potpisanu od četiri najznačajnija graditelja glazbala Terezije Kovačić iz Tvornice tambura Terezije Kovačić , Andrije Cara iz Radionice tambura Andrije Cara, Tomaya i Tkalčića iz Trgovine Tomay i Tkalčić i Janka Stjepušina iz Prve sisačke rukotvornice tamburah. Izjavu je inicirao Milutin pl. Farkaš tadašnji tajnik Hrvatskog glazbenog zavoda u zagrebu i veliki promicatelj tamburaške glazbe. Nakon pronalaska ove izjave zapitao sam se kakve su to pregrađene tambure,tko je Alphonse Gutschy i zašto su izazvale takvu reakciju javnosti? U početku, kao i inače imao sam samo kratku biografsku bilješku da je Alphonse skladatelj i glazbenik iz Siska koji je uveo prvi u Hrvatskoj svoje dvoglasne kvintne tambure u vrijeme najveće zastupljenosti tambura Farkaševog sustava. Priču o reformatorima tamburaškog sustava, počeo bih, bogatim životopisom Alphonsa Michaela Gutschyja.
Alphonse Michael Gutschy (13.9.1872. Sisak – 29.3.1948. Zagreb) rodio se u poznatoj liječničkoj obitelji Gutschy u Sisku .Široj javnosti puno su poznatiji braća Franjo (r.5.3.1869.) liječnik interne medicine u Bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu i Ljudevit (r.18.10.1874.), zaslužni mikrobiolog, osnivač Mikrobiološkog zavoda u Zagrebu i prvi urednik dugovječnog časopisa Priroda. Osim već navedene braće imao je i brata Antuna mlađeg (7.2.1867.) koji je također bio liječnik, Alojza (r. 13.2.1865.), sestre Adelu (r.7.3.1860.), Aleksandrinu (r.19.10.1862.) i Mariju Magdalenu (r.12.9.1870.), te rano preminulu braću Karla (r.21.4.1876.) i Antona (r.18.9.1863.). Alphonse je tambure svirao sigurno već 1885., a vjerojatno se s njima susreo u Sisku koji je sa okolnim mjestima bio kolijevka izrade prvih tambura u sjevernom dijelu Hrvatske. Maturirao je 1889/1890 u Kraljevskoj velikoj gimnaziji na Gornjem gradu u Zagrebu. Alphonse je nakon mature upisao Visoku tehničku školu u Grazu 1890. gdje je studirao do 1895. Upravo mu se na studiju prvi put javila ideja o drukčijem tamburaškom sustavu. Kako Gutschy u Hrvatskoj tamburici iz 1940. sam kaže: „God. 1890. na tehničkim studijama u Grazu nas se je nekolicina članova iz glazbene sekcije društva „Hrvatska“ udružila privatno u tamburaški klub, pa su tu nikle prve ideje, da se tambura usavrši s obzirom na opseg glasova; ugodbom da se na njoj poluči veća tehnička mogućnost…“ O detaljim njegovog novog sustava bit će riječi nešto kasnije. Za vrijeme školovanja u Grazu, Alphonse M. Gutschy podučavao je nadvojvotkinju Infantu Blanku(suprugu Leopolda Salvatora od Austrije) sviranju mandoline. Gutschy je pohađao u vrijeme studija u Grazu i Narodni zemaljski glazbeni zavod u Zagrebu (danas HGZ) kod poznatih učitelja violine Gjure Eisenhuta i Romana V. Mosera i slovio je kao izrazito darovit učenik. Narodne novine 1890. o njemu pišu: „Chopinovu „Prelude et Polonaise“ izvadjao je na guslah abiturient g. Alfons Guči tolikom vještinom i umiljatošću da ga svakako moramo ubrojiti medju naše najbolje guslare. Njegov lučac vodi ljubav i odanost za glasbu, a u tih svojstvih već leži polovina uspjeha. Tehnika mu je dotjerana, ton mekan, potez siguran i jak. Njegovi prelazi ne samo da su čisto izgladjeni, već i odaju pravog muzikalnog ciseleura. Gosp. Gj. Eisenhut se može ponositi ovim učenikom, koji bi mu na najveću slavu bio, kad bi se posve posvetio glasbi.“ Osim klasične glazbe veliki dio svog djelovanja posvetio je tamburaškoj glazbi. Godine 1895. za vrijeme službovanja u Sisku i Zagrebu Gutschy predlaže kako sam kaže „…cijelu reformu s izrađenim tamburama (vlastitom rukom) i mono kordom, pomoću kojeg sam ustanovio duljine vrata ev. razmak od petlje do konjića sa rukopisom svoje velike tamburaške škole…“ Pouzdano je da je Alphonse M. Gutschy sam izrađivao tambure ,no nažalost, zbog nedostupne arhivske građe u Sisku nisam u mogućnosti sa sigurnošću reći je li položio majstorski ispit i imao svoj obrt. 1897. u Sisku izdaje svoju opsežnu knjižicu „Kako su si pregrađene tambure prodrle put u javnost“ koja izaziva podijeljena mišljenja u tamburaškim krugovima i izrazito oštre kritike njegova glavnog oponenta Milutina pl. Farkaša. 15. lipnja 1901. Alphonse se u Sisku vjenčao za prvu suprugu Anu rođ Hanzlovsky iz Arada u Rumunjskoj. Imali su sinove Vjekoslava, Aleksandra i Alphonsa mlađeg, sin Anton umro je kao dijete. Obitelj Gutschy živjela je u prekrasnoj
Reply With Quote
  #5  
Staro 18-06-2016, 15:19
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

vili s tornjem na Josipovcu 20 (danas Ivana Gorana Kovačića 20). Vilu je projektirao sam Alphonse M. Gutschy, a izgrađena je 1906. Alphonse M. Gutschy je cijeli život radio kao službenik državne blagajne u Zagrebu. Usporedo s time intezivno se bavio izdavanjem knjižica s notnim partiturama i praktičnim priručnicima za učenje sviranja njegovih pregrađenih tambura. Izdanja su bila uglavnom u vlastitoj nakladi i obuhvaćala su njegove tamburaške aranžmane poznatih domaćih i stranih skladatelja ali i više Gutschyjevih autorskih djela za tamburaške orkestre. Izdavao je priručnike i partiture sve do 1940.-tih godina, ali nažalost, nije ih se puno sačuvalo. Alphonse M. Gutschyju nekom periodu 1900.-tih seli na Tuškanac u ulicu Vijenac 3 gdje živi sa svojom nevjenčanom suprugom Marijom Marshal iz Beča dok mu prva supruga Ana stanuje u vili na Josipovcu. Alphonse M. Gutschy susreće 1934. Jeronima Lukića na čiji nagovor dodaje treći glas u dotadašnje dvoglasne kvintne tambure. Zajedno s Jeronimom Lukićem sudjelovao je u radu Roditeljsko omladinskog tamburaškog društva Slavulj na Trnju koje je isključivo koristilo pregrađene tambure. Od 1939. Alphonse M. Gutschy zajedno sa zborovođom Jeronimom Lukićem vodi tamburašku školu i podučava violinu u novootvorenom Domu Roditeljsko omladinskog tamburaškog društva u Ukrinskoj 33 na Trnju. Kao umirovljenik prešao je na Islam 7. travnja 1937. u Zagrebu i uzeo ime Amir i 10. travnja je pred Kotarskim šerijatskim sudom u Zagrebu da bi ozakonio brak s Marijom Marshal. Ponekad se nakon 1937. potpisuje kao Amir Gutschy, a u osmrtnici iz 1948. se navodi kao Alphonse M. Amir Gutschy. Umro je 29.3.1948. u Zagrebu.
S obzirom da je za drugi dio povijesti Gutschyjeve reforme tamburaškog sustava zaslužan i Jeronim Lukić valjalo bi o njemu napisati nekoliko riječi. Jeronim Lukić (30.6.1884. Gornja Stubica – 11.5.1945. Celje) rođen je u obitelji Mihaela (Mije) Lukića (kršten 29.9.1865. u Konjšćini) i Ane Dežman u Gornjoj Stubici. Otac mu je bio najamni radnik u dvorcu Golubovec i radio je u krčmi u Gornjoj Stubici. Obitelj Jeronima Lukića je isprva živjela u Lipovcu 22 u Konjšćini ali u neko vrijeme se preselila u Hrenice 4 u Gornjoj Stubici. Jeronim je bio najstarije dijete u obitelji Lukić. Prije njega je Lukićima prerano preminuo sin (rođen 1883. u Konjšćini) u dobi od tek 9 mjeseci koji se isto zvao Jeronim Mihael Lukić. Osim prerano preminulog Jeronima Mihaela bili su tu još i Mirko (r.24.3.1886), Štefanija (r.4.4.1889.), Marica (r.22.4.1894.) i dvije Ankice (r.18.7.1887. i 20.11.1890). 3.9.1909. sklopio je brak s prvom suprugom Terezijom Rubčić (8.9.1890. Tuzla – 23.2.1954. Zagreb) u Bosanskom Petrovcu. Jeronim Lukić je 1910. bio u Vrbovskom gdje mu se rodila kćer Elizabeta (r.17.11.1910.). Nakon toga je, vjerojatno po željezničkom poslu, boravio u Dombovaru u Mađarskoj gdje mu se rodio sin Vilim (r.11.5.1913.) koji je kasnije u Zagrebu imao restoran. Sljedeće boravište Jeronima Lukića i Terezije Rubčić je Dugo selo gdje mu se rodila kćer Olga Lukić (r.25.3.1916.). Jeronim i Terezija imali su i četvrtog sina Ivana, strojara i poslovođu u tvornici papira u Zagrebu na Kanalu. Ivanova druga supruga Terezija r. Piljek (ranije je Ivan bio u braku s Terezijinom starijom sestrom Dragicom koja je prerano preminula nekoliko mjeseci nakon vjenčanja 1937.) izjavljuje u sudskom spisu iz 1949. da su ona i suprug Ivan: „…živjeli u Zagrebu sve do prvih dana oslobodjenja 1945. god., kada su došla u njihov stan neka nepoznata lica i Lukić Ivana odvela – i od tada da nema o njemu nikakvih vijesti.“ Pretpostavlja se da se radilo o smaknuću, premda Ivan za razliku od oca Jeronima nije bio politički aktivan u životu NDH-e. Kao lokacija smaknuća rodbina spominje savski nasip ali točne podatke o tome nisam uspio pronaći u dostupnim arhivskim izvorima. Tridesetak godina ranije lipnju 1914., po pričanju rodbine, Jeronim Lukić vraćao se kući iz HGZ-a, ne znajući za uvođenje policijskog sata nakon atentata na Franju Ferdinanda u Sarajevu. Na putu od Gundulićeve ulice susreli su ga žandari i jedan ga je udario palicom po leđima. Lukić mu je uzvratio pogodivši ga kamenom i pritom srušivši s konja. Kako je Jeronim Lukić bio poznata osoba, sutradan su mu savjetovali da bježi i Zagreba zbog mogućih posljedica napada na službenu osobu što je i napravio. Putovao je, jedno vrijeme, po Sloveniji i Italiji dok se konačno nije vratio, vjerojatno oko 1916., u Dugo Selo. Zasigurno je da je Jeronim Lukić oko 1918. radio kao željeznički strojovođa u Zagrebu. Nalazim ga na adresama Vranovina 23 i Paromlinska 7b na Trnju. Godine 1921., a možda i ranije, zaposlenik je u Ložioni Zagreb. Bio je urednik prvih triju brojeva časopisa Strojovođa stručne sekcije strojovođa Saveza željezničara Jugoslavije 1922. i istaknuo se kao borac za radnička prava poglavito strojovođa i mašinskog osoblja. Član je upravnog i izvršnog odbora Saveza željezničara Jugoslavije od 1921., Centralne sekcije strojovođa od 1921. Povijesna je nepravda da se s obzirom na poziciju u sindikatu uopće ne spominje u literaturi u
Reply With Quote
  #6  
Staro 18-06-2016, 15:20
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

