sviračka mirovina

[_maestro_]

htjedoh vas pitati kako zamišljate i planirate svoj svirački staž...

većina vas na forumu je mladih, prosjek je možda i ispod 25 godina, pa se još ne opterećujete takvim stvarima, ali sigurno ste pomišljali kako će to vaše tamburanje izgledati za 20-25 godina od danas.
mnogima je to jedini izvor prihoda. šta poslije sviranja s bendom? tražiti posao s 45-50 godina života?

je li vam danas čudno kad vidite neke ljude u godinama da sviraju pratnje, krstitke, tulume... i mislite li da bi oni trebali na neki način prilagoditi svoje bavljenje tamburom?

zaim je napisao da sviračka mirovina dolazi ranije od one prave. zašto i kada?
__________________________________________

eto, upitnih rečenica ima preko nekoliko, pa pokušajte ...

ovo dolje je moja priča. koga ne zanima, nek preskoči...
___________________________________________

s obzirom na činjenicu da sam po godinama vjerojatno najstariji aktivni član na forumu (46), i pokrenuo sam temu, red bi bio da predočim i svoje iskustvo.
međutim, moja situacija je donekle specifična i nije primjenjiva na većinu.

sticajem okolnosti vrlo mlad, sa 22 godine sam počeo voditi orkestar u jednom folklornom ansamblu i već tada sam znao da ću se time baviti kad jednog dana više ne budem svirao aktivno. u početku sam više svirao, a manje "kudirao" po kud-ovima, a s vremenom se taj omjer mijenjao na štetu svirke.
negdje s 36-37 godina, kao već oženjenom, zaposlenom čovjeku s djecom mi je to birtijsko sviranje počelo smetati u životu, pa sam ga sveo na minimum, koji je nakon par godina postao nula... kad se jednom povučeš iz toga, ljudi te sve manje zovu na zamjene, sviraš sve rjeđe dok ne staneš. zaboravljen si ako se sam ne nudiš.
sad radim isključivo s folklornim ansamblima, živim od toga i tu ispunjavam sve svoje potrebe za bavljenjem glazbom. bilo kako bilo, jedan sam od onih koji će se bez obzira na okolnosti uvijek na neki način baviti glazbom.
vjerujem da i među vama ima sličnog razmišljanja oko cjeloživotnog bavljenja glazbom. volio bih da je tako, jer vidim neke svoje starije kolege koji su objesili tamburu na klin, a to mi je nekako žalosno.

[klas]

imam samo jednu želju a ta je da nikada ne prestanem svirati...
jasno je i meni a i svima koji se bave sviranjem da s godinama opada količina svirki,ne zbog manje potražnje nego zbog obiteljskih ili poslovnih obaveza ili možda treći razlog.....
nemam baš neki dugački svirački staž ( oko 10-tak godina ), trenutno sam student, sviranjem plačam to studiranje i sve druge troškove......ali tko zna što će se dogoditi kada jednog dana završim taj faks....tko zna gdje ču naći posao.......
na sviranje prvenstveno gledam kao svoj najdraži način zabave od kojeg imam višestruke koristi.......
nadam se da ću u sviračku mirovinu ,ako već do toga mora doći, ići nakon što budem obilježio 50 godina svog sviranja na tamburi

[patos]

od kad znam za sebe bavim se glazbom, i kao takav sam odgojen i to studiram i to mi je izbor, i ne znam ništa drugo raditi osim glazbe na ovaj ili onaj način... imam nepunu 21 godinu i uopće ne razmišljam da se bavim nečim drugim, a ako se to desi, opet ću raditi nešto vezano za glazbu...

općenito, ne volim planirati budućnost, više volim da me život vodi kud okrene... nikad nisam mislio da ću ići u Osijek u srednju ili npr. studirati u Zagrebu, a niti sam mislio da ću se baviti glazbom na način na koji se danas bavim i da ću upoznati ove ljude koje sada znam i sve to... tko zna šta me još sve čeka...

kad mi bude dosadno, nešta ću promijeniti... ne znam ni sam kako ću do mirovine, no imam još vremena za razmišljat... u svakom slučaju, mislim da čovjek nikada nije prestar da bi se bavio glazbom... ne odnosi se ovo na gažiranje, nego općenito na bavljenje glazbom...

meni je npr. nepojmljivo da radim neki drugi posao... ne kažem da je to loše, nego sam cijeli život vezan uz glazbu pa mi je to malo čudno... mislim da se u nijednom drugom poslu ne bi našao... ili ga ne bi radio dobro... zato skidam kapu svima onima koji to mogu i koji npr. rade nešto sasvim deseto i imaju još bend...

