da li vas je sram... ili vam je neugodno

[_maestro_]

da li vam se kad dogodilo da svirate negdje među stolovima i na vratima se pojavi osoba koja vas pozna iz neke sasvim drugačije situacije, a ne ovakve u kojoj vas je zatekla... evo 2 istinita primjera.

primjer 1:
došao nam basista na zamjenu u bend, na gažu u restoranu. krasan, drag mladić. nedavno je diplomirao na ekonomskom fakultetu i zaposlio se u jednoj banci kao pripravnik.
svirali smo prvi set, kad je ušla grupa ljudi. naš basista je problijedio, i mada je dvometraš, sagnuo se i pokušavao sakriti iza čeliste. poslije se okrenuo na drugu stranu, rekao primašu da mu nije dobro i da napravimo pauzu.
na pauzi nam je objasnio da je u restoran došla njegova direktorica iz banke i da on ne želi da ga ona ovdje vidi. pokupio je svoje stvari i pobjegao kući, kroz kuhinju.

primjer 2:
najbolja i najduža gaža koju sam imao u životu. svirali smo petkom i subotom, tokom par godina od 8 do ponoći. ako bi se i oduljilo, znalo se da nije zabadava...
u prosjeku sam za taj petak i subotu zarađivao svoju plaću (radno mjesto projektant, tražena sprema vss).
član benda je u tim najboljim danima gaže diplomirao i zaposlio se kao pripravnik u uglednoj odvjetničkoj kancelariji. slijedeći dan je rekao da više ne želi svirati, jer se ne želi izlagati riziku da mu u restoran gdje radi gažu banu eventualni klijenti... sreća pa nije bilo teško naći zamjenu zbog unosne gaže.

je li netko od vas bio u sličnoj situaciji ili razmišljao o tome?
šta mislite o ovoj dvojici?
ima li nas još koji se sramimo?

meni je znalo biti ne baš neugodno, ali mi nebi bilo drago kad bi mi na svirku došli neki dragi ljudi iz drugog, nesviračkog dijela života, a ja moram rondati po kontri, ne mogu biti s njima. i to već pred kraj gažerske "karijere", kad mi je bilo pomalo dosta svega...