usporedbi s njegovim sindikalnim kolegama Bogdanom Krekićem, Janesom Plesnikom i mnogim drugima. Lukić je zajedno s Bogdanom Krekićem od 1923. u ravnateljstvu Zadružne tiskare u Zagrebu (Mihanovićeva ulica). Čini se, prema izvorima, da je Jeronim Lukić umirovljen već 1924., te se nalazi u odboru Udruženja penzionera i penzionerki državne željeznice - Direkcije zagrebačke u Zagrebu. Vjerojatno se radilo o prisilnom umirovljenju. Moguće je da su ga umirovili, po priči njegovih nasljednika, nakon što se sukobio s nadređenim oko lokomotive koju unatoč naredbi nije htio pustiti u promet zbog neispravnog kugličnog ležaja. Jeronim Lukić je neko vrijeme član, a zasigurno je već u lipnju 1935. , postao zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva „Triglav“ na Trnju. Upravo iz ovog društva Jeronim Lukić razvija Roditeljsko omladinsko tamburaško društvo „Slavulj“ na Trnju. ROTD Trnje postoji od 24.8.1935. do kraja drugog svjetskog rata. Jeronim za vrijeme njegovog postojanja bio zborovođa, a kasnije i predsjednik. 1937. postaje potpredsjednikom Zagrebačke tamburaške župe novoosnovanog Hrvatskog tamburaškog saveza. Predsjednik župe bio je velikan tamburaške glazbe Josip Andrić. U kolovozu 1937. Jeronim Lukić prelazi u Starokatoličku crkvu u Zagrebu, vjerojatno da bi poništio brak s prvom suprugom. Vjenčao se u istoj crkvi 15.9.1937. za Bogumilu Novak (5.11.1900. Dubovac, Gornji Bogićevci – 24.3.1997. Sydney, Australija) u Starokatoličkoj župi Sv. Križa u Zagrebu. 20.9.1937. rodio im se sin Jeronim Nikola Lukić. Jeronim Lukić stariji bio je istaknuti tabornik X. ustaškog tabora za što ga je Poglavnik odlikovao 20.3. 1944. Redom za zasluge III. stupnja. U prijedlogu odlikovanja iz 1943. piše da Lukić: „…od 10. studena 1941. uspješno i predano radi na organiziranju Ustaškog tabora X., koji je svojim nastojanjem i predanim radom uspješno organizirao.“ 30.10.1944. promaknut je u čin pričuvnog zastavnika Ustaške vojnice. Kako bilo, u svibnju 1945. Lukić je organizirao zbjeg svog X. tabora i krenuo prema Sloveniji zajedno sa suprugom Bogumilom i sedmogodišnjim sinom Jeronimom. Umro je u Celju 11. svibnja 1945. gdje je i pokopan. Njegova supruga i sin uspjeli su se spasiti skrivajući se kod rodbine nekoliko mjeseci. Od 1956. žive u Australiji.
Na početku želio bih, usporedbe radi, napisati ponešto o Farkaševom sustavu.Kako je već otprije poznato, osječki ilirski galzbenik Paulus Pajo Kolarić (1821.-1876.) 1847. osnovao je prvo tamburaško društvo od šest amaterskih tamburaša, po uzoru na bačke tamburaške kapele. Time je promaknuo tamburu iz narodnog tradicijskog glazbala u prvo narodno orkestralno glazbalo, poglavito pod utjecajem Ilirskog narodnog preporoda. Druga osoba iznimno važna za razvoj organiziranog tamburaškog muziciranja je učitelj glazbe Ivan Sladaček (1820.-1899.) koji je prvi u Vukovaru svoj tamburaški zbor učio svirati prema notama, a održao je i prvi koncert u Starom kazalištu u Zagrebu 1880. Njegov učenik Mijo Majer (1863.-1915.) iz Osijeka zajedno sa Slavkom Šrepelom, zaslužan je za uvođenje jednoglasnih i dvoglasnih melodijskih i bas tambura i troglasnih bugarija. Kasnije se ovaj najpopularniji sustav 19.stoljeća nazivao Farkaševim umjesto Majerovim po svom najgorljivijem promicatelju dirigentu i skladatelju Milutinu pl. Farkašu (1865.-1923.) koji je izdao prvi notni priručnik za tamburaše 1887. nazvan „Kratka uputa u tamburanje po kajdah“. Ovaj priručnik obrađivao je tamburanje po njegovim kvintnim tamburama. Ukratko Farkašev tamburaški zbor sastoji se od bisernice (primašice, prima) koja je ugođena jednoglasno s dva para d žica ali je hvataljka podijeljena dijatonički. Nakon 5-tog polja hvataljka se dijeli na lijevi i desni dio. Opseg ovakve tambure je dvije oktave. Zatim slijedi kontrašica (šara, danas druga bisernica) koja je ugođena jednako kao i bisernica i harmonijski je prati tvoreći najčešće interval terce. U Farkaševom sustavu bisernica i kontrašica imale su oblik male gitare. Krajem 19.stoljeća uvodi se i III. bisernica, a prije I. svjetskog rata bisernice i I.bračevi postaju dvoglasni ugođeni d-g. Nakon bisernica dolazi I. brač (brač solo, basprim) koji je ugođen tako da su dva para žica ugođena u d za oktavu niže od bisernice i kontrašice. Raspored polja na hvataljci jednak je kao kod bisernice ali je sam instrument dosta veći. Slijedi II. brač koji je iste veličine i oblika kao I.brač ali su prve dvije žice koje prate desnu polovicu hvataljke ugođene u ton d, a druge dvije žice koje prate lijevu polovicu hvataljke su ugođene u tonu g. II. brač slijedi melodiju I. brača najčešće u tercama. III. brač je identično glazbalo II. braču, ugođen je jednako i hvataljka mu je jednako razdijeljena ali ima posebnu melodijsku namjenu u tamburaškom orkestru. Farkaševi instrumenti iz obitelji bračeva oblika su kruške (suze) s izduženim vratovima. Tijelo i vrat su najčešće od javora a glasnjača od smreke. Bisernice i
Reply With Quote
  #7  
Staro 18-06-2016, 15:20
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

bračevi sviraju se trzanjem potitravanjem trzalicom (terzijom ili perom) i izvode melodijske linije. Prvi instrument pratnje je I. bugarija koja ima 4 žice. Prve dvije žice na desnoj polovici hvataljke ugođene su g, treća žica d, a zdanja žica h, dakle u G-dur trozvuku (h,d,gg). Glavna zadaća I. bugarije je pratiti melodijsku liniju bisernica u suzvucima (akordima). Svira se trzanjem trzalicom sve četiri žice odjednom. Bugarija ima oblik gitare i veća je od bisernica i bračeva. II. bugarija ima četiri žice od kojih su prve dvije na desnoj polovici hvataljke ugođene u ton d, treća u ton h, a četvrta u g; znači isto u G-duru (g,h,d.d). II. Bugarija jednako tako služi za harmonijsku pratnju. Oblikom je identična I bugariji. Najdublji i najveći instrument u Farkaševom tamburaškom orkestru je berde (bas, begeš). Prva žica na desnoj polovici hvataljke ugođena je u tonu d, druga žica ugođena je u glasu d za oktavu niže, treća žica ugođena je u tonu g, a četvrta isto u tonu g ali za oktavu niže. Berde izgleda kao ogromna gitara (veća je i od kontrabasa) i svira se jednako kao i kontrabas tako da se instrument drži uspravno. Zadužena je za sviranje bas dionice oštrim trzanjem trzalicom od roga. Bugarija i berde nemaju hvataljku podijeljenu na cijele tonove na desnoj i polutonove na lijevoj strani nego imaju uobičajeno izmjenjivanje kao na suvremenim gitarama. Osim gore navedenih instrumenata 1897. poznati skladatelj i glazbeni pedagog Milan Stahuljak uvodi čelović (IV. brač), čelo brač, a kasnije i čelo-berde koje je služilo za pratnju i oblika je i veličine kao violončelo. Navedeni instrumenti su uvedeni da bi popunili prazninu između bisernica i bračeva i tamburaškog basa i zadatak ime je bio povezati ove dvije krajnosti.
Kako sam već spomenuo na početku, 26.2.1897. Milutin pl. Farkaš kao tajnik HGZ-a objavljuje izjavu, koju objavljuju glavne dnevne novine, u kojoj žestoko kritizira Gutschyjevu tamburašku reformu zaključujući da Alphonse Gutschy: „1. upravo nakazuje naše narodno glazbalo, 2.oduzimlje dosadanjim tamburam onaj čisti, otvoreni, zvonki, po tamburu upravo karakterističan glas, 3. onemogućuje svaki dalji obstanak svim postojećim zborovom, jer po njegovom sustavu ne mogu se dosadašnje tambure pregraditi, već bi se morale baciti u peć i sasvim nove naručiti, 4. prieči svaki dalji napredak i uspjeh svojom, krstnicami prenatrpanom hvataljkom, to ovim putem upozorujem sve prijatelje naše tambure, sva obstojeća već tamburaška družtva, košto i sve one, koji namjeravaju zbor tamburaški ustrojiti - neka se čuvaju Gutschy-jevih pregradjenih tambura - ako im je stalo do brzog napredka i uspjeha. Ovo smatram svojom dužnošću izjaviti na temelju moga 13-godišnjega rada na tamburaškom polju.“ Izjavu da neće graditi tambure po Gutschyjevom sustavu dok se isti ne pokaže ravnopravnim Farkaševom, potpisuju najznačajniji onovremeni proizvođači tambura: Tomay i Tkalčić, Terezija Kovačić, Andrija Car i Janko Stjepušin. Ovom izjavom Milutin pl. Farkaš vjerujem želi zaštititi svoj sustav i ograničiti razvijanje reforme Alphonsa Gutschyja, premda sam Gutschy kaže da nisu svi proizvođači tambura poštovali ovu izjavu, pa tako navodi da je izradio svoje pregrađene tambure za cijeli tamburaški zbor u Slatini u Tvornici Terezije. Ova se rasprava o Gutscyjevim tamburama u javnosti i tamburaškim krugovima nastavila idućih pedesetak godina i njezini oponenti nisu uvijek mislili o napretku našeg narodnog glazbala, nego su nerijetko taštine dolazile do izražaja kod neargumentiranih i zlobnih komentara pojedinaca. Nakon kratkog pregleda najzastupljenijeg tamburaškog sustava u 19.st. i reakciju njegovoga glavnog zagovaratelja Milutina pl. Farkaša na Gutshyjevu reformu vrijeme je da napišem nešto o povijesti razvoja reforme i glavne razlike između dva sustava.
U članku u Hrvatskoj tamburici iz 1940., br. 7-8 Alponse Gutschy odgovara na kritike svoga sustava. Inače je u istom listu nakon osnivanja Hrvatskog tamburaškog saveza 1937. u Osijeku provedena opsežna anketa o tamburaškim sustavima u organizaciji Predsjedništva Hrvatskog tamburaškog saveza među svima koji su se osjećali pozvanima da komentiraju kako bi ubuduće tamburaški sustavi trebali izgledati (vidi Hrvatska tamburica br.9-10 iz 1939.). Mišljenja i prijedlozi su se slali na adresu našeg poznatog tamburaškog promicatelja doktora Josipa Andrića. Odgovor Alphonsea Gutschyja na kritike vlastitog sustava i objašnjenje razvoja istoga prenosim u cijelosti: „Pozivajući se na članak u „Hrvatskoj Tamburici“ br. 1-2. od ove godine, smatram se potpisani kao jedan od najstarijih živućih tamburaša iz god. 1885., koji spadam među t. zv. „zvane“ i da svoju riječ kažem: Kao članu prvih tamburaških zborova,a naročito kao guslaču, glasoviraču i čelisti, bilo mi je to cijelo tamburanje manjkavo, prazno a i monotono u harmoniji,a napose
Reply With Quote
  #8  
Staro 18-06-2016, 15:21
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

