#1
|
||||
|
||||
Tamburaški manageri
Imate li managera? Jeste li ga ikad imali? Kak' to funkcionira? Mene baš zanima kak' to ide... Zaintrigiralo me to kad sam saznao da grupa Connect iz Zaprešića ima nekog, kao super managera i zato su po svim medijima stalno i sve to. Brijem da dobar manager s dobrim vezama može učiniti čuda... Al' ne znam kol'ko to vrijedi za tamburašku glazbu.
EDIT: Da malo pojasnim, pod "manager" mislim isključivo na osobu koja ne svira u bendu i čiji je jedini posao ugovaranje nastupa, koncerata, pojavljivanja u javnosti, snimanja itd. itd. Koji su "najjači tamburaški manageri"? Postoji li uopće takav profil managera?
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” Last edited by Hrvoje; 05-08-2008 at 11:44. |
#2
|
||||
|
||||
Gazda JOza
Josip Ivanković
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja |
#3
|
||||
|
||||
Pa kolko je got napravio i Ivanković ali i Miky je napravio puno za Gazde s tim da nije bio samo manager već i ajmo reć voditelj sastava koji im je probe vodio
__________________
Kad tambure zašute kad se svjetla ugase Otišlo mi društvo i prijatelj znan zadnje piće pijem sam! |
#4
|
||||
|
||||
ahm...
bitno je da bend ima reguliran i jasan odnos s managerom. taj odnos može biti riješen na više načina. ovdje spominjani ivanković i miki su bili de facto članovi benda, na svim probama, miki je čak i svirao pojedine dionice na albumima gazda, ivanković je bio kompozitor i tekstopisac, a dok hrvoje nije "odrastao", potpisivao se i kao aranžer.... njih dvojica su radili samo s tim jednim bendom, svatko sa svojim i svoju egzistenciju su vezali samo uz njih. kad su dukati krenuli u svoju prvu ofenzivu, nakon izlaska prvog albuma, 1987. godine, ivanković ih je ubacio jednom "većem igraču", manageru koji je kontrolirao estradnu ekipu od 10 ili možda više estradnih imena i brandova, jer je procijenio da sam ne može isfurati ono što ovaj drugi može. odnos s managerom se može riješiti na više raznih načina. za svirače je ključno da im nađe posla. on onda uzima svoj postotak od dogovorenih poslova ili radi na razliku; znači da s bendom dogovori njihovu cijenu, a njegova je stvar po koliko će on uspjeti prodati taj bend... razlika ide manageru u džep. iako je tu stvar čista, takav princip često dovodi do sukoba, kad npr. svirači saznaju da sviraju svi skupa za manje nego što sam manager zaradi. ili se počnu pitati: a zašto mi njega uopće plaćamo"... osim ivankovića i mikija treba spomenuti i šušu koji je "managerirao" šarmere, kućne ljubimce, neke ženske bendove i pjevačice...
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit Last edited by _maestro_; 05-08-2008 at 13:02. |
#5
|
|||
|
|||
Robert Vojvodić......( Garavuše,prije par godina )
Last edited by klas; 05-08-2008 at 14:02. |
#6
|
||||
|
||||
Mislim da treba razlikovati dva pojma: talent manager i agent.
Talent manager je osoba koja zastupa pojedinog umjetnika ili umjetničku grupu (pa prema tome, i tamburaški bend u ovom slučaju), ali ujedno u kontaktu s umjetnicima koje zastupa savjetodavnom ulogom upravlja djelatnostima i smjerom daljeg razvoja i umjetničkog djelovanja benda. Na taj način su, prema gornjim postovima, radili Ivanković i Miki. Agent je osoba koja isključivo "prodaje" bend, i za to uzima određeni postotak (na Zapadu je uobičajeno do 10 %). Dakle, agent nema ništa s glazbenim funkcioniranjem benda, nego jednostavno prodaje ono čime raspolaže i brine se da se plaćeno i isporuči. U Hrvatskoj postoje ljudi koji se bave ovakvim zastupanjem, ali ne želim navoditi primjere.
__________________
Moj blog: The Third Side of the Pick |
#7
|
||||
|
||||
ovaj izraz "talent manager" mi zvuči nekako altruistički. ono, sistem ante kostelića gipsa
ali nikakvog altruizma tu nema (izostavljam gipsa, njega sam nako usput spomenuo). rijetki su oni talent manageri koji će uložiti nekakve resurse u nekog talentiranog. njihov prvi impuls je "hm, mali je dobar, bi li se to dalo unovčiti? koliko i kada?". onda tek procjenjuju rizik eventualnog ulaganja. ali sve je to ok dok se sve skupa kreće unutar područja u kojoj i jedna i druga zainteresirana strana vide svoj interes. miki je recimo za mene primjer pozitivnog talent managera. on je vodio grupu djece tamburaša u jednom zagrebačkom kudu. radio je s njima i izvan termina redovitih proba i nakon nekog vremena su imali prve nastupe, snimili su nekakvu kazetu i tako je krenulo. zvali su se neki novi klinci. kad su ti klinci poslije par godina postali punoljetni, promijenili su ime u gazde. njihov proces je trajao desetak godina. ivanković je pak tražio gotovu situaciju, tamburaše koji već vladaju instrumentima u potpunosti. daleko od toga da ih nije formirao radeći s njima, dukati su puno toga naučili od jože, ali slučaj s mikijem mi izgleda daleko zdraviji. što se tiče agenture, nekad je u zagrebu postojala posrednička agencija, zvali su se "estrada". njima se mogao svatko od zainteresiranih izvođača prijaviti, a oni su ujedno i primali i zahtjeve organizatora za priredbe, javne i privatne i tako su koordinirali u okvirima ponude i potražnje. sistem mi se čini puno prihvatljiviji od toga kako to funkcionira danas, tj. na principu klanova gdje svaki samostalni agent ima svoje "krdo" koje je u principu zatvoreno za ljude izvana i puno toga se svodi na borbu tih klanova za dio estradnog kolača. takav sistem jednostavno sputava one individualce koji ne žele ili ne mogu pristati na zakone koji vladaju u krdu ili klanu.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
#8
|
||||
|
||||
Da, mi smo s njim radile do prije godinu i pol... Nažalost, nemam baš puno pozitivnih iskustava iz tog vremena...
__________________
Prava ljubav neće nas svirače... mi smo tu zbog tuđih ljubavi... |
Opcije Teme | |
Način Prikaza | |
|
|