[_maestro_]

da, kod tebe patose je sve manje-više jasno i izvjesno. ti si glazbu odabrao za profesiju i to je to.
možda nisam dobro sročio uvodni post, pitanje je otprilike u smislu:

- šta s tamburom nakon prestanka gažiranja?

jer taj prestanak sviranja po gažama (krstitkama, pratnjama...) većini dolazi ranije, kako je zaim spomenuo na temi "idu nam noći", a ja znam ljude koji su prestali sa svirkom istovremeno kad su prestali s gažama.

[stucz]

U svakom slucaju, ako vas nedajBoze bolest ili kaj drugo ne sprijeci u sviranju nemojte se dati! Imate dar koji je bas vama dan i trebate ga koristiti i usrecavati sebe ali i druge! Nema tih godina koje bi progutale sviranje! Stariji sviraci sviraju itekak puno i kvalitetno, ali su izabrali taj put, bohemiski put! Ima kod nas "Oldtajmer bend" u kojemu su sve dedeki ali sviraju da se zacudis, cujes da uzivaju u svakoj pjesmi! Ovim nisam neku mudrost izjavil, ali vam velim, cuvajte to kaj volite - drzite se toga!

[patos]

ja mislim da i čak da prestanem gažirati, nikad ne bi objesio tamburu o klin... mislim da je to prevelika ljubav da bi se tako nešto dogodilo... ako ništa, sjeo bi kod kuće i svirao "lakše, lakše moj konjiću" za sebe...

[chico]

kada i kako u mirovinu(tamburašku)....?gledam svog starog.....mnogima od vas poznat je kao Anđelko ili Crni.jedan je od osnivača Zagrebačkih bečara i još uvijek uvjetno rečeno aktivno svira.jedini stariji aktivni(gažerski )tamburaš od njega je Toni Klajić Profa ,njegov kompić i član bečara.starom je 62 godine i danas bira gaže.ponekad ode sa nama na svirku ali pazi na to kome,kada i gdje svira(i dali je penzija blizu )sve to nije ga spriječilo da u 12 mjesecu odsvira 14 gaža (vodimo evidenciju).zajedno smo uz još par ljudi osnovali KUD u selu iz kojeg su niknuli i prvi gažerski tamburaši a neki su i članovi ovog foruma.kad ne mogu ja,on mi fura klince(5 i 6 godina)u glazbeni vrtić i pomalo im uvaljuje tambure u ruke(samo Kudlik).vrijeme ga pomalo gazi ali svojim iskustvom i repertuarom znao nas je izvući iz dosta "škakljivih"situacija.ponukan ovom temom razmislio sam malo i o tamburaškoj mirovini iako je još ne nazirem i došao do zaključka da bih volio da mi izgleda kao njegova......


P.S.u zadnje vrijeme naj draža mu je stvar za odsvirati na gaži "život teće u laganom ritmu...."

[patos]

Originally Posted by chico

...vrijeme ga pomalo gazi ali svojim iskustvom i repertuarom znao nas je izvući iz dosta "škakljivih"situacija.ponukan ovom temom razmislio sam malo i o tamburaškoj mirovini iako je još ne nazirem i došao do zaključka da bih volio da mi izgleda kao njegova......

ovdje se definitvno slažemo... i ja sebe gledam da ću završit ko moj otac! što se tiče škakljivih situacija mislim da bi zaim mogao ovdje ispričati onu priču "kukuruzi se njišu"

[_maestro_]

vidi vraga.... nisam znao da anđelko i toni još sviraju, ko je još u ekipi?

inače, zagrebački bećari su poslije anđelka, đure, tonija i drugih promijenili dosta generacija svirača. čipi, beli, marijan, zec... ko će ih sve znati

[chico]

jebate,jel to sudbina tamburaških sinova??

[chico]

stari još povremeno svira samnom i DUGIM,ponekad ulete Robinić,Panter i Nos...u glavnom,krpamo se..... a Toni ima neku ekipu u Hudom bifteku..

[Hrvoje]

Sviračka mirovina...?

Pa, nadam se da ću svirati dok god me zdravlje bude služilo i dok će prsti moći stiskati žice... A sad do kada ću svirati gaže, a kada će sviranje biti samo doma sebi za gušt ili u krugu prijatelja muzičara - tko zna... Priznajem razmišljao sam o tome, ali nemam odgovor ili neki plan... Živim dan za dan... Nisam od onih kojima je svirka glavni izvor prihoda nego mi je to drag hobi pa se nadam da ću još dulje vrijeme svirati sa svojim prijateljima iz benda.

Inače prije par mjeseci nas je neki deda malo gnjavio na nekoj pratnji s nekim prastarim pjesmama, pa sam ja rek'o svojim dečkima da ću ja k'o deda za nekih 40-50 godina gnjaviti tamburaše (ako će tada još postojati tamburaši) da mi sviraju "Sve je ona meni", a ako oni vele da ne znaju onda ću dijeliti prodike - "Eeee, sine moj, to ti je bio veeeeliki hit kad sam ja bio vaših godina i svirao tamburu"...