napose, što se tiče svladavanja tehničkih poteškoća, upravo nespretno na jednoglasno ugođenim tamburama (bisernice, šare, brač I.). God 1890. na tehničkim studijama u Grazu nas je nekolicina članova iz glazbene sekcije društva „Hrvatske“ udružilo privatno u tamburaški klub, pa su nikle prve ideje, da se tambura usavrši s obzirom na opseg glasova; ugodbom, da se na njoj poluči veća tehnička mogućnost, a i da vez između pojedinih tambura, do onda 6 vrsti, bude što uži. Od g. 1895. na službovanju u Sisku i Zagrebu predložio sam cijelu reformu s izrađenim tamburama (vlastitom rukom) i mono kordom, pomoću kojeg sam ustanovio duljine vrata ev. razmak od petlje do konjića sa rukopisom svoje velike tamburaške škole. Reforma se u prvom redu ticala bisernice. Zbacio sam tuđinski oblik gitare, a uzeo sam oblik dangube (zvekalo oblik kruške) i što je najvažnije ugodio sam je kao ondašnji brač 2. u čistim kvintama g-d, a hvataljku naravno poluglasovima pokockao i uveo sviranje u položajima s određenim prstometom. Ista hvataljka i ugodba se opetovala kod brača I. g-d i brača II. bassa G-D. Između bisernice i brača I. umetnuo sam šaru, s nešto većim zvekalom od bisernice ugodbom c-g, a između brača I. i III. brač 2-gi c-g. Time sam imao za svih 5 tambura za melodiju ľ opsega Harbenog glasovlja hvataljku u poluglasovima, na kojoj se radi ugodbe u čistim kvintama sad moglo svirati u položajima s ustaljenim prstometom, što na jednoglasno ugođenoj tamburi pokazuje najveću nespretnost. Uopće se ne može govoriti o kakvom stalnom prstometu…“ Iz navedenih Gutschyjevih riječi vidljivo je da je osobno sam imao znanje izrade tambura premda su kasnije za njega radili drugi majstori po njegovim uputama. Isto tako važno je uvidjeti da je Gutschy uvidio očite manjkavosti Farkaševog sustava i sustavno ih još od 1880.tih ispravljao gradeći svoje „pregrađene“ tambure. Želio je zadržati prvi kruškoliki oblik bisernice po uzoru na najstarije samice i dangubice, a ne poticati oblik gitarice koji je Farkaš koristio. Napravio je i fiksni prstomet s upotrebom svih četiriju prsta lijeve ruke po uzoru na violinu (kasnije mandolinu), a ne samo tri kako je Farkaš predlagao. Nadalje Alphonse Gutschy piše: „…Pokojni profesor Kuhač mi je to odobrio, a najviše, što sam tuđinski oblik gitare za bisernicu izbacio i strogo se držao oblika dangube, koja je onda bila kao neko kućno glazbalo ne samo u seljačkim nego i u građanskim obiteljima, a naročito u obrtničkim (brijačkim) radnjama. Prof. Kuhač me je onda usprkos svim klevetanjim g. Farkaša bodrio, da iza brača III. bassa još sagradim brač IV. ugodbom C-G, dakle obojica neka zastupaju ono što je u gudačkom orkestru violocello, jer berde je i po njemu bio kao neki tympani, kojeg se glas nije mogao upotrijebiti za vođenje melodije u basnoj dionici. Ugodba je bila prema normalnom „A“ 875 jednostavnih ili 437,5 dvostrukih titraja u 1 sekundi, pa je zato otpalo svako transponiranje, ako su se tamburom pratili pjevači ili koji od orkestralnih intrumenata (gusle, cello i t.d.). Do svjetskog rata 1914. bilo je što zborova što kvinteta (bez bugarija i berdeta) - s ovako pregrađenim tamburama - oko 40 od kojih još i danas imadem mnoge fotografije. Zborovi su nicali tamo, gdje je obično zborovođa bio guslač i uvidio je praktičnost mog kvintnog sustava. Mnogo je dopriniijelo širenju mog sustava, što su početnički zborovi dobivali badava partiture sa poukama do utemeljenja dotičnog zbora, a mjesečno prema glasanju i želji zborova i novo 2-3 izašla djela isto besplatno. Većinom su se pregrađivali bračevi i bugarije u hromatičku hvataljku, preugađale žice, i berdetu netegnula žica kvinta C. Tokom prvih 15 godina napisao sam oko 300 partitura,a sve su tako pisane, da su se smjesta mogle i od gudačkog orkestra izvoditi, radi česa su iste mnogi diletantski orkestri iz Češke naručivali.“ Iz navedenih riječi razvidno je da je Gutschy bio žestoko napadnut od strane Milutina pl. Farkaša, i da je imao nedvosmislenu podršku našeg velikana etnomuzikologije Franje Kuhača. Isto tako, čini mi se da je Alphonse Gutschy ulagao dosta vlastitih sredstava i da mu je bilo jako stalo da obrani svoju reformu od napada onovremene tamburaške javnosti i da pomogne mladim naraštajima da usavrše svoje muziciranje na najpopularnijem tradicijskom glazbalu 19. stoljeća. Nadalje Gutschy piše: „God. 1934. upoznao sam se sa g. J. Lukićem i odlučili smo, da napnemo na bračeve i bisernicu još 3-ću kvintu, a ev. a i d na brač 2. in F i šaru in F. Sad uopće nije bilo govora o tehničkim poteškoćama i bez muke su se izvodili komadi u svih 12 dur i 12 mol prijemeta- sve u I-vom položaju ne mičuć, skoro ruku s mjesta. Sva pozornost tamburaša mogla je biti uperena na zborovođu i u note a ne, kao kod dosadanjih najviše na hvataljku. Opseg svake tambure je skoro 3 osmice. Sviranje je s određenim prstometom kao u gusala i čela. Tamburu nauči svirati na temelju za to pisanih, doduše suhoparnih vježba, (a ne poznatih melodija),a cilj je onaj svake prave škole: „Svaki komad smjesta odsvirati“, a ne bubanjem naučiti (Papagaj metoda.) Slagatelj partitura ne treba se više boriti s ograničenim glasovljem u pojednim dionicama, jer u vođenju dionica prilagođene su svih 6 vrsti tambura vokalnoj
Reply With Quote
  #9  
Staro 18-06-2016, 15:21
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

