uf ... tema ko stvorena za mene ... ne jednom sam se nasmijala na mikrofon ne kužeći da je već upaljen ... pa su mi na otvorenim pozornicama letjele note ... pa mi se neki ogromni leptir zaletavao u glavu .... uf ... ne mogu se svega ni sjetit ... al sam se sjetila sad prošlogodnišnjeg božićnog koncerta, u Križevcima, svirao moj orkestar i Križevački i puhači ... i još puno ljudi, i svi smo cijelo vrijeme bili na pozornici (svirali po dvoranama) ... i kad je došo red na nas, naš kapelnik je stao pred nas i pokazivao nam rukama da budemo glasni, a moja draga kolegica iz benda, kontrašica, je to shvatila kao poziv da se dignemo i ona, ni pet ni šest, hopa, diže se, sama, pred bar 2 tisuće ljudi .... i nakon par sekundi smo se i mi podizali onda, šta sad
ma, ima tih priča bezbroj .. ko bi se svega i sjetio