#21
|
|||
|
|||
Quote:
|
#22
|
||||
|
||||
Quote:
puno je važnije razvijati onu drugu stranu, a priučenima ostaviti njihovo. sada je problem što se na priučenima još uvijek bazira jako puno toga, oni su glavni nositelji cijele stvari. za sada. Quote:
na primjer, samo na području kvalitete voklane interpretacije postoji veliki prostor za pomake. pa onda aranžmani... dobro je špegelj spomenuo na ovom forumu prije par godina... to niti nisu aranžmani u pravom smislu riječi. najčešće je sve postavljeno klasično, folklorno: tako da prim svira melodiju, neka tambura tercu, kontra akorde, bas temeljne tonove akorda... jbg. šablona. dosadna i uvijek ista. a čelo? eeeee.... šta bi čelo trebalo svirati to nije većini niti približno jasno, i sve je uglavnom prepušteno mašti i kreativnosti pojedinih muzikalnih mladića. Quote:
ni harmonikaški orkestar, kao niti tamburaški nema raznovrsnosti instrumentarija. uvijek isti (ili sličan) zvuk. sve se svodi na razmjenu fraza između prima i brača. sličan problem sam uočio čak i kod orkestra 100 mađarskih cigana kad su izvodili repertoar kojeg smo navikli slušati u izvedbi simfonijskog orkestra. takva izvedba može zvukom biti samo siromašnija... zato aranžer treba "gađati" na druga mjesta i koristiti se efikasnije onim čime raspolaže. jedno od rješenja (ali nikako jedino) je i to da se tambura počne koristiti kao mandolina... točnije, da se ne koristi samo i isključivo u kombinaciji s drugim tamburama. zašto ne koristiti basprime, primove, čela pa i kontre u nekom aranžmanu pisanom za nekakav revijski ili plesni orkestar? ili recimo, šta fali kombinaciji bas, brač, bugarija, klavir? |
#23
|
||||
|
||||
a prim, bračevi i orgulje?
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach) |
#24
|
||||
|
||||
Quote:
Markbass također i tvoja opservacija je i više nego pristojna a mogla je biti i prilično drugačija;ne bismo zamjerili..... Bugarchino moj ti je savjet:tamburu pod ruku i tiho i skromno kupuj znanje gdje god možeš i od koga god možeš.Možda posredno dođu i nekakvi novci,iako to može biti samo dobrodošla posljedica.Glazbom se počinje baviti iz neki drugih motiva a ne novaca.Iz tog razloga sam i ja prestao gažirati kao i nekoliko mojih predgovornika ovdje! |
#25
|
||||
|
||||
Ono što nisam napisao u prethodnom postu, a mislio sam, jest činjenica da nas jedino pojedinci mogu pogurati naprijed. To nije ništa neobično, čak ni u svijetu klasične gitare, koja je u usporedbi s ostalim klasičnim instrumentima, relativno mlad instrument. Najbolji primjer je Kazuhito Yamashita. Radi se i gitaristu koji je 1984. premijerno izveo svoje obrade Petruške i Slika s izložbe. Od onda je prošlo 25 godina, a još uvijek nema gitarista koji bi vjerodostojno odsvirali njegove transkripcije, jer je tehnika koja se uči u školama ograničena na manje-više ono što je proklamirao Segovia. Dakle, radi se o tehnikama i standardima koji su donešeni 50-tih godina prošlog stoljeća. Ali! Kazuhito je izazvao takav metež u svijetu klasične gitare i podigao je gitaru kao instrument za nekoliko razina i tek sada se javljaju njegovi sljedbenici. Za 50 godina njegove tehnike će možda postati standard. Tako da nama trebaju takvi likovi, koji isto tako neće biti lijeni zapisati svoja otkrića i koji ih neće sebično držati za sebe.
Kada je u pitanju komercijalna scena, mislim da ipak postoji određeni pomak, ali samo na razini pojedinačnih pjesama ili albuma. Neke konstante ipak nema, a smatram da je previše ne može ni biti, osim u slučaju oformljavanja većih skupina ili značajnog napretka u tehnici sviranja. Jedan od aspekata je i usavršavanje instrumenata, jer što su instrumenti kvalitetniji, veće su i tehničke mogućnosti. Što su veće tehničke mogućnosti, veća je i ekspresivnosti, a time se otvaraju vrata još neistraženim teritorijima. Svakako da tamburu treba kombinirati s drugim instrumentima, ali treba na umu uvijek imati koncept. Ako nema koncepta, miješanje će u većini slučajeva biti promašeno. Mogli smo se uvjeriti da primjer koji si naveo funkcionira, ali je ključ u konceptu. Last edited by Vedran; 19-04-2010 at 13:47. |
#26
|
||||
|
||||
Quote:
ali suočen sam situacijom da moje kolege iz benda jedino gažu smatraju sviranjem, dok se kod kuće malo ili ni malo ne uzme tambura u ruke... pojedini imaju potencijal koji bi trebalo iskoristiti čim bolje, ali to zavisi od vlastitog stava prema daru koji su dobili jer ipak ne zna svatko svirat... prdio ili govorio nekome jednostavno ne vrijedi, pogotovo ako ne voli to što radi i čime se bavi... no oni koji sviraju samo zbog para a još su i KV ili NKV svirači ili brzo odustanu ili kad tad ostanu zatupljeni jer se svakim danom ostatak ekipe usavrši i krene se u potragu za konkurentnim članovima da se dobije na kvaliteti... kao i do sada, bilo je svirača profesionalaca i amatera, za svakog po nešto...