tabulaturi (sopran, mezzosopran, alt, tenor I., II., bas I., II.“ Nakon susreta s Jeronimom Lukićem 1934. godine Alphonse Gutschy je uveo i treći glas u svoje pregrađene tambure i sustav je 1935. dobio ime „Guči-Lukić“. U istom članku u Hrvatskoj tamburici Alpohnse Gutschy odgovara argumentirano na nedavne kritike Božidaru Široli, Milutinu Farkašu, Milanu Stahuljaku, Josipu Rohrbacheru, Vilimu Pernjaku, gospodinu Franji Kramariću,Josipu Stanojeviću i Mirku Celiću koje su izašle u prethodnim brojevima ovog lista,a zbog ograničenosti prostora neću ih citirati. Valja istaknuti da Alphonse Gutschy predstavlja cijeli tamburaški zbor (ROTD „Slavulj“ iz Trnja) sastavljen od tambura 1935. unaprijeđenog Gutschy-Lukić sustava. Dosta je kritika na račun „izvornosti“ oblika tambure na koje Gutschy odgovara anegdotom: „…da treba uzdržati glavno obilježje tambure, kako u narodu postoji riješio sam to već g.1890 i potvrdio mi je to i g. F. Kuhač, dapače, kad sam mu pokazao Farkaševu bisernicu oblika gitare i moju oblika dangube, bacio je u kut sobe tu „gitaricu“ i da mu više takva što ne donesem (Uskrs, 1895.) Baš tu Farkaševu bisernicu, za koju on tvrdi, da su vjerne ostale pučkom obliku, su izrod, kopija gitare, jer tek oko 1880. počeo je seljak takve graditi po uzoru ondašnjih graditelja Andr. Cara i Stj. Kovačića.“ O graditelju Andriji Caru već sam ranije pisao (KAJ, 2013. br.3), a pretpostavljam da se ovdje radi o Mati Kovačiću, prethodniku i prvom suprugu Terezije Kovačić iz slavne Tvornice tambura Terezije Kovačić, o kojoj sam također, pisao (Hrvatska revija, 2010. br1). Ipak možda postoji i graditelj Stj. (pretpostavljam Stjepan) Kovačić ali u istraživanju na njega još nisam naišao. Važno je još jednom naglasiti da je Gutschy sam gradio tambure jer piše: „…kad sam u svojoj radionici u Sisku sagradio prve tambure…“ i „Sve stvari koje se tiču graditelja,a ne reformatora. Da ovaj potonji mora ujedno ne samo dobro potkovan glazbeno naobražen teoretičar komponista i svirač, kojeg umjetničkog instrumenta biti pa oko 30-40 god. u orkestru sjedjeti i znati, što se od solo i od orkestr. instrumenta zahtjeva, već mora i sam znati alatom kraj blanjalske klupe i škripca (Schraubstock) baratati i samopregornom strpljivošću s monokordom ustanoviti prema visini ugodbe debljinu žica, a ovu odgovarajuću udaljenost od petlje do konjića i t.d. Sve to možete kod mene vidjeti i rezultat 40 god. u mojim tamburama. (Sextet: bisernica, šara, brač I., II., III. i IV.) Opseg glasova gudačkog kvarteta, a svi sviraju većinom u I. položaju, ne bore se sa skakanjem po hvataljci i t.d.“. Zanimljivo je da je Alpohnse Gutschy imao i inovativno rješenje za označavanje polja (odnosno tonova između pragova tambura) kako bi pojednostavio manje obrazovanim sviračima snalaženje na hvataljci: „…Kockanje je riješeno, jer je kromatički, a pregleda radi diatonički glasovi iz bijele kovine, dočim kromatički povišeni iz žute. Pregled položaja sa 2 krupna i 3 sitna oka iz sedefa.“. Na kraju svog izlaganja Alphonse Gutshcy piše: „Jest gg. reformatori na papiru, sve se da lahko napisati ali provesti satove, cijele dane kušati kraj blanjalačke klupe i bravarskog škripca, samo kopanje na jednaku debljinu stijena tokarskim cirklom ispitati, a kockanje po 10 puta za jednu vrst monokordom ispitati, a to je ipak malo veća muka nego pisanje prijedloga i zadovoljstvom reći: „Domovina i čast je spašena!“,a praktični rezultat prepustiti sudbini.“ U Hrvatskoj tamburici u broju 7-8 iz 1940. objavljen je članak gospodina L. Zagorskog koji je ukratko sažeo anketu „O tamburaškim sustavima“. U njemu su opisane sve pozitivne i negativne strane onovremenih tamburaških sustava (Farkaševog, Gutschyjevog, Srijemskog i Rohrbacherovog) kako su ih opisivali sudionici ankete. Tako za Gutschyjev sustav autor piše: „Našim tamburašima uz spomenute sustave: Farkašev i srijemski manje je poznat tzv. Gučijev sustav. Reformator Guči nije dirao u oblik Farkaševih bračeva, samo je izrađivao veći trup te je sve tambure kromatički (skroz) kockao i ugodio u dva glasa. Zagorski o Gutschyjevom sustavu prenosi zaključne riječi gospodina F.Bertića koji piše da: „..taj sustav, ako i ne potpunoma, ipak u velikoj mjeri uklanja glavne nedostatke Farkaševa sustava i sposoban je da se njime izvode i kompozicije umjetničkog stila. Na koncu svog izlaganja pisac kaže: „Moje je konačno mišljenje i prijedlog, da početnici i amateri ostanu kod Farkaševa sustava, a napredniji zborovi, da postepeno pređu na Gučijev sustav.“ Zagorski na kraju svog izlaganja sažima ovako: „Razmotrimo li sve, što je u anketi izneseno i predlagano, vidjet ćemo, da Hrvatski Tamburaški Savez stoji pred velikom i teškom zadaćom. Težom tim više, što je u odgovorima na anketu toliko površnosti i neozbiljnosti. Bilo bi uistinu potrebno da se održi jedna uža smotra - kako je to bilo na saveznoj skupštini zaključeno - na koji bi nastupili tamburaški zborovi s raznim sustavima tambura, a toj smotri bi prisustvovali tamburaši i ostali glazbeni stručnjaci. Samo praktičkim putem moći će se ovo teško pitanje riješiti. Na potpuno zadovoljstvo ne će biti riješeno, ali će ipak biti otvoren put daljnjem usavrš
Reply With Quote
  #10  
Staro 18-06-2016, 15:22
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

usavršavanju tambure. Bez praktičkih pokusa - uz sve teoretičke prijedloge - ostat ćemo i dalje s pitanjem: Za koji sustav da se odlučimo?“. Tako se tih 1940.-tih godina ponovno nije ništa zaključilo u pogledu izbora standarnog tamburaškog sustava. Osim u Franje Kuhača koji je kao najveći autoritet narodne glazbe podržavao Gutschyjevu reformu isto je,još 1901., učinio i još jedan naš skladatelj i etnomuzikolog Antun Dobronić. 1901. u zadarskom Narodnom listu, Dobronić, objavljuje podlistak „Stare i nove tambure“ u kojem uspoređuje Farkašev i Gutschyjev sustav i podržava Gutschyjev kao razvijeniji. Dobronić piše: „Ne samo od hrvatske inteligencije po gradovima i varošima, već i u najzabitinijim selima pučka je tambura, kao najmarkantniji produkt narodne umjetnosti, od mužkog i ženskog, mladog i starog entuzijaznom primljena. Ona služi narodu za dokolicu, pa zato joj on u svojoj pjesmi pjeva: Tamburice dangubice moja“. Cienim, da ću entuzijazmu, kojim je ta naša narodna „razbibriga“ od svakog primljena, naći pravi uzrok u narodnom ponosu, po kojem je svakomu svoje najmilije, kao što i u tomu, da, što iz duše naroda potječe, naroda se i prihvaća. Naša je tambura svratila pozornost i van granica naše domovine, a ipak je spram tog našeg narodnog amaneta u zadnje doba po nekim mjestima zavladala takova apatija, da je čisto patriotska dužnost upoznati uzroke i propisati liekove ovoj toj bolesti, koja bi mogla postati epidemičnom. Nema sumnje, da će toj prevrtljivosti biti uzrokom nešto i naš južni temperamenat, koji nam ne dopušta baviti se jednom istom stvari više vremena.“ Nadalje Dobronić zaključuje da je razlog toj apatiji spram tambure to što tambura nije na pravi način prenesena iz naroda unatoč velikoj popularizaciji. Dobronić zaključuje: „Ako prispodobimo oba sustava, uvidjet ćemo, da noviji, što se tiče obsega glasova, koliko pojedine tambure, toliko ukupnog sbora, i što se tiče lahkoće u izvadjanju raznih intervala u svim priemetima, kao što i glede harmonijske prednosti bugarija i lahkoće prelaza od jedne tambure na drugu, u svemu bez sumnje znatno nadkriljuje Farkašev sustav….Iz svih ovih razloga jamačno sliedi, da bi spram one Filipovićeve: „Ne nase ni dolje, već napred i gore“ u interesu narodne umjetnosti bilo, kad bi nastajna tamburaška družtva prihvaćala najnoviji sustav, a cienim, da bi oni sborovi, koji već po starom sustavu obstoje, preradbom istih na novi, svoj viek bez sumnje produžili. Ipak gospodin Farkaš može biti ponosan, što uprav njega ide zasluga, da se je naša tambura toliko održala, da je evo doživjela radikalnu reformu na bolje, pa radi toga svaki sviestan hrvatski patriota mora njegovo ime s najdubljom zahvalnošću spominjati.“ Iznimno je zanimljiva i prepiska Alphonsa Gutschyja s A. Vojkovićem u Hrvatskoj prosvjeti iz 1917. i 1918. U članku „Za budućnost tamburice“ Vojković kritizira nedostatak obrazovanih zborovođa i pedagoške literature za obrazovanje mladih tamburaša, na što mu Alphonse Gutschy opširnim izlaganjem odgovara obranom svog rada: „…Reći ću Vam jednom riječju , u kratko, što je glavni uzrok da se nije tamburica u osnim krugovima održala gdje bi mogla dapače i nasljednom postati. Da sam u pravu, to Vam mogu kao stari učitelj tamburanja i izdavatelj velike praktinčne i teoretične tamburaške škole i to zaista škole, a ne „upute“, te kao nakladitelj i izdavatelj preko 306 tamburaških partitura za sve društvene slojeve a i kao osobni graditelj tambura, iz iskustva gori rečene dokazati jer me u tom podkrepljuju iskustva i praksa kao čelliste, savršenog igrača mandoline, a najviše iskustvo guslača koji sam preko 5 god. Taj instrumenat za vrieme mojih sveučilištnih nauka u operi igrao. Vi se već neuztrpljivo pitate: Ta molim vas, recite već jednom tu rako ranu. Evo Vam je: Nama manjka školanih tamburaša! T.j. tamburaša koji će prema načinu držanja igranja inštrumenta imati bar u velikom zajedničku metodu igranja na temelju koje je dotični prema talentu i marljivosti može svaki za tamburu udešen komad smjesta odigrati.“ I nadalje zaključuje: „…Nu onaj uvriježeni nazor, da za tamburu ne treba škole, jer je to narodni instrumenat, taj je nazor kriv i nazadku i nehaju prema našoj tamburici a treba ga pobijati gori navedenim dokazima, i vjerujte onda će mnogi enseble od 4-8rice odvažiti prije na sastanak, kad si poput gudalačkog 4tetta-5tetta etc.“ U ovim citatima jasno je da je Alphonse imao dobro razrađenu i praktično provedivu ideju kako odbaciti s tambure stigmu primitivnog narodnog instrumenta i približiti ga klasičnim orkestralnim instrumentima. S razlikom da se od 1895. radilo o njegovim dvoglasnim, a kasnije od 1935. Gutschy-Lukićevim troglasnim tamburama. Na kraju rasprave Vojković, nakon što je proučio Gutschyjev sustav zaključuje: „…Značenje pregrađenog tamb. Sustava po inicijativi g. Gutschyja za mene je dosada jedna pojava, koja zaslužuje naziv: felix inventio! Mnogomu okorjelom pristaši staroga (Farkaševa) sistema, ovo će dakako zvučati ušima neugodno, odvratno, jer uživljen i odgojen u sićušnom djelokrugu, koji zastire svijetlije vidike, ne umije da dosegne vrijednost „novotarija
Reply With Quote
  #11  
Staro 18-06-2016, 15:23
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