[BAJA]

gadno je to gažiranje! bojim se da neću dugo možda do 30, 35.god. Bojim se da će mi prag tolerancije past, da mi se neće dat svirat svakim majmunima i da te j***bu u glavu! pogotovo prokleti alkohol nemoš a da ne piješ(čast iznimkama). što se tiče folklora, mislim da ću ostat u njemu do kraja

[klas]

Originally Posted by Hrvoje

Sviračka mirovina...?

Inače prije par mjeseci nas je neki deda malo gnjavio na nekoj pratnji s nekim prastarim pjesmama, pa sam ja rek'o svojim dečkima da ću ja k'o deda za nekih 40-50 godina gnjaviti tamburaše (ako će tada još postojati tamburaši) da mi sviraju "Sve je ona meni", a ako oni vele da ne znaju onda ću dijeliti prodike - "Eeee, sine moj, to ti je bio veeeeliki hit kad sam ja bio vaših godina i svirao tamburu"...

hrvoje nemoj ih zaboravit pitat da ti osvirajuonu novu od slavonskih lola...nisam siguran al mislim da je neko voće...da da one jabuke

[Hrvoje]

Još nešto o sviračkoj mirovini... Par stihova "Podravske krvi"...

"Igral sem i igral bum do smrti
Tu navadu ne bum dal zatrti..."

A dobri su i ovi iz iste pjesme:

"Stari japa (u mom slučaju mama ) navek znal je reči
S tamburom se nemre kruhek steči..."

[Miha]

Originally Posted by Hrvoje

Još nešto o sviračkoj mirovini... Par stihova "Podravske krvi"...

"Igral sem i igral bum do smrti
Tu navadu ne bum dal zatrti..."

A dobri su i ovi iz iste pjesme:

"Stari japa (u mom slučaju mama ) navek znal je reči
S tamburom se nemre kruhek steči..."

Ima jedna stara poslovica:
Za mužikašem nema ostavinske rasprave.

[zaim]

Ajd da i ja progovorim ''malo'' o ovoj temi.Nikada se profesionalno nisam ovim bavio do prije par mjeseci jer sad, nažalost, od ovog živim pa se može reći da sam neki profesionalac(trenutno jedini u bendu) ali iskreno mogu reći da sam već razmišljao o prestanku i aktivnim bavljenjem jer mi je malko i zdravlje narušeno(upravo dođoh od doktora) a posljedica je to silnih neprospavanih noći, loše i neredovne prehrane te, naravno, i cuga je tu odigrala svoje pa bi već trebao dobro razmišljati o tome koliko još mislim poživjeti na ovom svijetu.Naravno, nije to baš tako crno kao što će neki možda pomisliti, jer nisam ni drinker(pijanac) da mi doktor brani piti. Jednostavno, zub vremena čini svoje, moja krivulja je dostigla nekakav vrhunac i znam da uskoro slijedi neminovan pad. Znam da bi me moj kolega iz benda(patosov stari) sad lupio po glavi i rekao mi: ''Dripac jedan, pa nisi ti star'', što je možda i točno s obzirom da on osobno navršava 50-tu a meni je tek 36-ta ali svako svoje zna i kako se osjeća, ne možeš zaviriti u tuđe tijelo da ti kaže jel možeš više ili ne.Kad si pronađem nekakav poslić koji mi bude odgovarao, zaista ću početi razmišljati o prestanku ovakve karijere i uploviti u mirnije vode, možda se ''uhvatiti'' nekog studija pa nešto snimiti da iza mene ostane nekakav pisani trag,ne znam, ili ću gažirati za svoju dušu, s dečkima s kojima ću moći svirati ono što ja želim i koliko želim bez neke ''force''! To želim i svima vama!!!Da uživate na svirkama(što,vjerujem da velika većina i čini)!
Jedan od razloga ovakve moje odluke će možda biti i ovakav, negativan trend koji se događa tamburaškoj glazbi što svaki put na svirkama primjećujem(nekad manje, nekad više) i zbog čega me nekad duša zaboli kad vidim čemu današnja mladež stremi i koliko uopće poznaje ovo što nama tamburašima predstavlja svetinju. Ne želim se više prilagođavati njima i tržištu(pun mi je kufer toga) već mi je uvijek bila želja prezentirat ono najbolje što moja tamburica nudi.I ako se tu nešto ubrzo ne promijeni bojim se da će to samo ubrzati moju odluku.
Ne znam, možda me uhvatila neka bedara, južina or something else ali bar sam bio iskren i rekao ono što me potajno tišti.Sad će mi valjda biti lakše kad sam ispovijedao svoje ''grijehe''

P.S.Maestro, može koji savjet?