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach) |
#27
|
||||
|
||||
Quote:
Živio! |
#28
|
||||
|
||||
Mislim da su tehničke osobine tambure izdefinirane,trebalo bi se baviti glazbom na kvalitetan način bez obzira da li se radi o izvođenju postojeće ili nove glazbe,o tome treba dumati.
__________________
Glazba je zvonka radost |
#29
|
||||
|
||||
Quote:
šala naravno, ipak posao je taj koji će diktirati svirke do neko doba ili ne...ali jedno je sigurno, s tamburom u grob!
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach) |
#30
|
|||
|
|||
Glazba je(tj.trebala bi biti) prvenstveno umjetnost. Ako u startu misliš od nje zarađivati i pritom voljeti istu ili ćeš napravit čudo(i uložiti puuuno truda) ili nećeš ništa napraviti. Nisam još sreo gažera koji solidno zarađuje a da pritom voli(ono baš voli voli ) svirat "kad procvatu jabuke" vidno pijanom gostu 24.put. Čovjek se zasiti toga.Valjda.
|
#31
|
||||
|
||||
Quote:
A s time da treba izvoditi (u mom slučaju snimati) glazbu se definitivno slažem, s tim da bih veći naglasak stavio na novu glazbu, a ako se radi o postojećoj glazbi, onda definitivno u novim i luđim aranžmanima. |
#32
|
||||
|
||||
u muzeje ne idem, kino je odavno zamijenilo kućno kino, koncerte domaće estrade ne posjećujem...ne interesira me...tako razmišlja i većina ljudi 21 stoljeća, koji na nastupima nekog tamburaškog sastava ili orkestra očekuju neku poznatu i uhu prepoznatljivu melodiju da lupkaju nogom o pod i jedu kokice i šećernu vatu, ili su tu došli reda-radi i samo čekaju da stvar čim prije završi da se počne pljeskati...ljudi bi samo pljeskali a pojma nemaju što su čuli i vidjeli....to je naš mentalitet...
evo primjera pa koga zanima nek analizira: prvi koncert 160 tamburaša u zagrebu, mađarska rapsodija br.2 na 2min i 24 sekunde masa počinje pljeskati a stvar još nije izašla ni iz uvodnog dijela skladba otprilike traje 11 minuta, u ovom slučaju i uz ovu obradu 6:20....po meni i previše, jer 'sve je ona meni' traje tri i po minute, to je etalon našeg naroda "nemoj da traje dugo, daj bržu stvar" toliko o našoj publici koja nema pojma što je došla slušati i kako slušati koncert, jer misle da su došli slušati škoru, thompsona, bulića, ajmo ruke gore! ajmo sada hooo! điiiz.... i šta sad treba, prodavat neku umjetnost takvim ljudima? ne, zato radije još idem na gaže i boli me kita hoću li ofulati koji ton kad ga ionako nitko nije razumio i primijetio...u užem krugu tamburaša sviramo što je nama volja... osobno uživam slušajući bečki novogodišnji koncert, gdje publika počinje pljeskati tek kada se dirigent okrene prema publici i kad zadnji titraj zvuka u zraku prestane...to je kultura slušanja i ponašanja, a mi, mi smo balkan i možemo samo sanjati o europi ali nikad takvi nećemo biti... ispričavam se na sarkastičnosti ovog posta, tko ga ne može prihvatiti neka obiđe...
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach) |
#33
|
||||
|
||||
Quote:
ali, malo smo off, jel tako.
__________________
tih. miran. pomalo krvoločan. |
#34
|
||||
|
||||
Pitanje šta napraviti u situaciji kad čovjek plaća da se svira za redom, ili još gore kad netko prijeti ili se zakuhava ''situacija''.
|
#35
|
||||
|
||||
odgovor je vrlo jednostavan, ako je svirka javna, kao po birtijama što su u zadnje vrijeme, onda može jednom sada i za pola sata opet, ali nikako za redom...bude i u svatovima takvih situacija, ali nisu svirači u svatovima zbog jednog koji izađe na živu svirku jednom godišnje pa bi se jadan kerio s jednom pjesmom cijelu noć....ako ga se ipak ne može otarasiti na lijep način mu se kaže - marš u pizdu materinu!! i lijepo se pokupi i ode
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach) |
#36
|
||||
|
||||
Teško je to, treba biti taktičan, ipak vrijedi ona da je gost uvijek u pravu, a s druge strane ima tipova za koje sam svirao, da sam im to rekao dobio bi u najmanju ruku batina (na gore neću ni pomišljat).
|
#37
|
||||
|
||||
hehehe, ma znam, i ja kažem da je mušterija uvijek u pravu ali takvi koji dosađuju obično dolaze sami, nikad u ekipi koja je orna da zakuha sa muzikom...takva ekipa naručuje, plati, ali za raznovrstan repertoar, takve volim ko kruh svagdašnji
nikad nije bilo sranja da bi se netko pokrvao s nama, uostalom ima nas petorica i bas! šta na drum ne izajdu, pa da vidimo ko je jači!
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach) |
#38
|
|||
|
|||
Ma ja kuzim ako nisi preizmoren ili presjeban od prije da sve mozes rijesit kroz zajebanciju i svirku a nije mi tesko nikad svirat i da nevolim svirat nebi pokusavao naci bend tkao da neznam zasto svi to nesto spocitavaju,pa jebote nije mi dan isti ako nesviram bar po tri cetiri sata ,makar to znacilo istu stvar sto puta.Kad odemo na trg srat sa gitarom i bubnjevima znamo po jednu stvar jedno deset puta zaredom zavrtit da nas niko ne tera,budemo smijesni sami sebi vise al ko ga jebe,bitno da se svira
|
Tags |
bajs, begesh, berda, mechka |
|
|