novotarija“. Ali za mene je opravdano ogorčenje g. pisca na ovakove, jer čudno je to i neshvatljivo, da se kod nas ne ima objeručke prihvatiti ili barem neprirstrano prosuditi nešto valjano, potjecalo ono s bilo koje strane.“ Htio bih na kraju napomenuti da se usporedo s Gutschyjem, sličnu organiziranu reformu tamburaških sustava, isprva dvoglasnih kvartnih od 1885., a kasnije 1897.-1901. troglasnih kvintnih tambura, uveo poznati vojvođanski tamburaški kompozitor i učitelj glazbe Pera Ž. Ilić (1868-1957). Pera Ž. Ilić piše o svojim prvim kromatski kockanim kvartnim tamburama: „Kad su se moji roditelji posle tri godine preselili natrag u Beograd, slušao sam u kafani „Kod dva pobratima“ svirati tamburaški zbor, koji je vodio Mladen Ostojić, zvan Čikica. Slušajući njihovo sviranje došao sam na misao, da sagradim tamburu s polutonovima, kao što ih imadu mandolina i gitara. I zbilja sam 1885 godine načinio prvu takvu tamburu, izgrađenu skroz sa polutonovima. Ta je tambura imala 4 žice u dva glasa: dve sitnije žice u tonu e, dve krupnie u tonu h. Dakle u kvarti ugođena dvoglasna tambura.“ Kasnije piše ovako: „Na predlog Andre Ostojića, da uvedem na tamburu i treći glas, stavio sam treću žicu u g.“. 1880-tih osnivani su tamburaški zborovi s njegovim sustavom troglasnih tambura, a sam Ilić je nastupao s takvim tamburaškim zborom 1890. u Pragu i 1891. u Beču. Kasnije je 1897. došao na ideju da uvede ugađanje u kvintama (kakvo je već proveo Alphonse M. Gutshy u Sisku i Zagrebu). O uvođenju kvintnih tambura Pera Ž. Ilić piše: „Iza toga sam 1897 godine došao na misao, da žice na tamburama udesim u kvintama kao na violini i mandolini. A 1901 godine uveo sam i tamburu čelo, pa je sastav mog tamburaškog zbora s troglasnim tamburama, ugođenim u kvintama, od te godine ovakav: Tambura I ugođena a-d-g (za oktavu više), Tambura II ugođena e-a-d (za oktavu više), Tambura III (ili I brač solo) ugođen a-d-g, Tambura IV (ili II brač solo) ugođen e-a-d, Brač I ugođen e-cis-a, Brač II ugođen e-h-gis, Brač III ugođen Fis-Dis-H, Čelo ugođen a-D-g i Bas (Berde) G-D-A.“. Pera Ž. Ilić je svoj rad na usavršavanju sustava započeo prije 1875, ali je prvu reformu proveo 1885 uvođenjem polutonova dvoglasnim kvartnim tamburama, 1887 je uveo troglasne tambure ugođene u kvartama i tercama i sviranje po notama i najzad 1897. uveo je troglasne tambure ugođene u kvintama. Reformu je završio 1901. uvođenjem čela. Tambure su mu imale oblik kruške jer je i on smatrao da je to jedini pravi oblik tambure. Iz gore navedenog vidljivo je da su mnogi tamburaški zagovaratelji imali potrebu uvesti reda u tamburaške sustave. oplemeniti glazbalo i učiniti ga što bližim orkestralnim glazbalima. Tek je nakon II. svjetskog rata Slavku Jankoviću pošlo za rukom ustanoviti troglasni i četveroglasni kvintni tamburaški sustav koji se i danas, doduše u malo orkestara, koristi. Slavko Janković u Tamburaškoj glazbi iz 1956. piše o počecima svoje reforme: „Od male narodne tamburice, koja se upotrebljavala skoro pa samo pojedinačno, načinjene su na obrtnički pa i industrijski način tambure raznih veličina, te je tako nastao tamburaški zbor. Usavršavanja su se vršila postepeno, na više mjesta i bez ikakve organizacije, pa su zato kroz više decenija nastale prilično velike razlike kod udešavanja, broja žica, oblika i.t.d. U nastaloj zbrci rijetko se tko mogao snaći, a pristaše pojednih vrsta postali su jedni prema drugima nesnošljivi ne trudeći se, da spoznaju pogreške svoje tambure ili prednosti tuđe.“ Nakon toga Janković spominje piše: „I meni je davno postalo jasno, da iz toga treba naći izlaz, jer inače nema napretka ali sam bio uvjeren da ne smijem postupati na svoju ruku. Tada je već bio osnovan „Savez tamburaških društava“, pa sam na jedno proširenom saveznom sastanku potakao pitanje usavršavanja. Nakon plodne rasprave zaključeno je da tamburu treba usavršavati uz tri uvjeta: 1. da bude sačuvan izvorni oblik, 2. da se ne promijeni izvorni zvuk i 3. da glas zvuči izvorno t.j. onako, kako je napisan. Na temelju tog zaključka proveo sam svestrana poboljšanja. Te tambure su prozvali (proti mojoj volji) „Jankovićeve troglasne tambure“. Evo bitnosti: a) stepenovanje 1.odbacio sam diatoničko prečkanje i proveo kod svojih tambura kromatiku; 2. sve žice da budu u načelu dvostruke (radi gustoće trzanja); b) broj žica 3.šest u tri para, dakle za svaki glas svije žice; c)osnovni glas (za udešavanje) 4. jest „d“. U bračevima i ćeloviću to je d1 u bisrnicama d2, kod čela d, kod berdeta D. Taj d-glas je uvijek u sredini (iznimke su t.zv. F-instrumenti); d) interval udešavanje 5. može biti kvinta ili kvarta. Tko želi kvinte, neka najkrupnije žice udesi na „g“., srednje na „d“, a sitne na „a“. Tko želi kvarte, neka krupne žice udesi na „a“ (dakle samo za jedan stepen više), srednje na „d“ (dakle kao i kod kvintnih tambura), a sitne na „g“ (dakle za stepen krupnije od kvintnih). Ako tko želi baš četveroglasne kvartne tambure neka naruči samo za dva milimetra širi vrat na tamburama, pa može dvije najkrupnije žice udesiti jednu na „a“ a drugu na „e“. Iz ovoga je jasno, da naziv „Jankovićeve troglasne tambure“ nije točan jer
Reply With Quote
  #12  
Staro 18-06-2016, 15:23
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

eto mogu biti i četveroglasne. Kvinta i kvarta su opći muzički pojmovi, pa stoga nije pogrešno s folklornog stanovišta odlučimo li se za jedne ili druge. Inače udešavanje u jednom ili drugom razmaku ima svoje dobre i loše strane…“ Njegove tambure su zadržale kruškolik i tikvast oblik koji se smatra izvornim i nježnijeg su zvuka nego srijemske kvartne tambure oblika gitare koje su danas najzastupljenije. Već je 1945. troglasni kvintni sustav prihvatio Tamburaški orkestar Radio Zagreba, a i njegov današnji nasljednik Tamburaški orkestar HRT-a, kao jedan od rijetkih orkestara koji danas koristi troglasne kvintne tambure. Tako se danas sustav koji je 1895. uveo Alphonse M.Gutschy (kasnije 1935. doradio Jeronim Lukić), kao i u slučaju Farkaševog, danas zove po njegovu najvećem zagovorniku Slavku Jankoviću. Osim ovdje navedenih reformatorskih sustava: Gutschyjevog, Gutschy-Lukićevog i Jankovićevog sporadično se, u Hrvatskoj , javlja još nekoliko ne toliko poznatih reformatora poput Josipa Rohbachera iz Osijeka sa svojim četveroglasnim kvintnim „banjolinama“ i Ivana Barešić iz Bjelovara s pregrađenim Farkaševim tamburama. Usporedo se u Americi kod naših emigranata javljaju Petersime sustav (po Iri M. Petersimeu iz Gettysburga u Ohioju) kojeg je osmislio tamburaš Adolph Franić iz Fort Recoveryja u Ohioju i Američki sustav kojeg je osmislio Rudolph Cernkovich (1889 - 1967) iz Bradleya u državi Michigan.
S obzirom na bogat društveni život obitelji glavnih aktera priče o tamburaškim reformatorima, htio bih napisati pokoju zanimljivost iz njihovih života. Alphonse Michael Gutschy rođen je 1872 u Sisku u poznatoj liječničkoj obitelji. Glava obitelji bio je dr. Anton Gutschy stariji (22.5.1831.Šatav, Češka – 18.12.1900. Sisak) koji je došao u Hrvatsku iz Češke. Antonov otac Ignac nastanio se oko 1826. u mjestu Šatav pokraj Znojma u Češkoj gdje je vodio postolarski obrt. Kako piše Anton stariji : „Na osnovu svoje marljivosti ubrajao se medju najbolje situirane stanovnike Šatau-a jer je posjedovao osim svog obrta i gospodarstvo (poljoprivredno imanje) tj. vinograd nasljedjen od svog oca, te još jedan vinograd, kao miraz, dva jutra (joch) zemlje uz Ľ jutra dokupljenog polja. Nas djecu uputio je u našu prilično dobru seosku školu, a mene i mog brata Aleksandra dao je podučavati u pjevanju i sviranju na violini.“ Anton je, nakon što je doktorirao u Beču 1857., zaposlen u rudniku poduzeća Tryove. Čini se da su se rudnici nalazili na Trgovskoj gori na granici s Bosnom. Nakon toga je prešao raditi kao liječnik (kasnije i ravnatelj) u bolnicu u Sisku gdje je izvodio 1860-tih uspješne operacije u eter narkozi. Prvi je predsjednik podružnice liječničkog zbora u Sisku osnovanog 1876. Anton Gutschy stariji umro je u Sisku 1900. Obitelj Gutschy živjela je u Sisku u poznatoj Gutschyjevoj kući na današnjem Šetalištu Vladimira Nazora 9. Kuća je jedan od najvrednijih primjeraka njemačkog renesansnog neostilskog oblikovanja u Sisku a izgrađena je 1880-tih. Danas je kuća, nažalost, u zapuštenom stanju. I danas se stariji stanovnici Siska rado sjećaju ove cijenjene liječničke obitelji iz koje potječe Alphonse. Po svojim znamenitim stanarima zanimljiva je i Alphonseova Villa Gutschy na Josipovcu 20 (danas Ivana Gorana Kovačića 20). Vilu je po Alphonseovim nacrtima 1906. izgradio poznati poduzetnik Jaroslav Kralik. Tu je između 1912. i 1913. stanovao Antun Gustav Matoš i mnoštvo bohema ondašnje Moderne. Tako pjesnik Janko Polić Kamov 1910. piše : „…na „našem brijegu“ gdje smo svi tako lijepo i bohemski živili“, misleći na Vilu Gutschy. Janko Polić Kamov stanovao je s bratom Nikolom u Vili Gutschy kod Mije Radoševića (kuća je imala nekoliko stanara). U članku „Soba s balkonom“ u zagrebačkom Narodnome listu iz 1957. piše da je Kamov „na hodniku pred sobicom čuvao čitavu malu nakladu „Ištipane hartije“. U članku iz 1954. u Vjesniku u srijedu piše: „U kući broj 20, u prvom katu, u sobi s balkonom stanovao je Matoš prije prvog svjetskog rata. U bašti ispod Matoševa prozora cvjetao je jorgovan, čulo se dozivanje vlakova iz nizine, a autor pjesme koju objavljujemo - rada dvanaestogodišnji dječak - stanovao je u susjedstvu i vidio svakoga dana, kako se Matoš vraća kući iz redakcije. Bio je već bolestan, malo pogurena lika, a govorio je tiho gotovo šapćući. Mnogo Matoševih feljtona, polemika, pa i pjesama nastalo je u toj sobi s balkonom, okruženoj samim baštama i šumom. Taj dvanaestogodišnji dječak bio je naš pjesnik Vjekoslav Majer koji se družio s Alfonsom Gutschyjem. Vjerojatno se ipak radi o sinu Alphonsea Michaela Gutschyja koji se isto zvao Alfons (1902-1970), a izučio je glasovir i isti podučavao u svojoj muzičkoj školi u Badalićevoj ulici 16. Kod njega je glasovir učio naš poznati dirigent i skladatelj Bruno Bjelinski. Kako bilo, Vjekoslav Majer je u Vili Gutschy upoznao suprugu Zorku Martinović koja piše: „U vili na Josipovcu broj 20. upoznala sam svoga muža. Soba za muziciranje u obitelji Gutschy…“ Alfons Gutschy mlađi
Reply With Quote
  #13  
Staro 18-06-2016, 15:24
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