[_maestro_]

zaime, ovo tvoje razmišljanje što si napisao ustvari i je prvi pravi on topic post na ovoj temi, jer sam u uvodnom postu imao na umu baš takvu situaciju. navodeći tamo u vlastitom svom primjeru, spominjem upravo iste godine u kojima si ti (36 - 37).

pretpostavljam da ljudi koji intenzivno sviraju negdje u to doba počinju osjećati zamor materijala, preispitivati se o smislenosti takvog načina života, o mogućnostima i varijantama za ubuduće. počinje se shvaćati da ovim načinom se neće moći do u nedogled. a još si mlad, navikneš se na te novce, koji ti trebaju bez obzira jesu li jedini ili dopunski prihod, djeca su još malena, mora se dalje.
i to sve skupa nema nikakve veze s onim što je većina do sada odgovarala, u smislu: bavit ću se sviranjem do kraja života. nije to pitanje, i ja ću se baviti do kraja tim, naravno.
pitanje je načina kako i koliko.
većina je znatno mlađa i ne mogu pretpostaviti puno stvari, ali ako imaju prilike, neka pogledaju neki gažerski bend u kojima je većina svirača sa sijedom kosom, pa kad takav bend svira rođendan ili hoda sa svatovskom povorkom prema crkvi.... meni to djeluje nekako ...neprimjereno. treba se znati i moći prilagoditi novonastaloj situaciji.

za ušaltati u višu brzinu i smanjiti broj okreta mora treba imati neke preduvjete i tu je najteže onima koji osim sviranja gaža ne mogu/znaju/hoće baviti se glazbom na neki drugi, novi način. ustvari, ljudi tada najčešće smanje intenzitet svirki, sve rjeđe sviraju i to se polako gasi.
zaime, ti imaš sretnu okolnost što je profa s tobom u bendu, on je stariji 15-tak godina od tebe, sve to je prošao i uz njega će ti biti sve to lakše. dvije glave su uvijek pametnije od jedne.

[IvanZU]

Dobro ste vas dva to sročili.....SVAKA ČAST!

.....ova dva posta bi svi forumaši trebali pročitat......i to par puta!

[zaim]

Originally Posted by _maestro_

zaime, ovo tvoje razmišljanje što si napisao ustvari i je prvi pravi on topic post na ovoj temi, jer sam u uvodnom postu imao na umu baš takvu situaciju. navodeći tamo u vlastitom svom primjeru, spominjem upravo iste godine u kojima si ti (36 - 37).

pretpostavljam da ljudi koji intenzivno sviraju negdje u to doba počinju osjećati zamor materijala, preispitivati se o smislenosti takvog načina života, o mogućnostima i varijantama za ubuduće. počinje se shvaćati da ovim načinom se neće moći do u nedogled. a još si mlad, navikneš se na te novce, koji ti trebaju bez obzira jesu li jedini ili dopunski prihod, djeca su još malena, mora se dalje.
i to sve skupa nema nikakve veze s onim što je većina do sada odgovarala, u smislu: bavit ću se sviranjem do kraja života. nije to pitanje, i ja ću se baviti do kraja tim, naravno.
pitanje je načina kako i koliko.
većina je znatno mlađa i ne mogu pretpostaviti puno stvari, ali ako imaju prilike, neka pogledaju neki gažerski bend u kojima je većina svirača sa sijedom kosom, pa kad takav bend svira rođendan ili hoda sa svatovskom povorkom prema crkvi.... meni to djeluje nekako ...neprimjereno. treba se znati i moći prilagoditi novonastaloj situaciji.

za ušaltati u višu brzinu i smanjiti broj okreta mora treba imati neke preduvjete i tu je najteže onima koji osim sviranja gaža ne mogu/znaju/hoće baviti se glazbom na neki drugi, novi način. ustvari, ljudi tada najčešće smanje intenzitet svirki, sve rjeđe sviraju i to se polako gasi.
zaime, ti imaš sretnu okolnost što je profa s tobom u bendu, on je stariji 15-tak godina od tebe, sve to je prošao i uz njega će ti biti sve to lakše. dvije glave su uvijek pametnije od jedne.

Puno Vam hvala maestro na ovim riječima podrške jer Vi jako dobro znate o čemu ja pišem.Dugo sam se lomio hoću li objaviti ovaj post jer nije baš optimističan i ne djeluje produktivno na ovu našu mladež na forumu.Bojao sam se reakcije, Vas, ostalih kolega, ali sad mi je pao kamen sa srca i vjerujte mi, sad mi je puno, puno lakše.Kao što i kaže IvanZu, moglo bi biti dosta poučno, zar ne?

''...a ja ću negde gledat' u daljinu
i sve više tražiti tišinu!''