bio je najstarijii sin, uz srednjeg Aleksandra (1906-1980) i najmlađeg Vjekoslava (1909-2000), u obitelji Ane i Alphonsea Michaela Gutschyja.
Jednako tako bogat životopis imao je i Gutschyjev partner u reformiranju tamburaškog sustava Jeronim Lukić. Istaknuo bih njegovo djelovanje u Roditeljsko omladinsko tamburaškom društvu Slavulj sa zagrebačkog Trnja. Društvo je osnovano, kako sam već spomenuo, 21.7. 1935. godine. Vodio ga je, koliko mi je poznato, od početka do kraja Jeronim Lukić. Zametak društva potječe iz 1925. kad su se zvali „Dječji tamburaški zbor iz Trnja“, zatim su nastupali pod okriljem HPD-a „Triglav“, zatim kao „Dom i škola“ i najzad ROTD „Slavulj“. Prvi nastup pod imenom“ Dječji tamburaški zbor iz Trnja“ imali su u Trnjanskoj školi 1925. Društvo je imalo zapažene nastupe na mnogim manifestacijama, samostalnim koncertima, radio emisijama i mnoge turneje. Cilj društva bio je skupljati mlade od četiri godine nadalje i njihove roditelje kako bi ih usmjerio prema glazbi i otrgnuo surovom životu zagrebačke periferije. U početku je prostor za vježbanje bio u društvenim prostorijama u Trnjanskoj cesti 90. Ono što je najvažnije, prvi put je u cijelosti primijenjen troglasni kvintni sustav Gutschy 1895-Lukić 1935. Neki instrumenti su bili prerađene „farkašice“ vjerojatno različitih majstora, a pouzdano znam da je bilo dosta posebno izrađenih tambura Gutschy – Lukićevog sustava. Jedan takav rijedak primjerak bisernice uspio sam nabaviti za unuka Alphonsa M. Gutschyja. Instrument je kratke menzure, leđa su kopana od jednog komada drva (kao Farkaševi bračevi), a majstor je mandolinske mašinice prilagodio prepilivši jednu mašinicu tako da dobije po tri žice sa svake strane glave. Tijelo i vrat su od javora, glasnjača od smreke, štitnik glasnjače i hvataljka su od palisandra sa sedefnim ukrasima. Na dnu glasnjače između žičnjaka i konjića utisnut je užareni žig KVINTNI SISTEM GUČI 1895 – LUKIĆ 1935 ZAGREB (TRNJE). Zvuk je nalik napolitanskoj mandolini ali je nešto prodorniji, pogotovo na tanjim žicama. Ugađa se u tri dvostruka glasa g, d, a gledajući od debljih prema tanjim žicama. Izrada je kvalitetna jer je ovaj primjerak izradio poznati zagrebački majstor Andrija Sinković (inače najpoznatiji po cijenjenim tamburaški basovima). ROTD Slavulj imalo je i glumačku sekciju koja je izvodila predstave i igrokaze,a vježbali su i plesove. Pod imenom ROTD Slavulj prvi put je samostalno službeno nastupilo 17.11.1935. u Jeronimskoj dvorani na Trgu Kralja Tomislava 2, ali i prije toga su gostovali kod različitih društava. Koncert je imao vrlo pozitivne kritike u ondašnjem tisku. Ulaznice su se mogle kupiti u trafici na Trnjanskoj cesti 62 i blagajni dvorane. Istaknuo bih zajednički tamburaški koncert u Zagrebu 27.11.1938. nakon prve redovite glavne skupštine Hrvatskog tamburaškog saveza, koji se održao u Hrvatskom glazbenom zavodu, a na kojemu su osim „Slavulja“ nastupili: TZ Hrvatskog trgovačkog društva „Merkur“, TZ Hrvatskog katoličkog djetićkog doma,TZ Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, TZ Hrvatskog pjevačkog društva „Radić“ i Hrvatski tamburaši orkestar „Zajc“. Na idućem zajedničkom nastupu zagrebačkih tamburaških zborova, održanog 7.5.1939. u HGZ-u, osim ROTD „Slavulja“ i zborova koji su već nastupili na prethodnom koncertu nastupaju: TZ Hrvatskog omladinskog tamburaškog i pjevačkog društva „Naša nada“, TZ organizacije HSS VIII. izbornog kotara Kanal-Sigećica i TZ Zadruge kućnih pomoćnica. Jedan od najznačajnijih događaja u djelovanju ROTD „Slavulj“ je svečano otvorenje vlastitog doma 12.3.1939., kao prvog tamburaškog doma u Zagrebu, u Ukrinskoj 31 na Trnju (ugao Ukrinske i Usorske. Još je na skupštini društva 1938. donesen zaključak o dizanju beskamatnog zajma, nakon toga je ishođen desetgodišnji najam zemljišta, a već krajem godine je drvena prizemnica dobila krov i uređena je za rad. Svu brigu oko ishođenja dozvola i izgradnje doma, pa i zidarske i tesarske radove, je preuzeo osobno zborovođa i osnivač društva Jeronim Lukić. Dom je svečano otvoren pod pokroviteljskom društva „Hrvatska žena“ na čelu s gđom. Jelisavom Horvat i predsjednicom gđom. Marijom Kumičić. Uprava je nakon toga organizirala svečani koncert, a svaku nedjelju popodne organizirali su čajanku za članove i prijatelje društva. ROTD Slavulj osim skladbi svojih pokrovitelja Jeronima Lukića i Alphonsa Gutschyja izvodilo je redovito skladbe najpoznatijih tamburaških skladatelja poput: Roka Šimunacija, Đure Prejca – Ratkajskog, Augustina Gostničara, Luka Paljetka,Vjekoslava Mutaka, Vinka Vodopivca,Milutina pl. Farkaša,Milana Stahuljaka, Josipa Canića, Vilka Novaka i dr. ali i poznate klasične skladatelje poput Bedricha Smetane, Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca i drugih. Posveta Tamburaškog doma ROTD „Slavulj“ održana je 6.8.1939. Dom je posvetio trnjanski župnik Dragutin Kociper koji je održao pozdravni govor o važnosti glazbe za razvoj mladih. Nakon toga govorila je gđa. Terezija Blažeković u ime pokroviteljica Društva Hrvatska žena. Sudjelovalo je nekoliko tamburaških društava. Do 1939. ROTD Slavulj
Reply With Quote
  #14  
Staro 18-06-2016, 15:24
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

je imalo dječji tamburaški zbor, mješoviti pjevački zbor, pjevače soliste i kazališne dobrovoljce, a svi članovi su od izgradnje imali pristup domu. ROTD Slavulj slovio je kao jedno od najaktivnijih društava 30-tih i 40-tih godina 20.st. Nakon 1945., što zbog rata, što zbog smrti zborovođe i pretpostavljam povezivanja uz političku aktivnost njihovog zborovođe, društvo se vjerujem razišlo. Na mjestu Tamburaškog doma ROTD Slavulj izgrađena je nakon 1945. autocesta Bratstvo i jedinstvo.
Razilaženjem ROTD „Slavulj“ završio bih rad o hrvatskim tamburaškim reformatorima Gutschyju i Lukiću, o kojima nikad dosad ozbiljnije nije pisano. Njihova ustrajnost i principijelnost nije bila dovoljna da javnost u potpunosti usvoji njihove reforme premda su bile potanko razrađene i doprinosile razvoju tamburaške glazbe i kulture 18. i 19. stoljeća. Nažalost, danas još uvijek ne postoji standardizirani tamburaški sustav niti katedra tambure na Glazbenoj akademiji. Većina zabavnih sastava i poznatih tamburaških orkestara koristi srijemski kvartni sustav tambura, rijetki koriste Jankovićev kvintni sustav (najpoznatiji primjer je Tamburaški orkestar HRT-a), a iznimno su rijetko u uporabi stare „farkašice“. Ipak, siguran sam da je i Gutschyjeva i Lukićeva reforma doprinijela razvitku tambure , koji traje do današnjih dana.


LITERATURA

A.V. 1939. „Koncerat i zabava željezničarske organizacije u Zagrebu“ Sv. Cecilija. XXXIII/2: 52
Canić, Josip. S.a. Iz naroda za narod. Za pregradj. tambur. sustav obradio: A.M.Alfons Gutschy Op. 51. Sisak
Celić, Mirko. 1938. „Prva glavna skupština Hrvatskog Tamburaškog Saveza“ Hrvatska tamburica. III/ 12: 87-89
Celić, Mirko. 1939. „Osnutak prve tamburaške župe sa sjedištem u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/ 3-4: 19-20
Celić, Mirko. 1939. „Prva skupština hrvatske tamburaške župe u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/11-12: 70-7
Dundović, Josip. 1909. Adresar sveobći stanbeni obavjestnik svih oblastih, ureda, društava, zavoda, tvorničara, trgovaca, obrtnika, kućevlastnika i inih stanovnika slobodnog i kralj. Glavnog grada Zagreb. Zagreb: Knjigotiskara Vilima Eisenstädtera
Dobronić, Antun. 1901. „Stare i nove tambure“ Narodni list. XL/96: 1. XL/97:1
Eisenstädter, Vilim. 1911. Adresar slob. I kr. Glavnoga grada Zagreba. Zagreb: Tisak Nakladne tiskare Vilima Eisenstädtera
Farkaš pl., Milutin. 1898. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Dionička tiskara
Farkaš pl., Milutin. 1898. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Dionička tiskara
Farkaš pl., Milutin. 1901. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, C.Albrecht (Jos. Wittasek)
Farkaš pl., Milutin. 1903. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Dionička tiskara
Ferenc, Mitja. Kužatko, Želimir. 2007. Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji. Zagreb: Počasni bleiburški vod Zagreb
Reply With Quote
  #15  
Staro 18-06-2016, 15:25
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Polić Kamov, Janko. 1958. Članci i feljtoni, pisma. Rijeka: Izdavačko poduzeće „Otokar Keršovani“, svezak četvrti Sabranih djela Janka Polića Kamova
Ferić, Mihael. 2011. Hrvatski tamburaški brevijar. Zagreb: Udruga za promicanje hrvatske kulture i baštine Šokadija Zagreb
Farkaš pl., Milutin. 1890. Kratka teoretička-praktička uputa u tamburanje po kajdah. Zagreb: vlastita naklada, Tisak C. Albrechta
Farkaš pl., Milutin. 1903. „Priposlano“ Hrvatska. Zagreb, 48:3
Gajder, D. 1984. „Doktor i narodni tribun“ Jedinstvo. 39/1811: 7
Gutschy, Alfons. 1898. Kako su si pregradjene tambure put u javnost prodrle? Dodatak k Op 28.: Povijest tambure Zagreb: vlastita naklada
Gutschy, Alfons A.M. 1896. Teoretičko-praktična tamburaška škola – za tamburaše samouke. I. knjiga dio 1. Obći nauk o glasbi. Zagreb: vlastita naklada
Gutschy, Alfons A.M. 1897. Bisernica – Sbirka pjesama za Brač-solo. Collection Gutschy Op. 23. Sv. I. Zagreb: Nar. zem. glazb. zavod u Zagrebu: Tisak J.Kuzmanna u Zagrebu
Gutschy, Alfons. 1898. „O pregradjenih tamburah“ Preporod. I/5 : 144-157
Gutschy, Alfons. 1898. „Kratku uputu: Kako valja tamburati?“ Slovanski svet. XI/6: 96
Gutschy, Alfons A.M. 1905. Bisernica – Zbirka pjesama, koračnice i plesova izašlih u paritturama za tamburaški zbor novog i starog sustava ili gudalački kvartet (event. orkestar) priredio za: Brač I. solo. Collection Gutschy God. XV. Svezak III. Zagreb: A.M. Alfons Gutschy
Gutschy, A. 1917. „Za budućnost tamburice (odgovor A.Vojkoviću)“ Hrvatska prosjveta. IV/XI-XII: 462-464
Gutschy, Anton. 1884. Bilješke o obitelji Gutschy. Prijevod s njemačkog na hrvatski jezik po Vjekoslavu, Vladimiru Gutschy-u. Sisak
Guči, Alfons. 1940. „Još nekoliko riječi o tamburaškim sustavima“ Hrvatska tamburica. V/7-8 : 39-41
Guči, Amir. 194?. 4 ustaške spomen skladbe. Zagreb: Naklada muzikalija Guči
I.Ka. 1935. „Velika zabava Hrv. Pjev. Društva „Triglav““ Zagorski list. II/42: 3
Ilić, Pera Ž. 1955. „Iz početnog razdoblja tamburaške glazbe“ Tamburaška glazba. I/1 : 5-7
Janković ,Slavko. 1956. „Jankovićeve troglasne tambure“ Tamburaška glazba. I/5: 33-33; I/6: 43-44
Janković, Slavko. 1957/8. „Bugarije“ Tamburaška glazba. II/5: 56-57
Jeić, Jadran. 2010. „Tvornica tamburica i ostalih glazbala Terezija Kovačić“ Hrvatska revija. obnovljeni tečaj 10/1: 116-121
Jeić, Jadran. 2010. „Trgovina glazbalima Tomay i Tkalčić“ Hrvatska revija. obnovljeni tečaj 10/4: 140-147
Jeić, Jadran. 2013. „Radionica tambura Andrije Cara i nasljednici“ Kaj. XLVI/3: 57-68
Janjatović, Kolar-Dimitrijević, Koprivica-Oštrić et al. 1981. Zagrebačka općina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji. Zagreb: Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske
Kolar-Dimitrijević, Mira. 1973. Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931. Zagreb: Institut za historiju radničkog pokreta
Reply With Quote
  #16  
Staro 18-06-2016, 15:25
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Kolar W., Waltwr. S.a. Tamburaški sustavi – pregled kroz povijest (prijevod). 2.verzija. Pittsburgh: Croatian Fraterna Union of America
Kolar W., Walter. 1973. A history of the tambura. The tambura in Europe- it's early development. Pittsburgh: Duqesne University Tamburitzans Institute of Folk Arts
Kolar W., Walter. 1975. A history of the tambura. The tambura in America. Pittsburgh: Duqesne University Tamburitzans Institute of Folk Arts
Korać, Vitomir. 1930. Povjest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji – od prvih početaka do ukidanja ovih pokrajina 1922. godine. Zagreb: Radnička komora za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu
Kramarić, Franjo. 1938. „Zajednički koncerat zagrebačkih tamburaških zborova“ Hrvatska tamburica. III/ 12: 86-87
Kramarić, Franjo. 1939. „Veliki tamburaški koncert u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/ 5-6: 29-31
Kuhač, Fr. Š. 1906. „Razvitak tanbure i tanburaške glazbe u novije doba“ Suvremenik. I/II: 291-296
Kuhač. Fr. Š. 1898. „Za tamburaše“ Obzor. XXXIX/223: 3
Lukić, Jeronim. 1921. „Krik očajnika.“ Željezničar. I/5: 2-3
Lukić ,Jeronim. 1922. „Prvomajska riječ strojovodjama Jugoslavije!“ Strojovođa. I/ 1: 1-3
LJ.S. prof.ing. 1940. „Važnost prstometa kod tamburanja“ Hrvatska tamburica. V/9-10: 54-55
Majer, Vjekoslav. 1982. I opet je jedna ljubav umrla. Beograd: Sloboda
Njikoš, Julije. 2011. Povijest tambure i tamburaške glazbe. Osijek: „Šokačka grana“, STD „Pajo Kolarić“, Hrvatski tamburaški savez u Osijeku, Grafika
Maroević, Ivo. 1970. Sisak, grad i graditeljstvo. Sisak: Matica Hrvatska Sisak, Muzej Sisak
M. 1935. „Veliki uspjeh malih tamburaša iz Trnja“ Zagorski list. II/64: 2
Mutak, Vjekoslav. 1937. „Smrt tamburaškog skladatelja Roka Šimunacija“ Hrvatska tamburica. II/1:4-5
Mutak, Vjekoslav. 1938. „Tamburaški koncerti u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. III/10: 71
Mutak, Vjekoslav. 1938. „Veliki tamburaški koncert u Zagrebu“ Hrvatska tamburica III/11: 82
Mutak, Vjekoslav. 1939. „Pripreme za drugi tamburaški koncert u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/3-4: 18
Mutak, Vjekoslav. 1939. „Posveta prvog tamburaškog doma u Zagrebu“ Hrvatska tamburica IV/7-8: 48
Mutak, Vjekoslav. 1939. „Za koji ćemo se sustav tambura odlučiti?“ Hrvatska tamburica. IV/11-12: 71
Mutak, Vjekoslav. 1939. „Druga glavna skupština Hrvatskog Tamburaškog Saveza“ Hrvatska tamburica. IV/11-12: 74-75
Zagorski, L. 1940. „Koji ćemo sustav tambura upotrebljavati?“ Hrvatska tamburica V/ 7-8: 43-45
Rulitz, Florian Thomas. 2012. Bleiburška i vetrinjska tragedija – Partizansko nasilje u Koruškoj na primjeru protukomunističkih izbjeglica u svibnju 1945. Zagreb: Počasni bleiburški vod
Reply With Quote
  #17  
Staro 18-06-2016, 15:26
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Vukosavljev, Sava. 1990. Vojvođanska tambura. Novi Sad: Matica srpska
Vojković, A. 1917. „Za budućnost tamburice“ Hrvatska prosvjeta. IV/VII-VIII: 315-317
Vojković A. 1918. „Za budućnost tamburice (Replika na odgovor A.Gutschyja.)“ Hrvatska prosvjeta. V/XI-XII: 440
Vučak, Ivica. 2013. „Dr. Antun Šutina (Suttina)“ Liječničke novine. 117/ožujak: 58
v-ć. 1941. „Velika priredba „Hrvatske žene“ za pomoć oskudnima iz Bosne i Like“ Novi list. I/164: 14
Anonim. 1900. „Dr. Antun Gutschy:“ Sisački viestnik. I/38: 1
Anonim. 1902. Hartmanov sveobći popis stanova s podpunim adresarom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca kralj. Slobodnoga i glavnoga grada Zagreba. Zagreb: Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Dutsch)
Anonim. 1915. „Imenovanje“ Jutarnji list. IV/1223: 3
Anonim. 1919. „Upis tvrdka“ Narodne novine. LXXX/158: 5
Anonim. 1921. „Železničarji, v organizacijo!“ Željezničar. I/1: 1-9
Anonim. 1921. „Izvještaj sa I. kongresa Saveza željezničara Jugoslavije.“ Željezničar. I/1: 3-8
Anonim. 1921. „Željezničari, u organizaciju!“ Želejzničar. I/1: 2
Anonim. 1921. „Pravila Saveza Željezničara Jugoslavije SHS. I/5: 3-4
Anonim. 1921. „Zemaljska konferencija strojovodja.“ Željezničar. I/9 : 1-2, 2-3
Anonim. 1921. „Konferencija za koaliciju“ Željezničar. I/16: 1-2
Anonim. 1921. „Iz pokreta: Zagreb“ Željezničar. I/17: 3
Anonim. 1922. „Naša akcija“ Željezničar. II/ 19: 1
Anonim. 1921. Državni kalendar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca za godine 1921 i 1922 – koje su proste. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Anonim. 1922. „Sastanak povjerenika Saveza u Zagrebu“. Želejzničar. II/20: 2-3
Anonim. 1922. „Željezničari su dorasli!“ Željezničar. II/ 21: 3-4
Anonim. 1922. „Sa konferencije u Beogradu“ Željezničar. II/ 24: 2-3
Anonim. 1922. „Zapisnik II. Redovnog Kongresa Saveza željezničara Jugoslavije održanog 14. i 15. Maja 1922 u Zagrebu“ Željezničar. II/28: 2-5, II/29: 4
Anonim. 1922. „Spomen kamen“ Strojovodja. I/2: 5
Anonim. 1923. „Franz Postrak“ Željezničar. III/7: 2
Anonim. 1923. „Poziv.“ Željezničar. III/ 10: 4
Anonim. 1923. „Izbori za bolesničku blgajnu na teritoriu zagreb. Direkcije“ Željezničar. III/ 11: 2
Anonim. 1923. „Skupština podružnice sekcije strojovdja drž. Željeznice u Zagrebu“ Željezničar. III/11: 4
Anonim. 1923. „Željezničarima Jugoslavije!“ Željezničar. III/11: 6
Anonim. 1923. „Izvještaj sa III. Redovnog Kongresa Saveza Željezničara Jugoslavije održanog u Zagrebu na 20.-21. maja 1923. u prostorijama Saveza u Petrinjskoj ulici 40. I. kat.“ Željezničar. III/ 12: 2-3, III/15: 3-4
Anonim. 1923. „Za pravo štrajka!“ Željezničar. III/ 16:1-2
Reply With Quote
  #18  
Staro 18-06-2016, 15:27
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Anonim. 1924. Državni kalendar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca za godinu 1924 – koja je prestupna. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Anonim. 1930. Sveopći privatni i poslovno-stručni zagrebački adresar 1930. Zagreb: Tisak i naklada St. Kugli
Anonim. 1932-3. Adresar i Informator grada Zagreba. Zagreb: Gradjanska tiskara (Milan Mostarčić)
Anonim. 1935. „U Trnju je osnovan dječji tamburaški zbor „Slavulj““ Zagorski list. II/60: 6
Anonim. 1935. „Koncerat „Slavulja““ Zagorski list. II/62: 7
Anonim. 1935. „Prvi nastup malih „Slavulja“ s Trnja očekuje se s velikim interesom“ Večer. XVI/4480: 4
Anonim. 1935. „Uspjeh malih tamburaša s Trnjanske ceste“ Večer. XVI/4490: 2
Anonim. 1936. „Omladinsko-roditeljsko društvo „Slavulj“ u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. I/7-8: 59
Anonim. 1937. „Roditeljsko omladinsko tamburaški zbor „Slavulj“ u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. II/5: 34
Anonim. 1938 „Roditeljsko-omladinsko tamburaško društvo „Slavulj“ u Trnju“ Jutarnji list. XXVII/9473: 5
Anonim. 1938. „Roditeljsko omladinsko tamburaško društvo „Slavulj“ u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. III/2-3: 20
Anonim. 1938. „Neka služe za uzor“ Hrvatska tamburica. III/6: 42
Anonim. 1938. „Roditeljsko omladinsko društvo „Slavulj“ gradi u Trnju vlastiti dom“ Večer. XIX/5269: 3
Anonim. 1939. „Roditeljsko-omladinsko tamburaško društvo „Slavuj“ u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. IV/ 7-8: 55
Anonim. 1939. „Roditeljsko-omladinsko tamburaško društvo „Slavulj““ Hrvatska tamburica. IV/ 11-12: 82
Anonim. 1939. „Tamburaški koncert“ Večer. XX/5522: 7
Anonim. 1939. „Osnovana je tamburaška župa u Zagrebu“ Večer. XX/5470: 3
Anonim. 1939. „Dječje društvo podiglo sebi dom na periferiji grada“ Večer. XX/5487: 7
Anonim. 1939. „Zagrebačka tamburaška društva“ Sv. Cecilija XXXIII/2: 55
Anonim. 1940. „Anketa o tamburaškim sustavima“ Hrvatska tamburica. V/ 1-2: 86-90. V/3-4: 11-15. V/5-6: 27-32
Anonim. 1940. „Hrvatsko Rod. oml. Tamburaško društvo „Slavuj““ Hrvatska tamburica. V/7-8: 50
Anonim .1940. „“Slavuljeva“ glazbena škola“ Hrvatska tamburica. V/9-10: 58
Anonim. 1940. „Roditeljsko omladinsko tamburaško društvo „Slavulj““ Hrvatska tamburica. V/9-10: 64
Anonim. 1940. „Hrvatsko Rod. oml. Tamburaško društvo „Slavulj““ Hrvatska tamburica. V/11-12: 76
Anonim. 1940. „Vrtna zabava „Slavulja““ Hrvatska tamburica. V/11-12: 78
Anonim. 1940. „Skupština Hrvatske tamburaške župe“ Večer. XXI: 5996: 2
Reply With Quote
  #19  
Staro 18-06-2016, 15:27
jadran jadran je odsutan trenutno
Mlađi diskutant
 
Registriran: Dec 2008
Postovi: 54
jadran je na dobrom putu 18
Uobičajeno

Anonim. 1940. „Koncert „Slavuja““ Večer. XXI/ 6007 : 2
Anonim. 1940. „Pred mikrofonom i na pozornici“ Radio Zagreb. I/20: 17
Anonim. 1941. „Hrvatsko rod. oml. tamburaško društvo „Slavulj“ Hrvatska tamburica. VI/1-2: 11
Anonim. 1941. „Tamburaška smotra u Zagrebu“ Hrvatska tamburica. VI/3-10: 24
Anonim. 1941. „Hrvatsko roditeljsko-omladinsko tamburaško društvo „Slavulj““ Hrvatska tamburica. VI/11-12: 34
Anonim. 1941. „Priredba „Hrvatske žene za neopskrbljene““. Hrvatski narod. III/238: 4
Anonim. 1941. „Imenovanja na području Logora Zagreb I.“ Hrvatski narod. III/207: 5
Anonim. 1941. „Vrlo uspjela priredba „Hrvatske žene““ Hrvatski narod. III/241: 5
Anonim. 1954. „In memoriam“ Vjesnik u srijedu. III/135: 6
Anonim. 1957. „Soba s balkonom“ Narodni list. XIII/3749: 6
Hrvatski biografski leksikon. LZ Miroslav Krleža, Knj.5
Izjava. 27. veljače 1897. G-230 Arhiv HAZU
Matične knjige R,V,U Župe Konjšćina CD/DVD 268 HDA
Status animarum Sisak 1844-1900 M-593 HDA
Matične knjige R Župe Sv.Križ Sisak CD/DVD 1448 HDA
Matične knjige R,V,U Župe Sv. Marija Zagreb M-655, M-1265
Pravila „Udruženja penzionera i penzionera državne željeznice direkcije Zagrebačke“ 1925. HDA
Pravila „Roditeljsko-omladinskog tamburaškog društva „Slavulj““ 1935. HDA
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, Osobni poslovi, br. 52 od 23. studenoga 1944., Zagreb, str. 2454 HDA
Zbirka zapisa upravnih i vojnih vlasti NDH i Narodnooslobodilačkog pokreta, I-82/551-553, Ministarstvo unutrašnjih poslova FNRJ, Odjeljenje Uprave državne bezbjednosti za grad Zagreb,Predmet: Lukić Jeronim, Ravsigur. HDA
Zbirka zapisa upravnih i vojnih vlasti NDH i Narodnooslobodilačkog pokreta, VI-3/773, spisak pripadnika Tabora X s popisom uplata. HDA
Zbirka zapisa upravnih i vojnih vlasti NDH i Narodnooslobodilačkog pokreta, VI-9/687-688, Odredba Poglavnika o dodjeli odlikovanja, Zagreb, 6. svibnja 1944. HDA
Zbirka zapisa upravnih i vojnih vlasti NDH i Narodnooslobodilačkog pokreta, VI-9/711-712, Prijedlog za odlikovanje Lukića, Zagreb, 20. ožujka 1944. HDA
Zbirka građevne dokumentacije, Ukrinska - Dom tamburaškog društva "Slavuj", sign. 3141 HR-DAZG-1122
Gradsko poglavarstvo Zagreb, Imenik zavičajnika 22 921 – 26 950, sign. POLIT 6. HR-DAZG-24
Presuda Kotarskog suda I. u Zagrebu 580/49 Lukić-Lukić, OPĆINSKI SUD I. HR-DAZG-1127
Reply With Quote
Reply

Opcije Teme
Način Prikaza

Pravila Postanja
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Prijeđi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 14:20 sati.


Powered by vBulletin Version 3.8.1 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2024, Jelsoft Enterprises Ltd.

Sve poruke koje su nastale kao dio rasprava (uključujući sve poruke na profilima i grupama), kao i mišljenja, savjeti, tvrdnje i izjave ili druge informacije sadržane u bilo kojoj napisanoj poruci na forum.tambura.com.hr-u ili prenesene od treće strane, odgovornost su autora poruke, a ne forum.tambura.com.hr-a, osim u slučaju kada je tambura.com.hr naveden kao autor poruke. Ukoliko je pojedina poruka objavljena ili prenesena unutar forum.tambura.com.hr domene, objavljivanje poruke ni u kom slučaju ne znači da je na bilo koji način od strane forum.tambura.com.hr-a verficirana točnost, potpunost ili korisnost objavljene poruke. forum.tambura.com.hr potiče posjetitelje i članove foruma na prijavu svih poruka nepoželjnog sadržaja na adresu webmaster@tambura.com.hr. Forum nije pod stalnim nadzorom.